Komplikovan (H.S. ff)

Poglavlje 11. - Ti si preteška za shvatiti

Nedeljno jutro donijelo mi je iznenađenje kakvo nisam očekivala. Bilo je teško odlučiti je li pozitivno ili negativno obzirom da je ujutro oko osam sati na vrata stana pokucala mama. Bila sam sretna što je vidim, naravno, ali sjećanje na onaj telefonski razgovor mi je kvarilo raspoloženje. Uspjela je da me naljuti odmah čim je ušla nazvavši me Isabellom, ali onda me je zagrlila i popustila sam. Njen zagrljaj mi je nedostajao iako to nikada ne bih priznala. Dugo mi je trebalo da naučim potiskivati osjećanja i sada sam to radila bez problema jer sam dobro znala da im ovdje nije mjesto.

''Jedva da su prošle dvije sedmice otkako sam te ostavila ovdje. Jesi li se navikla?'', upita. Sjela je na sofu i pogledala je uokolo. Kao da sam imala predosjećaj da će doći pa sam jučer uveće počistila i sobu i dnevni boravak. Na sreću, Harry mi nije smetao. Što me je podsjetilo da noćas nije spavao u stanu. Ugrizla sam se za usnu shvativši da je vjerovatno spavao kod nje. To me ne bi trebalo brinuti, ali ipak nisam mogla pobjeći osjećaju da bih više voljela da je došao da se svađa nego što je otišao k njoj. Znam da to nema nikakvog smisla.

''Ovo mjesto je lijepo. Jako lijepo kad je lijepo obasjano.'' Znam da aludira na onaj dan kad smo ovamo došle i zatele stan u mraku, a Harrya napola golog. Porumenim zbog toga i samo se tiho složim odlučivši da se pretvaram da nisam čula drugi dio onoga što je rekla. Ponudila sam je kafom, ali odbila me i zatražila je sok. Pa, sok barem imamo. Frižider je u očajnom stanju. Sutra ću morati kupiti namjernice jer ovako nećemo dugo izdržati.

Pošto je zatražila sok znam dobro da neće dugo biti. Iznenadilo bi me da je drugačije. Obično je uvijek u žurbi. Na to sam barem navikla do sada. Sipam nam sok i vračam se u dnevni spremna da čujem ono što ima da mi kaže. Prije nego što odpije gutljaj pogleda čašu kako bi se uvjerila da je dovoljno čista. Pošto je po njenim standardima ne oklijeva da popije malo više. Da je neko drugi u pitanju uvrijedila bih se, ali pošto je to ona, poznajem je i više joj to ne uzimam za zlo.

''Sve je uredu na poslu?'', pitam čisto da počnemo razgovor. Ne želim da počnemo razgovarati o nepoželjnim temama pa se potrudim da naš razgovor odvedem dalje od ovoga grada. Ona klimne sporo gledajući u sve osim u mene.

''Sigurno?''

''Da, znaš da mi je šef skot i to me ponekad izbaci iz takta, ali sve ostalo je dobro'', kaže, a ja uzdahnem. Da, taj detaljčić mi je poznat. ''Pustimo mene sada. Kako ide tvoj suživot? Kako se slažeš sa cimerom?''

Ipak nisam uspjela. Iako sam željela da se ne dotaknemo te teme ona je ipak to uradila. Potrudila sam se da ne odajem nikakve emocije na licu, što je bilo teško jer sam skoro zakolutala očima kad ga je spomenula. Jedva da smo pričali ove sedmice zato što je on večinom bio van stana, a i kada je bio tu bio je čudan i nije razgovarao sa mnom. Ovu sedmicu smo proveli bez svađa i sa minimum interakcije. To bi trebalo da me veseli, ali nekako se nisam mogla oteti pomisli da sam ga ja otjerala.

''Uredu smo'', lažem gledajući je u oči. Ne znam zna li to, ali znam da moram ponovo pokušati promjeniti tok ovog razgovora. ''Šta je sa tvojim šefom? Opet ti se upucava?''

Klimne potvrdno na što se namrštim i oslonim na sofu. Prvi put kad sam ga vidjela, prije par godina, razvila sam prema njemu osjećaj odbojnosti. Pokušavao je previše biti prisan s njom iako mu je mama govorila da ne želi da pokvare poslovan odnos. Oduvijek sam mrzila besramne ljude i one koji ne znaju šta znači ne. Ne mogu shvatiti kako njihov mozak funkcioniše, ali znam da se ponekad zapitam da li uopšte funkcioniše.

''Ne brini se za njega. Nije pokušao ništa pretjerano'', uvjerava me, ali ne vjerujem joj u potpunosti. ''Gdje ti je cimer sada?''

Slegnem ramenima. ''Ne znam. Nije moj posao da brinem o tome gdje je on.'' Taj odgovor je ni najmanje ne usreći. Htjela je da zna i rekla sam joj istinu. Zaista nisam znala gdje je. Mogla sam samo nagađati. A to trenutno nisam željela jer su me sve misli vodile samo prema jednoj osobi o kojoj nisam željela razmišljati.