Komplikovan (H.S. ff)

Poglavlje 47. - Uvijek igraš na sigurno

''Tvoja vanjština odaje smirenost, proračunatost i hladnoću, ali ti to nisi. Ti samo želiš da budeš primječena, da budeš voljena i ne voliš da rizikuješ jer uvijek igraš na sigurno'', opisao me kao me poznaje čitav život, a meni je kisik zaistao u plućima. Nisam ni primjetila kada je uspio tako dobro da me upozna.

Pokušam da prekrijem svoje iznenađenje pa sa smješkom kažem: ''Znači ne kao cura koja radi korpice.''

Oboje se nasmijemo na moju rečenicu. Harry zna da želim da izbjegnem komentarisanje njegove rečenice, a meni je drago jer me ne tjera na to. Odloži makaze te spusti kartonski krug do mog. Pošaljem ga po dva štapa za ražnjiće u kuhinju, a kad se vrati objasnim mu kako da mota papir oko njih te ih ja na kraju zalijepim. Napravimo ih dosta i kad pogledam u sat iznenadim se kako je vrijeme brzo i neprimjetno prošlo jer već pada mrak.

''Koliko još do pravljenja korpica?'', upita Harry, odlažući štap od papira na hrpicu. Vidim da mu se više ne radi i ima sreću da nam više vjerovatno nije ni potrebno jer sada prelazimo na korpice.

''Napravi ovdje plus, na ovoj strani kruga'', naredim mu, a on uzme pištolj i natisne ljepila na karton praveći plus. ''Zatim dodaj još tako da izgleda kao pahuljica.'' Dodaje još četiri između glavih, pazeći da na jednom ostane mjesta za dvije jer broj mora biti neparan. Ja nalijepljujem glavna četiri papirna štapiča, a Harry dodaje ostale.

''Izgleda kao sunce.'', kaže kad završimo i pomjeri ga na sredinu. ''Šta sad trebamo da radimo?''

''Sad priljepimo ovaj drugi krug preko, i pletemo'', pojasnim pa dodam – ''Ja ću plesti, a ti pazi da lijepiš i držiš kad ti kažem u redu?''

Natisnem ljepila iz pištolja i priljepim drugi karton na vrh te stisnem mršteći jer je vruče. Potom uzimam štap sa kamarice i pređem prstom preko njega da se slijepi, a zatim mu kraj jednom omotam oko prvog štapa te ga Harry zalijepi i uhvati prstima i stisne da se lijepo spoji. Krečem da pletem preplečući glavni kroz ostale, pazeći da provlačim jednu ispod, jednu iznad i da ih spuštam tako da prate krug. Na kraju dodajem drugi i Harry ih pričvrsti ljepilom. Nastavljamo tim tempom sve dok ne obiđem pet redova te odlučim da je dosta i skratim štapiće, a harry poslijednji koji sam motala lijepi prebacujući ga unutra.

''I to je to? Ne izgleda nešto posebno lijepo'', primjeti kad završimo, a ja se nasmijem.

''I nije. Moramo je obojiti i onda je gotova, ali nemam tempera niti kistova.'' Harry slegne ramenima i promrmlja da je to štetea te počne da sakuplja materijal. Iznenađena sam da će mi pomoći da sve sakupim.

''Ja sad idem u radnju da kupim tempere i kistove'', kažem kad smo gotovi te se protegnem jer sam se sva ukočila.

''Želiš da idem s tobom?'', pita me, ali ja to odmah odbijem. Želim malo da se maknem od njega jer ovo vrijeme sada koje smo proveli zajedno mi je previše. Previše razmišlljam, previše vjerujem da bi ovo moga biti naša svakodnevnica.

Odem u sobu da se presvučem. Sa ofingera skinem džemper i navučem ga na sebe te izvučem kosu i prebacim je na jednu stranu. Uzmem torbu u kojoj mi je novčanik i izađem iz sobe da bi zatekla spremnog Harrya.

''Rekla sam da ne trebaš ići samnom'', kažem nezadovoljno jer me nije poslušao, ali Harry se odbrani sa pojašnjenjem da ga je Liam pozvao da mu nešto kaže i da će kod njega biti najmanje sat ili dva te da ukoliko se vratim prva zaključam stan i nikoga ne puštam unutra. Čudan mi je sa tim naredbama, ali potvrdim da ću uraditi kako mi je rekao. Kroz misli mi proleti udaranje u vrata i zvuk petarde kako puca pa me obavije neki ružan osjećaj koji mi izazove drhtavicu.

Pušta me prvu vani zbog čega sam prijatno iznenađena jer uvijek izađe prije mene. Izađem iz stana vukući kajš torbe na gore dok mi u ušima odzvanja zvuk naših koraka.