Komplikovan (H.S. ff)

Poglavlje 24. - Da, nisi Rose

Podigne se s mene i povuče me prema sebi. Imam osjećaj da trenutno podsjećam na ribu koja je izvađena na kopno, ali drago mi je da Harry ne gleda u mene kao u nekoga ko nije normalan. Podiže mi ruke u zrak, a onda mi skida haljinu. Polahko, ali do kraja. Kad me pogleda, onako sa rukama preko prsa i vjerovatno neurednom kosom, nasmije se. Na sreću, to nije bezobrazan smijeh nego smijeh čistog uživanja.

''Lijepo'', promrmlja. Vidim mu žudnju u očima i zbog toga progutam čujno i položim ruke na njegova prsa.

Dopušta mi da mu dodirujem kožu i umjesto da me odgurne svojim riječima, kao što to uvijek radi kada smo blizu, samo me promatra. Pređe jezikom preko donje usne i uglovi usana mu se podignu. Nisam ni shvatila kada je skinuo majicu. Umjesto da razumno stanem i odmaknem se od njeg, ja ostajem na mjestu čak i onda kada mi se približi, kada me poljubi i kada me opet obori na sofu. Isprepličemo se i osjećam njegovu toplinu koja se razliva po mom tijelu. Vjerovato gubim razum, ali sada mi nije stalo do toga da ostanem prisebna. Sviđa mi se ovo. Sviđaju mi se Harryeve ruke. Pogotovo njegovi nježni dodiri. Tako su suprotni od njegove osobnosti.

Njegove ruke lagano prelaze preko mojih ruku, pa onda padaju na moj stomak. Dodiruje ga sporo i iznenađuje me to što mi se to sviđa. Izluđuje me sa ovim sporim ritmom. Teško je shvatiti da je ovo Harry. Svaki put kada zatvorim oči pa ih otvorim imam osjećaj da ću vidjeti nekoga drugoga umjesto njega. Na sreću, njegovo lice je iznad mog kada god pogledam.

''Sviđa mi se ovo. Mogao bih ovo da ti radim bez prestanka i uživam u tvojim reakcijama'', kaže promatrajući me ispod sebe kao nešto nevjerovatno i zanimljivo. Vrijedno pažnje. Osjećaj koji od toga imam mi prži nutrinu i stavlja osmijeh na lice. Kad se prisloni uz mene kako bi me poljubio mogu ga osjetiti i to mi izbija sav zrak iz pluća. Harry to primjeti i namjerno me počne zezati pomjerajući se naglo uz mene. Osjećam kao da će mi oči iskočiti iz očnih šupljina zbog njegovih iznenadnih pokreta.

''Harry'', kažem pri izmaku snaga. Moj glas je piskutav i pri kraju više zvuči kao uzvik, a ne kao riječ.

Usne su mu suhe, ostatak odjeće vlažan, a tijelo mi je iznenađeno. Nikada nisam osjetila ništa slično i nije fer što se Harry ovako igra sa mnom.

''Imaš sreće što želim da budeš trijezna za vrijeme svog prvog puta inače ne bih bio ovako spor i ne bih oklijevao'', kaže, a ja tek onda shvatim čemu sve ovo. Pripremao me je, a onda je odustao u posljednjem trenutku. Ne znam jesam li mu zahvalna ili sam ljuta. Da li me upravo odbija ili zaustavlja sve zbog mene?

''Nećeš me uzeti sada?'', upitam tiho, nikada ne mičući oči sa njegovih. Vidim da se koleba, ali na kraju samo udahne i osmjehne se te skrene pogled s mojih očiju.

''Ne izazvaj me. Požalit ćeš sutra. Nisi takva.'' Njegove riječi me iz nekog razloga jako naljute. Šta god da je mislio pod tim ja sam ga shvatila na drugačiji način.

''Nisam Rose, zar ne?'', upitam s jasnim prizvukom ljutnje u glasu.

''Da, nisi Rose'', kaže, a ja se izvučem ispod njega. Osjećam ljutnju kako se gomila u meni. Toplina nestaje i sada me hvata hladnoća. Kao kada sam jednom imala gripu pa me je prvo hvatala toplina, pa hladnoća u kratkom vremenskom periodu.

''Da, nisam Rose, a ovo nije auto, nego glupa sofa. Kako bi i mogao?''

Moje pitanje i gunđanje njega nasmiju. Ljuti me to. Ni sama ne znam zašto, ali jako me ljuti. Ne mogu vjerovati da se ljutim na nekoga jer neće spavati sa mnom, ali nije lahko biti odbijen čak ni ako to znači da je to kako ne bih bila povrijeđena.

''O čemu pričaš?'', upita, vidno iznenađen mojom iznenadnom promjenom raspoloženja.

''Rekla je da ste spavali u autu onu noć kada si otišao iz kafića'', pojasnim, a on me gleda kao da je najveći krivac na svijetu.

''Nisam od nje očekivao ništa drugo'', kaže i odmahne glavom. Jasno mi je da mu je krivo što mi je to rekla zato što sada ne može od mene dobiti ono što želi.

''Imao si hrabrost da me poljubiš nakon toga'', kažem i odmaknem se od njeg što dalje.

''Bella, ništa se nije desilo. Rekla ti je to da te povrijedi.'' Postoji određena doza iskrenosti u njegovom glasu koja me zbunjuje, ali kod mene ne izaziva željenu reakciju. I da želim ne mogu sakriti povrijeđenost. Ona mi je, sigurna sam, prisutna i u očima i na usnama, a i na cijelom licu. Znala sam da spavaju zajedno. To mi je jasno sam dao do znanja davno. Međutim, bilo je teško to jasno čuti od nje. Iako on kaže da to nije istina to mi ne znači puno. Boli. Ne znam tačno šta boli ili zašto boli, ali osjećam bol zbog toga. Ljuta sam. Ljuta sam jer me je mogao poljubiti nakon što je možda spavao s njom. Tu noć su me ljubile usne koje su dirale njene, dodirivale njeno tijelo. Osjećam mučninu pri pomisli na to.

''Kakav si ti idiot!'', viknem na njeg i dograbim jastuk te ga pogodim. Mizerna sam, to mi je jasno, ali naspram svega što se desilo to mi više i ne predstavlja problem. Često sam ovakva u posljednje vrijeme.

''Jebem ti. Nisam je jebao!'', vikne i baci jastuk na pod kako ga ne bih mogla dograbiti. Izaziva me i moja ruka bi vrlo lahko prema njemu mogla poslati neki teži predmet.

''Da, ti to nikada nisi i ne bi uradio'', kažem i ustanem sa sofe. Harry djeluje kao da će još nešto reći, ali ja ga ne želim saslušati. Okrenem mu leđa i odem u sobu te zaljučam vrata kako me ne bi mogao slijediti.

Ne mogu vjerovati koliki je kreten. Nikada se nisam osjećala jadnije nego sada. Noć se promjenila brže nego što sam mogla to pretpostaviti. U jednom trenutku smo bili tako bliski, a u drugom smo gledali jedno drugome da skinemo glave s ramena. Saznanje da je za njega lahko poleći bilo koga i ne osjetiti krivicu za mene je tako teška. Osjećam se povrijeđenije nego ikada prije i dok padam na krevet i umotavam se u deku osjećam njegove ruke svuda po sebi.

Ne mogu čuti ništa pa pretpostavljam da je Harry ili zaspao na sofi ili otišao u svoju sobu. Samo želim da je dalje od mene. Gdje god se nalazio. Trebali bismo se držati dalje jedno od drugoga. Trebali smo to uraditi na samom početku. Bilo je dobro što je bio drzak prema meni i bilo bi bolje da ga je to učinilo potpuno odbojnim u mojim očima. On je momak za zabave, a ja sam jednostavna djevojka koja se prebrzo veže za ljude. Koju je lahko povrijediti bez obzira na to koliko snažno izgledam sa strane.

Nema šanse za nas. Trebala bih sve da zaboravim i koncentrišem se na ono zbog čega sam došla ovamo. Svoj san.

Umorna sam. Umorna sam od svega i svih. Želim spavati i sve zaboraviti. Želim se probuditi negdje drugde. Ili barem kao neko drugi. Na žalost, zaglavila sam kao ja i nema mi bijega.

---

P.S. Krenula sam lagano da preuređujem poglavlja pa kad ih sve preuredim što se nadam da će biti za par dana postavit ću ih. Bit će malih izmjena koje se meni lično više dopadaju, pa kome ne bude mrsko neka prođe kroz njih :)

P.S. (2017) Pa ne znam sta sam prepravljala, al greske ocigledno nisam. Nadam se da ih sad ima malo manje.

2019 - Ne znam šta sam prepravljala u prošlosti, ali nisam očigledno imala niti želju niti namjeru da popravim nešto na bolje. Ovo poglavlje mi je bilo jako cringe i Harryeve izjave su me posramile. Sada je pristojnije (ne u smislu da sam obrisala intimne scene i psovke) i lakše se čita. Zbog radnje i toga što sam rekla da ne želim da mijenjam puno stvari nisam ni ovo željela previše mjenjati, ali sada je podnošljivije. Prihvatam iskrena mišljenja i vote.

Do sljedećeg puta :)