27. Valeri

176 29 4
                                    

Lavrena

Nova noć me je zatekla na klupi u parku. Imala sam utisak da sam prosjak, što mi je kasniji pogled na telo to i dokazao. Muškarac u kasnim šezdesetim sa po kojom sedom koju sam primetila ogledajući se u barici između svojih nogu. Vazduh i klima su bili vlažni, pa sam osećala i laganu drhtavicu. Očigledno sam završila negde na severu.

Na klupi koja je bila nekih desetak metara dalje sedela je devojka i zadovoljno se smešila. Okrenula je kratko glavu ka meni i klimnula uljudno, a onda ustala i krenula ka meni. U ruci je držala sendvič koji mi je ponudila kada se iznenada spustila i sela na klupu do mene.

‒ Kupila sam dva, pa ako ste gladni... izvolite.

‒ Hvala drago dete ‒ uzela sam i osetila neopisivu glad istog momenta. Miris sveže ispečenih zemički pomešan sa šunkom sa različitim dodacima su mi izazvali da mi se oči rašire od uzbuđenja. Jesam li stvarno toliki slepac i prosjak? Čak mi i telo tako reaguje. ‒ Lep gest, koga svako nije rad da učini. Niko mi ne poželi ni dobar dan, kamoli da mi kao ti ponudi ovako nešto.

‒Treba se uvek naći osobi u nevolji i pomoći joj koliko se može. Nekada to može postaći čoveka da učini mnogo za sebe, da krene, da se odvaži. Reči podrške su pokretači koji daju snagu i vetar u leđa, jer čovek bez čoveka ne može.

‒ Bila si u takvoj situaciji? ‒ zagrizla sam sendvič i osetila božanstvo ukusa, dok me je ona sa zanimanjem pratila i prosto uživala u pogledu.

‒ Moja situacija je mnogo komplikovanija.

‒ Možeš mi ispričati, ja i ovako nigde ne žurim ‒ nastavila sam sa jelom. Pročistila je grlo i započela.

***

 – Sekcija profesora Galinskog će biti održana sutra, u šest sati ujutru... – nakon izrečene satnice, cela klasa sačinjena od budućih glumaca je glasno negodovala, sa Trejsi na čelu. Priključila sam se i ja, jer mi je ovaj semestar sve više ličio na Vojnu akademiju, a sve manje na Kraljevsku akademiju dramskih umetnosti.

– Profesorka Obri, mi imamo premijeru sutra, zauzeti smo celo prepodne... – Trejsi, osoba čija reakcija nikad ne izostane, je preuzela glavnu reč. Pored toga što je jedna od najuspešnijih u klasi, Trejsi je pravi kameleon, u potpunosti posvećena karijeri i mnogo zatvorena za druženje sa ljudima koji nisu na njenom nivou. Iza sebe ima preko petnaest epizodnih uloga i jednu sporednu ulogu u filmu čiju premijeru upravo pominje.

– Neko izgleda nije upoznat sa značenjem reči sekcija...

Zajedljiv komentar se čuje iz grupice u kojoj i ja sedim, pa kad Trejsi svojim zelenim očima potraži krivca, ja bivam prva na njenom odstrelu. Ne zalažem se za prozivanja iz gomile jer smatram to kukavički, pa joj se nasmejem prijateljski sa ciljem da smanjim nepotrebnu tenziju među glumicama. Nikad mi nije bilo jasno postojanje ljubomore i suparništva među koleginicama, a ono čemu me je moja majka učila jeste da žena ženi ne treba da bude neprijatelj, već što veća potpora i podrška.

Čim je Trejsi izašla sa svojom glumačkom svitom, preostale kolege su ih izviždale, nedvosmisleno pokazujući stepen nezrelosti i zavidnosti. Ovakve momente sam najmanje volela i ponekad bih se osećala odgovornom što moja reakcija izostaje, ali to nije bilo dovoljno da odreagujem na nešto što mi smeta i čega ne želim biti deo. Nije mi se dopadalo što još nisam imala smelosti da se oglasim kad mi nešto smeta, ali sam opravdavala sebe da neću baš puno ni postići pokušajem umirivanja gomile i da kad bude pravi trenutak da se pobunim – tada će moja reakcija biti neizostavna.

Mehanizam 8 ženaOù les histoires vivent. Découvrez maintenant