Poglavlje 62. - Boca istine

525 38 2
                                    

Trebalo mi je dugo da se nagovorim na to da krenem na Lissinu zabavu. Oklijevala sam više nego što je to bilo logično i sve dok me Harry nije natjerao nisam ni pomjerila noge da odem i da se spakujem. Bila sam obeshrabrena time što tamo moram da idem sama i dva puta sam odustala, ali me svaki put on tjerao da se dignem i krenem. Spakovala sam piđamu i još neke stvari i duboko sam udahnula da se smirim.

''Izgledaš kao da ideš na dvoboj'', rekao je Harry smijajući mi se. 

To me je još više iznerviralo. Primjetio je to pa me je zagrlio da se opravda. Značio mi je taj zagrljaj. Nešto u njemu mi je izmamilo osmijeh na lice i oraspoložilo me. Znala sam da imam  kome da se vratim ako stvari postanu preteške za podnijeti pa mi je odmah bilo lakše. 

Harry me je poveo do vrata i još jednom mi je rekao da će sve biti uredu, a onda me je gurnuo vani. Namrštila sam se, ali u isto vrijeme sam znala da je to potrebno jer stvarno ne bih mogla sama izaći. Poslala sam mu zračnu pusu i krenula sam niz stepenice. Znam da je cijela svađa glupost, ali nekako ne mogu da zaboravim njene riječi. Možda zato jer se bojim da su istinite ...

Silazim do njihovog stana i pozvonim te sačekam dok mi Lissa ne otvori vrata. Pozdravimo se i zagrlimo se kao da je sve uredu i malo mi je lakše da je tako. Trudim se svim silama da ne mislim kako sam zadnji put otišla iz tog stana. Pušta me unutra šaleći se kako sam prilično ozbiljno shvatila to da ćemo se opustiti noćas i kako sam ponijela stvari za kampovanje što nije istina. Ja zaista nisam ponijela puno stvari. Samo trenerku i duksericu da mi bude lakše, potom spavaćicu, odjeću za faks za sutra i higijenske potrijepštine. Ne namjeravam ići u stan sve dok se ne vratim sa ispita sutra tako da sam ponijela sve što mi treba. Kriss se pozdravi brzo i vrati se na svoje mjesto. 

''Ja sam bila uvijerena da nećeš doći'', rekla je Lissa ponudivši me sokom od jabuke. Prihvatim ga i napijem se kako bih sebi dala vremena za odgovor. Smjestim se na sofu i podignem noge te ih prigrlim rukama.

''Iskreno, dvoumila sam se, ali sada mi je jasno da takav trenutak slabosti ne bi trebao da nam pokvari prijateljstvo'', rekla sam joj, a ona me je opet zagrlila. 

Kris je glumila da povraća od naše sladunjavosti, a onda je upitala kako ćemo da se zagrijemo za večeras i kako ćemo da započnemo druženje. Bila sam joj zahvalna jer je skrenula temu sa naše rasprave na nas tri. 

''Nismo se odavno igrale'', rekla je i iz svog ruksaka izvadila je flašu. Već sam mogla da naslutim šta slijedi.  

''Igramo igru Istina ili izazov'', rekla je sretno i razdragano. 

Sjela je na pod te je povukla i mene da dođem dolje. Igra istine ili izazova mi nije bila omiljena, ali svejedno sam im se pridružila. Mrzila sam odvratne izazove koje su ljudi davali samo da bi bilo zabavno. Sjećam se jednom kad smo se igrali jedan moj prijatelj je dobio izazov da popije kolu u koju su dodali biber, so i papriku. Povratio je iste sekunde kad je popio prvi gutljaj. Bilo je odvratno. Jednom sam ja dobila izazov da poljubim jednog momka. Nije mi se sviđao uopšte i još sam dobila herpes od njega. Grozno iskustvo. Od tad ne preferiram tu igru.  

Kad smo sve tri bile na podu i sjele u obliku trokuta, ona je postavila flašu na sredinu i okrenula je. Pravilo je to da onaj na kome se postolje zaustavi pita, a na kome se čep zaustavi biva pitan od strane ispitivača. Nakon prvog okretanja flaše ona se zaustavlja u tom položaju da mene Kris pita što ona s radošću prihvati smješkajući se poprilično jezivo.

''Pa Bella, koliko ste puta ti i Harry spavali zajedno?'', upitala je ne skidavši pogleda s mene.

''Šališ se?'', upitala sam, očekujući da kaže da se šali, ali ona odmahne glavom i naceri se još više. 

Komplikovan (H.S. ff) Onde histórias criam vida. Descubra agora