_____________
Nada. Još kad sam bila malena djevojčica, uvijek sam imala nadu. Promatrala sam svoje roditelje i njihovu ljubav.. izgledala je tako savršeno, dvoje ljudi koji se obožavaju. Kad sam malo porasla shvatila sam da se ta ista ljubav teško nalazi, te da ljudi poput mojih roditelja imaju doista veliku sreću što su je pronašli.
Sada... po mojem mišljenju i ja sam imala sreću da je nađem. Ali nisam imala tu istu sreću da je i zadržim. Isto tako kad sam izgubila ljubav, izgubila sam i nadu.
Dokaz za to je papir koji upravo postaje mokar mojim suzama koje se spuštaju niz moje lice.
Kad priznaš da voliš, sve nevolje nestanu. Samo nas dvoje, protiv svih. Zar ne bi to trebalo biti dovoljno? Da sve prepreke postanu nevažne, da se oslobodimo svih svojih okova i nevolja koje su nas uništavale. Jer ako se volimo, volimo nas... sve te stvari postanu samo glupost. Zar ne?
Jučer sam zaspala s osmijehom, a danas sam u svojem starom stanu na mjestu gdje sam ga prvi puta vidjela u suzama. Danas iščekivajući vidjeti njega na susjednom balkonu, dočekala me bijela kutija s mašnom na mom krevetu. Veselje na mom licu zbog poklona, zamijenile su gorke suze.
Ne pitam se kako se našla unutra, ni kako ju je Evan donio unutra. Već se pitam zašto me dovraga ostavio?
Osmijeh sam imala i kad sam otvorila kutiju, isto tako kad sam vidjela kako se u njoj nalaze crno bijele fotografije mene. Imala sam ga i kad sam unutra vidjela pismo. Ali kad sam pročitala prvu rečenicu, taj osmijeh se skinuo s mog lica.
Barbara,
Žao mi je. Pobjegao sam, opet.
Postao sam već jako dobar u tome. Ti si bila ta koja me dosta dugo držala ne istome mjestu i zbog tebe sam mislio da ću i ostati ovdje.
Ali ipak, to nije moguće. Iako sam ti objasnio cijeli svoj život... odlazim bez objašnjenja.
Želim da znaš koliko si mi značila, da vidiš na ovim fotografijama ono što sam ja vidio. Tvoju ljepotu.
Nemamo zajedničkih slika, ali meni su ove jednako posebne. Ovo si ti...uistinu ti. Onako kako sam te ja vidio. Onako kako sam te zapamtio.
Volio bih da me ne zaboraviš, ali ako ti je lakše tako.. samo budi sretna.
Volim te.. ne zaboravi to.
- Evan
Odustao je od nas. Zar tako lako? Pismo je u taj tren postalo vlažno od mojih suza. Ostala sam mirno sjediti i pitati se zašto. Zašto sada kad mi je sve priznao, kad mi je priznao da me voli.
Nije trebalo biti tako, trebali smo biti sretni.
Nakon što sam isplakala sve svoje suze koje sam mogla zbog njega. Morala sam razmisliti, napraviti ono što najbolje znam. Poslije svog tog plakanja postati jača, zaboraviti jer je tako lakše. Zaboraviti njega i sve vezano za nas. Objašnjenje sam dobila, gotovo je.
Trebam shvatiti da od nas neće biti ničega, u nama nema budućnosti. Mi smo jedna od onih velikih prolaznih ljubavi koje ne mogu uspjeti. Kad ljepota te velike ljubavi prođe i kad shvatimo da iz toga svega dolazi bol, da samo povrijedimo jedno drugo onda treba odustati. Prestati se boriti za ljubav koja je uzaludna. Koja će kad tad puknuti, slomiti se.
Zato sada dižem glavu uspravno i idem dalje. U nadam se nešto bolje. Iako sam mislila da je on moj sretan kraj, bol je konačno pobijedila... a ja se s njim i tom boli koja dolazi uz njega ne mogu nositi.
Zato sam odustala.. krenula sam dalje.
***
Dva tjedna kasnije..
"Gdje su sad ti ključevi?" U jednoj ruci držim pizzu koju sam kupila kad sam se vračala s posla, dok s drugom pokušavam doći do ključeva u torbici.
Konačno pronalazim ključeve i ulazim u stan, ostavljam pizzu na stol, i shvaćam da je loša ideja kupovati pizzu po hladnom vremenu i nositi je doma. Sada imam hladnu pizzu na stolu, naravno.
Srećom Tristan ima mikrovalnu u stanu, pa ću je poslije podgrijati. Nakon ove hladnoće definitivno mi je potrebno tuširanje do isteka vruće vode.
Brzopleta kakva jesam nisam računala na svog cimera koji bi mogao biti doma. I kad sam uletjela u kupaonicu sa svojim stvarima i ručnikom ugledala sam Tristana. Golog!
A ja sam vrisnula..
"Hoti..koga vraga se nisi zaključao?" I koga vraga ja još uvijek nisam izašla?
"Isuse, Barbara! A da ti kucaš?" I dalje sam ga gledala kako stoji ispred mene, uzima ručnik i prekriva svoje tijelo njime. A pogled na njegovo tijelo učinio je da zadrhtim. Pobogu, svaka žena bi zadrhtala na to tijelo.
"Uff..idem.." Zbunjena pokupila sam svoje stvari s poda koje sam ispustila u trenutku kad sam vrištala i otišla iz kupaonice.
Još uvijek ne znam što radim ovdje, u stanu Tristana. Mogla sam se vratiti u svoj stan, ali još uvijek nisam...iako sam provela malo vremena tamo, uspomene koje sam tamo stekla najviše su vezane za Evana. A ja ga pokušavam zaboraviti.
U početku je bilo teško.. još uvijek je, ali Tristan mi doista pomaže u tome. Čini me sretnom, iako se još ništa nije dogodilo među nama.
Zvuk otvaranja vrata u kupaonici natjera me da podignem glavu. Tristan sada samo u sivoj trenirci, dok gore nema ništa. Odmjeravam ga kao i svaki put kad ga vidim u ovakvom izdanju, još uvijek vlažna crna kosa i te njegove plave oči oceana koje me promatraju sa željom.
"Žao mi je.." Progovorim prva, a na njegovom licu odmah ugledam osmijeh.
"Ma zbog čega?" Njemu je ovo zabavno.
"Natjerat ćeš me da izgovorim?" Tristan se nasmije, odmahne rukom i krene prema kuhinji. "Kupila si pizzu?" Otvori kutiju i zatim je krene jesti. Za razliku od mene, Tristan voli hladnu pizzu.
"Onda, zbog čega ti je žao?" Tristan ponavlja svoje pitanje. "Jer si me vidjela golog? Ili jer ti se svidjelo?"
"Hoti!" Osjećam crvenilo na svom licu i znam da ga nikako ne mogu prekriti.
Tristan ostavlja hranu i krene mi se približavati. Ja mu dopustim, štoviše jedva čekam. Iz glave izbacujem sve ono o čemu više ne želim razmišljati i usmjerim sve svoje misli na ovog muškarca ispred sebe.
Kako je moguće voljeti jednoga, dok prema drugome osjećam ovu privlačnost?
"Meni nije žao, ne treba ni tebi biti." Sada je sasvim blizu mene. Čekanje me ubija, te zatim učinim ono što tog trenutka i želim. Svoje ruke omotam oko njegovog vrata na što Tristan smjesta obuhvati svoje bokove svojim rukama i snažno privuče k sebi.
U sljedećem trenutku njegove usne su bile na mojima. Prstima je prošao kroz moju kosu, a zatim obujmio rukama moje obraze i privukao me još jače sebi. Njegove čvrste, senzualne usne u početku su nježno pritiskale moje, a zatim je jezikom klizio po mojoj donjoj usnici i kliznuo jezikom unutra. Odjednom želja da budem gola pred njim je bila previše jaka. Zadrhtala sam i jedva uspijevala doći do daha.
On je prekinuo poljubac, a ja sam trebala još.
"Jesi li sigurna?" Bila sam sigurna, znala sam da trebam njega.
"Da." Čim je čuo moju potvrdu podignuo me na pult kuhinje, a zatim sam opet osjetila njegove usne na svojima. Lagani drhtaj je prošao mojim tijelom.
Njegove ruke isprva su doticale jedino moja bedra. Toliko naglo me primio za njih da mi je prva pomisao bila, taj muškarac ne zna što to znači suzdržavati se. Prevarila sam se, jer kada me pogleda, ja vidim da mu je sve samo ne ugodno.
"Barbi..." Dahne mi ime između poljupca koji razara naša vrela tijela. "Barbi...ponovno te pitam, sigurna si."
Jedno tiho da, pretvorilo je uštogljeno stvorenje u napaljenog boga seksa. Rukama je tako olako kliznuo krivuljom moga struka ne bi li se koji tren nakon, poigrao s grudima. "Moj krevet. Odmah!"
"Tvoj krevet. Odmah." Toliko zamišljena i van sebe, suludo ponavljam njegove riječi i dozvolim da me odiže od pulta i nosi u svoju sobu. Bačena na meki madrac, budem razodjenuta u tren oka, a zatim i on.
Promatram izraz njegova lica, svu tu nevinost koju preuzima čista zanesenost i naprosto znam da ga moram imati.
Sagnuo se te me opet poljubio i naslonio se svojim tijelom na moje. Raširio je moje noge i osjetila sam kako me njegova erekcija pritišće među bedrima. Promatrala sam ga njegovo vitko tijelo, a zatim i njega kako stavlja kondom na svoju dužinu. Zatim se smirio i zagledao u mene odozgo nježnim pogledom.
Trenutak kasnije ugledala sam u njegovim plavim oceanima vatru, a potom i osjetila u sebi. Moje tijelo se smjesta podignulo prema gore i prilagodilo njegovim pokretima. Njegovo tijelo je bilo pritisnuto uz moje i osjećala sam svaki njegov pokret, svako zatezanje mišića.
Zagrlila sam ga još jače ne želeći da nas razdvaja niti milimetar praznine. Trebao mi je i željela sam sve od njega ovu noć. Zatvorila sam oči i čvrsto sam ga držala dok se on nabijao sve dublje i dublje.
"Malena.." Njegov glas je u meni izazvao neočekivani drhtaj.
"Malena..pogledaj me." Na njegovu naredbu sam odmah otvorila oči i pronašla njegove.
Tad me opet poljubio, strastveno, gotovo posesivno. Ovaj put nimalo nježno. Poljubac nakon kojeg sam shvatila da mi se ovakav Tristan sviđa jednako kao i onaj nježni.
Bila sam blizu, a onda se on počeo pomicati još žešće, dublje, brže kao da je potpuno gubio kontrolu.
Trenutak poslije oboje smo je izgubili i pustili se, a ja sam izgubila dah. Osjećala sam ga u sebi duboko i njegove nježne poljupce na svom vratu. Kad se smjestio pored mene, rukama sam ga zagrlila i glavu smjestila na njegov vrat. Poljubio me u čelo, a ja sam zaspala.
***
Rano ujutro glava mi je bila puna pitanja. Kad sam se probudila, tiho sam se izvukla iz Tristanovog kreveta i pobjegla u kupaonicu pod tuš. Na pitanje da li mi se svidjelo provesti noć s Tristanom odgovor je bio definitivno pozitivan. Jer trebala ga jesam, ali da li sam ga željela u dubini srca?
Jutros u glavi mi je ponovno Evan. Mogli smo puno toga, ali nismo imali niti prilike za to. A dala bih sve samo da ga ponovno poljubim, da ga barem vidim iako znam da nije moguće. Da li je on razlog što se bojim ove privlačnosti s Tristanom? Da li se zbog njega bojim nečega novog?
Puna pitanja, a nijedan odgovor. Kad sam izašla iz kupaonice spremna za posao još je bilo rano i nisam očekivala Tristana budnog. Ali upravo on me čekao u kuhinji, on i miris kave.
"Jutro.." Bio je zamišljen i nije me čuo sve dok nije čuo moj glas.
"Jutro, malena.." Na njegovom licu pojavio se nježan osmijeh i prije nego što sam bilo što rekla, uozbiljio se i rekao neočekivano. "Požalila si."
Nije to bilo pitanje.. bila je to izjava, a on nije očekivao nikakav odgovor. Ali zato se u mojoj glavi pojavio odgovor ne neka pitanja.
On je vrijedan svega. I ja ga želim i trebam. Vrijedan je toga da ga zavolim svim srcem, da mu dam cijelu sebe. Bio je tu za mene u svakom trenutku, kad god bi ga trebala. A za mene je to i više nego dovoljno.
"Ne.. nisam." Da mu dokažem upravo to, prišla sam mu i poljubila ga.
Tim poljupcem sam otvorila nova vrata svoga života. Oprostila, zaboravila i krenula u nešto novo..bolje za mene.
Ponekad ne dobiješ pravu ljubav.. ali možda dobiješ nešto bolje.
____________