Poglavlje 36. - Trebat će mi puno više od toga da te zaboravim

1K 74 8
                                    

Hladni povjetarac mi se igra sa kosom i nosi je na desno, a misli mi se roje u jadnom pokušaju da me podstaknu da progovorim i kažem nešto Lissi. Kad bi bar i njih mogao da odnese daleko jer mi ne pomažu. Da je situacija obrnuta kladim se da bi Lissa znala kako da mi priđe i oraspoloži me u par riječi. S druge strane ja zaista ne znam kako da joj pomognem ni šta da joj kažem. Pretpostavljam da znam kako se osjeća. Imala sam sličnih scena sa Harryem i vjerujem da joj nije ni malo ugodno, ali ne znam kako da joj pomognem. Da joj kažem da će svi da zaborave odmah bi znala da je lažem jer i ona i ja znamo koliki je ovo bio šok za sve njih i da će ona biti tema bar par dana.

''I tako je istina izašla na vidjelo, a ja nisam bila ta koja je rekla'', rekla je, prekinuvši moje razmišljanje. Osjetila sam se mizerno jer je i dalje ona bila ta koja je progovorila prva. Nisam je utješila. Nisam joj pomogla. Sama se trudi sebi da pomogne pričajući sa mnom.

''Jako mi je žao, Lissa'', kažem tiho, a ona šmrcne i potom obriše lice rukama te se nasmije. Pretpostavljam da ne zna šta drugo da uradi pa pokušava da se smiri na taj način.

''Zaista ne znam jesam li sretna zbog toga što on sad zna sve ili se osjećam krajnje glupo da je morao ovako da sazna'', kaže, a onda se uspravi i osloni na zid te me pogleda svojim krupnim očima u kojima vidim sve osim sreće. ''Bells, možda si bila u pravu kad si rekla da bih trebala da odustanem od njeg.''

''Kajem se što sam ti to rekla'', kažem i naslonim se na zid, malo dalje od nje. ''Ako ti je stalo do njega bori se. Niko ti to ne može zabraniti.''

Pogledala me, a onda je skupila usne i duboko udahnula. ''Da li je uvijek vrijedno boriti se za onog do koga ti je stalo?'', upitala me. Znala sam na šta cilja i to mi se nije svidjelo.

''Ako imaš volju onda jeste'', rekla sam. Čini se da joj se ovaj odgovor nije svidio. Ne shvatam je nikako. Svo ovo vrijeme priželjkivala je da nekako Liamu pokaže da je zanima, a sada traži izgovor da se makne od njega.

''Dakle, ti za to nemaš volje'', zaključila je i znala sam da će sada pokušati da preokrene čitavu priču na mene. Ako joj je bilo lakše sve okrenuti na to da ja ne želim da se potrudim oko Harrya onda mi je žao što joj neću pomoći u tome, ali ovo nema veze sa nama niti je naš slučaj u bilo kojem segmentu sličan njihovom.

''Lissa, uz svo dužno poštovanje nemoj da u tu priču uvlačiš Harrya i mene jer niti smo u istoj poziciji niti je ovo ikako slično'', rekla sam malo odrješito, ali morala je odmah da shvati da to nije razgovor koji ću voditi ovu noć. Ne sada i ne sa njom u stanju u kojem se nalazi.

''Voliš Harrya, shvati to već jednom.'' Njena upornost mi je ponekad izazivala divljenje, ali sada me je opasno nervirala. Željela sam da je prekinem i da joj kažem da se goni dođavola sa svojim pretpostavkama, ali osoba od koje sam to najmanje očekivala me je prekinula.

Staklena vrata su gurnuta u stranu, a Liam je izašao na terasu i zamolio me da ga ostavim nasamo s njom. Pogledala sam u Lissu prije nego što sam izašla da bih vidjela slaže li se sa tom idejom. Nakon što je polahko klimnula glavom ja sam ih ostavila i vratila se u veliki salon. Sretno, poručila sam joj u mislima dok sam zatvarala klizna vrata i time pravila prostor u kome mogu razgovarati sami.


Lissa Jones POV.

Na početku je sve djelovalo tako jednostavno. Trebalo je biti jednostavno. Ovaj dan sam čekala tako dugo da mi se doimalo da je vječnost daleko od mene i kao da ću uvehnuti čekajući. Bolne uspomene su se nizale jedna za drugom, a srce mi je drhtalo u agoniji svaki put kada bih ga vidjela s drugom. Maštala sam o danu kada će saznati da postoji djevojka koja ga želi zbog njega, a ne zbog zabave. Djevoka koja ga je gledala kada se smijao s prijateljima, kada je bacao svoj dio peciva pticama u parku, kada je spremno odgovarao na predavanju iako je djelovao umorno i kada je djelovao kao sve samo ne kao ženskaroš. Obliznula sam donju usnu, a na jeziku sam osjetila slanoću od suza. Suza koje su vrištale bolom. Gorak. Srceparajući. Bol. Nisam bila sigurna šta me tačno boli, ali sam znala da sada, ovaj razgovor, nije ono što ja želim. Sve što sam mislila da će biti jednostavno, da će se desiti slučajno, izmaklo mi se iz ruku i desilo onako kako sam ja to najmanje željela. Odjednom, kao da je sva ona opijenost nestala i ostala sam samo ja. Malena Lissa koju je lahko uplašiti i slomiti. Dotaknem se za prsa i kroz mene prostruji hladnoća. Tamo gdje su bili ljubav, svjetlost, smijeh, tamo je sada bolna šupljina.

Komplikovan (H.S. ff) Where stories live. Discover now