-DECEMBAR 31-
Hladna noć se nadvila nad grad koji bi inače usnio u ovo doba, ali sada su svjetla obasjavala svaki njegov kutak čineći ga živim. Svjetiljke su treperile zbog pahulja koje su se u velikom broju strmoglavljivale iz tmine na ulice i krovove kuća, zgrada i automobila. Ulice su bile skoro pa potpuno puste, ali u kućama i lokalima je stanje bilo i više nego dinamično. Sniježna idila je obećavala puno toga ove noći. Noć početka koja je bila u punom mahu, noć koja je donosila sreću i veselje na svačije lice i činila se beskrajnom i noć u kojoj je svako tražio sreću i proslavljao je. Pa, svako osim mene.
Za mene ova noć nije bila ni približna onome što je bila prošle godine. Za mene je bila bolna, teška i mrzila sam buku koja je dopirala na drugi sprat do moje sobe. Moja porodična kuća je virvila životom i nekad me je to činilo sretnom, ali sad nisam mogla da otjeram poriv da se pokrijem po glavi u očajnom pokušaju da učinim da svi zvukovi utihnu. Onako umotana u mekanu deku pokušavala sam otjerati misli sa svih proteklih događaja, ali oni su se ponovo počeli rojiti u mom umu. Ponovno sam se osjetila poprilično jadno. Ušmrknula sam, obrisala oči, te sam se uspravila maknuvši deku sa glave. Šta mi se dešava, upitala sam se oslonivši leđa o hladan zid.
Bila sam ja dobro prije par dana. Kad sebe ubjedim da me nije briga i kad se zaokupiram s nečim drugim onda zaista osjetim da dišem normalno, ali onda dođe noć i nema više zaokupljenosti. Samo krevet i ja. Onda se misli ponovno uvuku u glavu, a sumnje napadnu srce u namjeri da me potpuno izlude.
U razmišljanju me prekinulo kucanje na što sam ja što brže zaronila pod pokrivač, praveći se da spavam. Ne želim da svima kvarim zabavu i zato ne želim da se spustim dole. Dole je večina porodice, mamini prijatelji i kolege iz firme tako da ne želim da me ovakvu vide i da me počnu ispitivati.
''Bells, dušo, hajde izađi'', rekla je mama, ali ja sam ostala tiho. ''Svi te hoće vidjeti tako da ne mogu nastaviti ljudima da lažem.'' Njen glas mi je došao kao šlag na tortu. Odmah sam se sjetila njenog prebacivanja o tome da je sve znala i da mi je govorila. Kad je shvatila da me svaka riječ ubija postala je suosjećajna i nije mi više prebacivala. Bila sam joj zahvalna za to, ali nisam željela da joj ispunim želju i dođem dole.
''Tu ti je drugarica, pa popričajte, a ja idem da ne pomisle da su svi ukućani pobjegli sa vlastite zabave.'' Pošto je bilo očigledno da nemam namjeru da joj bilo šta kažem otišla je iz sobe. Šutila sam dok se zvuk njenih potpetica gubio u zvuku lagane muzike i razgovora.
Izašla sam ispod deke i sjela na rub kreveta. Marie me je gledala sa pogledom punim suosjećanja. Znala sam dobro da ne može da suosjeća jer nikada nije bila u mojoj koži, ali sam joj bila zahvalna što se bar trudi. Njena kosa jarkocrvene boje joj napola sakriva oči u kojima vidim da me žali i mrzim to. Usne prekrivene crvenim karminom joj se grče dok ih gricka nervozno i već mislim da će da ih raskrvari. Na njoj je crna koktel haljinica koja seže malo iznad koljena, a cijeli izgled upotpunjava tamna šminka na njenim očima. Iznenađuje me to jer Marie nikada nije tako izgledala.
''Pretpostavljam da te moja mama posavjetovala da me digneš iz kreveta i povedeš dole kako bi me ona mogla svima pokazati'', rekla sam, a Marie se nasmijala nervozno. Znala sam dobro da je to istina. Ona ne može drugačije. Ne može shvatiti da nešto ne želiš pa se potrudi svim silama da to želiš ili da te drugi ubjede u to.
''Pa, tako nekako'', odvratila mi je. Znala sam da moja majka ima svoje fiks ideje, ali nije uredu to što je u to gurala moju drugaricu. Svjesna sam toga da Marie želi da sam ja dole, ali isto tako razumije razloge zbog kojih to nije tako. Čini se da to samo mama ne može da razumije.
''Ne želim da nekome pokvarim zabavu.''
''Ni nećeš jer ćeš se zabavljati sa nama'', rekla je, a ja sam pomislila da se šali. Izgledala sam kao stara oronula krpa i nije mi bilo jasno kako može da misli da sam u stanju da se zabavljam. ''U ostalom, dole je i jedan momak koji puno pita za tebe. '' Namigne mi na što se ja namrštim osjetivši odbojnost pri spomenu muškog roda.
आप पढ़ रहे हैं
Komplikovan (H.S. ff)
फैनफिक्शनBilo je nešto u njemu što je privlačilo svaki put kada bi ga vidjela. Željela se držati podalje, pokušala je pobjeći od toga, pobjeći od sebe, pobjeći od njega ... ali nije uspjela jer se svaki put vraćala na isto. A onda je odlučila prihvatiti igru...
