4.DIO

635 29 2
                                    

/CLARISSA'S P.O.V/
Sat je otkucao dva sata iza ponoći.
A ja se nisam ni pomaknula s onog kauča. A zbog onih hamburgera imam osjećaj kao da sam dobila barem 5 kila. Lou će mi morati ugraditi dizalicu kako bi mogla ući u sobu.
Ali svejedno sam još uvijek gladna.
Podižem se polako s kauča kako ne bi probudila dečke koji su jedan do drugog mirno spavali u hrpi kokica koje su pobacali po sebi, cijelom podu i kauču. Gledali su neku veliku utakmicu i bacali kokice na tv jer je igrač slučajno promašio gol. Idioti. Zbog jedne utakmice bacati fine kokice na tv. Ovoga ima samo u ovom stanu. Došla sam u kuhinju i pogled bacila u hladnjak.

 
'U fuck zaboravila sam da je prazan.'-Rekla sam malo glasnije, te sam osjetila mušku ruku na svojem uramenu. Uspaničila sam se i ugrizla sam tu ruku. 'Auč!'-Tihi jauk se začuo iza mene i ja sam se brzo okrenula prema iza. Bilo je polu mračno, ali samo mogla vidjeti malo slabije muške obrise. Bio je to Liam.

'Budalo jedna, nemaš pojma koliko si me preplašio.'-Stavila sam ruku na svoje srce koje me umalo ostavilo i udahnula sam par puta kako bi se odmorila od šoka. 'Oprosti nisam te htio uplašiti nego sam pazio da ne probudiš Louisa jer si koliko sam shvatio, ponovo gladna.' 'Da dobro si shvatio. Ponovo sam gladna.'-Rekla sam ljutito. 'Kuda to sve stane u tebe? Tako mala i mršava, a pojede za petoricu.' -Kaže mi i sitno se nasmije. 'Znaš...to se i ja uvijek pitam, ali po zadnji put, ja nisam mala! 'Baš jesi.' 'Liame udarit ću te.' 'Hajde. Hajde ako imaš hrabrosti za to.'-Počeo je provocirati, a i ja za njime.' Misliš da nemam?- Upitala sam ga ozbiljno prekrižeći ruke i podižući jednu obrvu. 'Misliš li da ti neću vratiti ako me udariš?'-Upitao me. 'Nećeš. Cura sam.'

Nasmijao se. 'Istina. Ne bi ti vratio, ali nema šanse da me udariš.'  On misli da ga ne bi udarila. E pa prevario se. Svom snagom sam ga šakom udarila u rame. 'Evo. Tko sada nema hrabrosti?'-Rekla sam, smijući se provocirajući ga. 'Bravo. Ipak imaš hrabrosti.'-Rekao je kroz smijeh. 'Ipak sam ja Tomilson. Mi za sve imamo hrabrosti.' 'Naravno. Bolje da se onda ne kačim s tobom.' Kaže mi. 'Da, bolje nemoj.' -Kažem. 'Znaš ti si stvarno luda.' -Kaže, a ja se slatko nasmijem. 'Da. To mi puno ljudi kaže.' -Kažem i oboje se nasmijemo. 'Mislim da bi bilo dobro da odemo u krevet.' -  Kažem. 'Nisam znao da si toliko nestrpljiva.' -Kaže i tek sada ja shvatim šta sam rekla. 'Nisam tako mislila budalo.' -  Kažem i lagano ga udarim u rame. 'Meni ne bi smetalo'.  -Kaže, a ja na to preokrenem očima. 'Šuti Liam. Ja odoh u krevet. Ti se snađi. Vjerojatno znaš ovaj stan bolje nego ja.' - Kažem. 'Jesi sigurna da ne želiš da idemo skupa?' Upita me.  'Jesam. Laku noć' -Kažem i izađem iz kuhinje tiho na prstima.

/Liam's P.O.V./

Vidim siluetu djevojke kako odlazi iz kuhinje. Ta mala je savršena. Točna kopija Louisa, samo u ženskom obliku. Ona njena smeđa kosa i smeđe oči. Tjeraju te da poludiš, iako ju znaš manje od 24 sata. Ironično. Mislim da će se na prvu svidjeti Niallu. Obožava hranu isto kao on. U tim razmišljanjima me prekine jaka buka iz kupaone. Iste sekunde odjurim do kupaone i pokucam na vrata. 

'Je li sve uredu?' -Upitam, ali ne dobijem odgovor. Odlučim ući unutra ignorirajući činjenicu da bi Clarissa mogla biti gola. Čim uđem unutra vidim da nema nikog. Odmah odem do Clarissine sobe i lagano otvorim vrata. Ona leži na krevetu i spava kao anđeo. Nije pokrivena, ali ne želim riskirati i probuditi ju ako ju pokrijem. Užasno je lijepa dok spava i što ju više promatram sve više mi se sviđa. Ovo bi mi mogla postati navika. Sjetim se da nisam otkrio što je stvaralo glasnu buku i odlučim to provjeriti. Lagano zatvorim vrata i okrenem se. Ispred mene se stvori neka osoba i meni srce stane. Upalim svijetlo ispred sebe vidim Louisa. 'Koji kurac Lou? Srce mi je stalo majmune' -   Kažem i da mi nije najbolji prijatelj, udario bi ga. 'Što ti radiš ovdje u 2 ujutro?' -Upita me. 'Ništa. Čuo sam neku buku i otišao provjeriti Clarissu' -Kažem sa malenim drhtajem u glasu. 'Liam. Ne pokušavaj ništa s njom.' -  Kaže mi. 'Zašto?'  -Upitam zbunjeno. 'Zato. Ona je previše toga prošla i zbog  toga ne vjeruje u ljubav.' -Kaže mi. 'Pa dobro. Nisam ni planirao ništa s njom iz poštovanja prema tebi.'  -  Kažem. 'I bolje.' -Kaže mi  i odjuri u sobu. 


Love Is A GameWhere stories live. Discover now