The Notebook / HARRY STYLES / ZAVRŠENA /

PART 13 - SEASON 3

''Neke firme daju imena po svojoj djeci, dok druge izmjene neko ime, dok treće idu s nekim imenom od pozadi i tako. Imaš raznih načina.'' - kao što sam rekla pametnjaković pravi.

Prvo da provjerimo ovo prvo (hahahha koja rečenica). Daju imena firmi po svojoj djeci. Rogerg. Ne poznajem nikog sa takvim imenom. Mislim da čak i nema takvog imena.

Izmjene neko ime. Regrog. Ergrog. Nema šanse da je to. Nikako se ne uklaplja.

Ovo zadnje mi nekako zvuči najlogičnije. Počela sam da čitam slovo po slovo naglas.

''G...r..e...g..o..r.., GREGOR !?''

...

Harry se budi onako i dalje pospan. Stojim kraj njega i gledam te lokne koje mu padaju niz kosu. Lijepo izgleda, iako to on nikad neće priznati. Svaka lokna ima svoje mjesto na njegovom licu. Ali on ih mora sve namjestiti i dovesti u red. Najviše volim kada mu tokom ... khm.... pokvarim te lokne koje je tako lijepo namjestio.

On je trenutno na podu, jer je sinoć upao i ja nisam imala snage da ga ponovo vratim na krevet. Gledala sam ga cijelu noć i razmišljala. Nisam mogla oka da sklopim. Ja sam veoma sretna osoba, kada sve proračunam. Imam prelijepog momka pored sebe koji me voli, i kojeg ja volim. Volim ga i nervirat, pomalo.

''Gledaš me kao da sam s neba pao ?'' - trzam se na njegove riječi, nisam ni znala da sam se već toliko zagledala u njega.

''Ummm....nisi sa neba ali jesi sa kreveta.'' - lagano se smješkam. Podigao je glavu i gledao oko sebe. Kada je skontao da leži na podu pored samog kreveta počeo je glasno da se smije. Uhvatio se za stomak, još ga i dalje drži vrbena od sinoć. Peče ga želudac.

''Zar ti nisi spavala, sinoć uopšte?'' - gledam ga dok se i dalje drži za stomak. Oči mu izgledaju zabrinuto. Nikad to do sada nisam primijetila kod Harry-a. Jednostavno nisam navikla na takvo nešto, da je on zabrinut za mene. Nema šanse

''Jesi li ti to zabrinut za mene ?'' - pitam ga u čudu.

''Elena . Ti si nešto što se rađa samo jednom. Ne više. Tvoji roditelji su mi te podarili, i zahvalan sam im na tome. Ne možeš ni da zamisliš koliko. Volim te više nego iko na svijetu. I naravno da ću biti zabrinut za tebe, jednostavno ne možeš shvatiti to. Volim te svim svojim organima, i tijelom. Biću zabrinut za tebe i kad se ''udaš'' za Gregora, kojeg mrzim svim svojim organima. Ali riješit će se i to jednom. Jednom će sve biti kao prije.'' - zaledila sam se na mjestu od svih njegovih riječi. Nisam znala da je ovaj čovjek tako....ne mogu to opisati. Jednostavno je poseban.

''Harry. VOLIM TE.'' - izgovorila sam to ovaj put na drugačiji način. Sa ocjećanjima predpostavljam.

Ovo jutro je počelo na najbolji mogući način. Ali ja sam još kao mala znala da ako je jutro dobro dan je katastrofa. I toga sam se uvijek plašila. Više sam voljela da mi jutro bude katastrofa i onda dan da bude prelijep jer ipak ljepše je završiti dan sa lijepim nego sa ružnim.

Harry je otišao da se umije, ja sam još prije njega. Sačekala sam ga na krevetu, konačno sam se dokopala udobnog i mekog kreveta. Cijelu noć nisam spavala. Koliko sam ovo puta rekla do sada ? Ne pamtim.

Zatvorila sam oči i lagano počela ''da plovim'' po nebu. Zamišljala sam sebe i Harry-a kako ležimo na oblacima i mazimo se. OMG. Definitivno neću više zatvariti oči, ovo nije normalno o čemu ja mislim.

Osjetila sam siluetu iznad sebe. Bio je to Harry, definitivno. Njegov dah mentola ispunio je moje nosnice. Počeo je da mi ljubi vrat, prijalo mi je ovo i falilo. Naravno.

''Znaš li ti koliko ja tebe volim ?'' - iznenadila sam se na njegove riječi, nisam nikada zamišljala da postoji osoba koja će me voljeti. Vječito sam se plašila da ne budem sama, pa provedem čitav život u očevoj kući. Da mi se sve moje prijateljice udaju i imaju djece, a ja da ih gledam. Toga sam se najviše plašila. A evo šta sam dobila. Dobila sam Harrya kojeg volim i koji me (nadam se) voli , a za nekoliko dana ću se i udati ali ne za Harrya. Ono čega sam se plašila nije se ostvarilo, ostvarilo se ono suprotno i to prije nego što sam očekivala.