/LIAM'S P.O.V/
Clarissa je otišla nazvati Louisa dok sam ja sjedio sam u boravku. Premotavao sam toliko toga u glavi i toliko toga mi nije bilo jasno. Prošao sam trnoviti put da joj stavim prsten na ruku i onda nas oboje zadesi naša prošlost? Zar smo negdje pogriješili? Zar sudbina ipak misli da nismo dovoljno dobri jedno za drugo dok se sami sebi ne dokažemo? Dok ne prođemo sve prepreke koje nam ona baca na put? Ništa mi nije imalo smisla. Od kada sam ju upoznao imam osjećaj kao da nas je sudbina namjerno spojila, a pritom nas pokušavala rastaviti. I onda ponovo spojiti, pa sada ponovo rastaviti. Nije mi jasno koji plan ima za nas. Koliko nas vidi u budućnosti i koliko dugo misli da ćemo se boriti protiv nje. Uskoro je u dnevnu ušetala Clarissa. Misli su mi se odmah raščistile dok sam ju vidio. Kosu je stavila u neku raščupanu pundžu i na sebe je navukla crnu trenirku i neku sivu običnu majicu. Bila je prekrasna čak i u tome. Sjela je do mene i svoju glavu je naslonila na moje rame. Stavio sam ruku oko nje i ona se jače stisnula k meni.
'O čemu razmišljaš?'-Upitala me. 'O ničem posebnom. Samo mi neke stvari nisu jasne.'-Rekao sam. 'Kao na primjer?'-Upitala me. 'Zašto nam je sada odjednom prošlost pokucala na vrata? Onako neočekivano.' 'Da budem iskrena...ne znam. Ali očito netko ili nešto gore ima nešto protiv nas. I sada baš namjerno u naš život vraća ljude s kojima smo odavno završili priču.'-Rekla je ozbiljno. 'Zar misliš da je to neki znak?'-Upitao sam ju. 'Ne znam...možda? Jer...Ništa nije nemoguće. A mi smo do sada sve nemoguće učinili mogućim.' 'Payback from the universe?'-Rekao sam, a ona se sitno nasmijala.
'Možda...njemu se baš i ne sviđamo.' 'Misliš?'-Upitao sam ju. 'Ne nego znam. A i vidi se iz priloženog.' Pogledao sam ispred sebe. Razmišljao sam o svemu tome. Ako je ovo počelo...što je sljedeće? Pitanje mi je prošlo glavom.
/CLARISSA'S P.O.V/
'Hoćemo li uspjeti?'-Upitala sam ga tiše. 'Što to?'-Upitao me. Podigla sam se s njegovog ramena i okrenula se prema njemu kako bi ga gledala u oči. Sklonila sam maleni pramen sa svojeg lica koji mi je ispao iz pundže.
'Ovo. ti...ja...zaruke... Što ako nam sudbina ili svemir baca još nešto pod noge i baš to nećemo moći proći? Što onda?'-Upitala sam ga dok su mi se oči počele magliti.
'Zar si skeptična u vezi nečega za što se borimo svim snagama? Zar misliš da nećemo uspjeti proći baš sve što nam sudbina ili svemir bace pod noge?'-Postavljao mi je pitanje za pitanjem. 'Ne...ja to nikada nisam rekla ili bila skeptična...ali bojim se. Bojim se za NAS. Prošli smo toliko toga za što ne želim da propadne kada sam se već tako jako vezala. A vezala sam se čvrstim lancima koji ne mogu puknuti samo tako. Nikada prije nije bilo tako. Zbog nikoga.'-Suza mi je pala niz lice i disanje mi je postalo otežano.
'I onda si došao TI. Bolje rečeno, došli smo MI. I sve se promijenilo... JA sam se promijenila... Dao si mi ljubavnu priču koju nikada prije nisam dobila, a željela sam ju. Htjela sam i ja barem na kratko proživjeti ljubavnu priču, neku bajku o kojoj svaka djevojka sanja od malih nogu. Samo sam to željela...'-Spustila sam glavu i dlanovima sam obrisala suzne oči. On mi je nježnim dodirom podigao glavu. I sitno se nasmiješio, pa je palčevima obrisao moje suze koje su mi se slijevale niz obraze.
'Vezala si se za mene kao što sam se i ja za tebe. I prije sam bio vezan, vidio sam nadu u drugima ali nikada...baš nikada nisam vidio ljubav u njihovim očima kao što ju vidim u tvojima. U tvoje oči stane više ljubavi nego što bi stalo u njihovo cijelo tijelo. Smatrao sam te posebnom od kada sam te ugledao. Zračila si posebnošću, a sada zračiš još više.'-Gledala sam ga nježno. Upijala sam svaku njegovu riječ. Srce mi je kucalo kao što to nije godinama. Blagi osmijeh mi se pojavio na licu. Savršen je... Kako je netko poput NJEGA pronašao nekog poput MENE?
'I znam da misliš kako nešto ili netko kuje plan kako da nas uništi, rastavi, rastrga...nazovi to kako želiš Lissa...ali ja znam da dok god sam ovdje, dok god si ti ovdje...i dok god smo zajedno... Ništa nas ne može razdvojiti koliko god pokušavalo. Dat ću ti tu ljubavnu priču. Imat ćeš svoju bajku.'-Rekao je, pa se nasmijao. Stisnuo me k sebi u zagrljaj na što je moje srce jače zakucalo. 'Znaš...oduvijek sam mislila da tražim previše, a to je zapravo bilo i premalo. Da imam tu jednu priču zbog koje bi moje srce ubrzano kucalo, a osmijeh mi ne bi silazio s lica. Ali uz pomoć tebe i tvoje prisutnosti...ja svoju ljubavnu priču već živim. A i ono će odrastati uz nju.' Nasmijao se, pa me pogledao zbunjeno.
'Ono? O čemu pričaš baby?'-Upitao me zbunjeno. Stavila sam svoju ruku na trbuh i nasmijala sam se. 'Naša beba. Odrastat će uz našu ljubavnu priču. I jednog dana stvoriti i svoju vlastitu.' Liam se široko nasmijao i snažno me zagrlio.
'Ne mogu vjerovati da si trudna. I da ću ja postati otac.'-Govorio je kroz valjda najveći osmijeh koji sam ikada vidjela na njemu. Pogledao me sretno, pa je stavio svoje ruke na moj trbuh i nastavio se smiješiti. 'BitI ćeš nevjerojatna mama.'-Rekao je. 'Kao što ćeš i ti biti nevjerojatan tata.'-Rekla sam. Pogledao me, pa je ostavio poljubac na mojim usnama.
'Volim te. Odavde pa do svemira.'-Rekao je kroz poljubac. 'I ja tebe. Samo ovaj divlji svemir nam je granica.'-Rekla sam, a on se nasmijao onako prekrasno, pa je počeo: 'Naše dijete će živjeti s najljepšom ljubavnom pričom ikada proživljenom.' -Pogledao me milo s onim divnim osmijehom kojeg tako prokleto obožavam na njemu. 'Bit ćemo mu uzor. Jer kroz raj ili pakao...nas ništa ne može rastaviti.'
YOU ARE READING
Love Is A Game
Fanfiction"Ne obećavaj mi nešto za što je nemoguće dati obećanje. Samo budi tu i uvjeri me da griješim svaki puta kada mislim da ću te izgubiti."
