Poglavlje 31.

1K 70 0
                                    

Ležim na krevetu i slušam alarm koji je bio namjenjen da me probudi. Ali nije, jer sam bila već budna. Una je spavala. Ugasila sam alarm i okrenula se na drugu stranu. Ne želim u školu.
- Je li sve u redu?- oglasila se mama na vratima. Okrenula sam se.
- Ne mogu u školu. Ne osjećam se najbolje.- rekla sam. Glas mi je bio promukao i grlo me bolilo. Mama je klimnula glavom i izašla iz sobe. Ustala sam. Prišla sam balkonskim vratima i zamračila ih. Imam osjećaj da se pretvaram u vampira. Uzela sam slušalice i stavila na uši. Pustila sam muziku i pojačala do kraja. Legla sam i zatvorila oči.

Rebekina perspektiva
Zovem je već peti put. Gdje je? Odlučila sam krenuti u školu inače ću zalasniti. Ušla sam u školsko dvorište. Poruka mi je došla na telefon.

Xx: Luna neće u školu, bolesna je. Lunina mama je.

Otići ću poslije škole po nju. Udarila sam u nekoga i telefon mi je ispao.
- Ivoli.- rekao je Jungi i pružio mi telefon.
- Hvala.- rekla sam. Nije izgledao najbolje.
- Luna nije sa tobom?- upitao je.
Odmahnula sam glavom. Klimnuo je glavom i produžio. Izašao je iz školskog dvorišta i sjeo na motor. Zapalio je cigaru. Okrenula sam se i ušla u školu.

Na času je bilo monotono i dosadno bez Lune. Čovječe.
Papirić me je pogodio.

Čekaj me ispred kabineta. Jimin

Pogledala sam u njega i klimnula glavom. Ubrzo je zvonilo i izašli smo.
Sačekala sam ga ispred.
- Kaži.- rekla sam kada je izašao.
- Radi se o Jungiju.- rekao je.
- Šta se desilo?-
- On i Luna su...-
- O ne.- rekla sam.
- Odlazi večeras.- rekao je.
- Gdje?-
- U Daegu. Svoje rodno mjesto.-
- Kada se vraća?- upitala sam ga.
- Ne znam. Rekao mi je da ništa ne planira. Misli da se neće vratiti.-
- Kako da to saopštim Luni?-
- Hej.- uhvatio me je za ruku. Stali smo. Pogledala sam ga u oči.
- Brineš mnogo. Nemoj.- rekao je. Nasmijala sam se.
- Lijepo je to što si uz nju. Ali nekada je pusti da se sama snadje. Trebaće joj u životu.- rekao je.
- U pravu si. Nekada stvarno previše brinem.- nasmijao se. Gledali smo se u oči. Počeo se lagano približavati prema meni. Zatvorila sam oči. Nakon dvije sekunde osjetila sam njegove mekane usne na mojima. Zvono nas je prekinulo. Odmakli smo se.
- Kasnim. Ali vrijedilo je.- nasmijao se.
- Idi.- rekla sam. Poljubio me je na blic i otrčao. Ugrizla sam se za usnu i nasmijala. Dan je bio odličan. Ali onda su se brige vratile.
Kako ću reći Luni?

Lunina perspektiva
Osjetim drmanje. Skidam slušalice.
- Podne je.- rekla je Una.
- Odlično.- rekla sam.
- Ajde ustani iz kreveta. Idemo napolje.-
- Ne mogu Una.- rekla sam. Počela sam kašljati.
- Nisam ti trebala dati sladoled.-
- Slažem se.- oglasila se Rebeka na vratima.
- Možeš li nas ostaviti na kratko same, Una?- upitala ju je. Una je izašla.
- Hej, kako si?- upitala me je.
- Preživjeću.-

Loš momak Where stories live. Discover now