Chapter 12.
Već pola filma pokušavam uhvatiti pravo vrijeme da pitam mamu to jako važno pitanje. Što mi već nekoliko dana neda mira. Ali nikako da počnem. Možda zato što ni sama nisam htjela znati kakav je taj odgovor. Jer imam predosjećaj da mi se ne bi svidio. Mama je prošla kroz vrata te se uputila prema nama.-"Mama jesi li dobro? Zadnje vrijeme si malo cudna."-upitala sam smedjokosu ženu srednjih godina. Ona je skrenula pogled sa filma, kojeg smo do sad sve tri gledale te me pogledala sa smedjim očima. Istog trenutka sam u njima prepoznala tugu i shvatila da nešto ne valja.
-"Jesam, samo sam htjela vas mlade malo pustiti same."-osmijehnula se, ali to nije bio onaj njen predivni osmjeh već jedan izvještačeni. Sad sigurno znam da talent glume osjećaja nisam naslijedila od nje. Nju sam čitala kao otvorenu knjigu. -"Bez bakice."-ponovo se osmijehnula te me lagano zakačila laktom. A njen pogled se postepeno sve više caklio i najavljivao suze, za koje sam samo čekala trenutak, kad će se skotrljati iz kuta njenih očiju.
-"Mama nije to. Govori šta ti je."-tihim glasom je rekla Eli. I u tom trenutku su se one suze odvalile i brzo preletjele niz njeno blijedo lice.
-"Ja.. Bolesna sam.. Imam rak."-Eli ju je povukla u zagrljaj, kojem sam se i ja pridružila nakon što me mama povukla k njima. Što reći? Nikad nisam znala kad trebam nekog zagrliti, uvijek stojim sa strane. Sakrivam osjećaje i smišljam planove kako riješiti probleme. A trenutno mi se po glavi motala samo jedna misao. Nikako neću dopustiti da izgubim i mamu. Izvukla sam se iz njihovog zagrljaja.
-"Mama, što nam nisi prije rekla. Odkad znaš?"
-"Od onog dana, kad si ti završila u bolnici."-jedva je izgovorila gutajući nekolike suze.
-"Koliko košta operacija?"-upitala je Eli.
-"50.000€."-ovaj put je rekla mama nekoliko smireno. A ja sam stavila ruku na glavu. Šta ćemo sad napraviti? To je previše..
-"Dobro prodati ćemo kuću i preseliti se."-Eli je ispalila ko iz topa, na što sam ja snażno odkimala glavom.
-"Ne!"-vrisalna sam, a nato dovela glas u normalu. Opominjući sebe da se kontroliram. Ne želim ih još više rasplakati sa svojim ponašanjem ili da bi pomislile da ih ne volim. Volim, samo ja toga ne znam pokazati. -"Ova kuća. Ona je jedino što je ostalo od tate. Ovdje smo odrasli. Najljepše uspomene su ovdje. Ne smijemo to izgubiti."
-"Ali.."-Eli se usprotivila premještajući se na kauču.
-"Eli ništa ali!"-ponovo sam povisila ton. I već idućeg trenutka požalila zbog toga. Jer se Eli sad još više rasplakala. -"Izvini Eli."-ona je samo pokimala glavu sa zatvorenim očima.-"Neću dopustiti da se mami išta dogodi. Učinit ću sve. Ne znam, radit ću, neću ići u školu. Sve. Ali ova kuća ostaje naša."
-"Eli, upravu je. Ima još načina."
-"Ali mama..."-ponovo se usprotivila, a zatim ispružila svoje duge ruke prema mami.
-"Ššš sve će biti u redu."-nježno je rekla mama. Ali Eli to izgleda nije ubijedilo. Samo je počela još glasnije plakati ispuštajući jecaje.
Iskreno ni ja nisam vjerovala da će sve biti u redu. Jer svaki put, kad sam to pomislila, je postalo samo još gore.
-----------------------
-"Halo?"-javio se meni nepoznati glas na telefon.
-"Niall?"-sišla sam sa prozora sa kojeg sam opazovala sretnu obitelj, koja se ganjala oko stola. Trenutno nisam bila dovoljno jaka da se podsjećam na prošlost. Stoga sam otišla do kreveta.
-"Ne, Zayn je."-isti glas mi je odgovorio. Njegov glas je totalno drukčije zvučao preko telefona nego uživo.
-"Aha. Htjela sam pričati sa Niallom, ali mogu i sa tobom."-glas mi je već lagano drhtao. I nisam sigurna da li je bio razlog on ili cijela ova situacija i to da se pred njim jednostavno ne mogu pretvarati da je sve dobro.
-"Em, šta je bilo?"-zovnuo me po nadimku, koji mi ga je on dao. A njegov glas je zvučao zabrinuto. Nisam mogla i dalje sjediti na krevetu pa sam ustala i počela hodati gore-dole po sobi praveći kratak put izmedju ormara i prozora.
-"Trebam jednu veliko uslugu."-duboko sam udahnula i skupila obrve. Ovo nije nimalo lako za mene. -"trebam 50.000€, ali vratiti ću ti sve do zadnjeg centa. Kunem ti se."
-"Naravno. Samo što će ti tolike pare, ako smijem znati."-poslije 20 'krugova' po sobi sam se ustavila pored prozora. Ponovo sam gledala u dnevni boravak susjedne kuće. Od tamo više nisu dolazili veseli krik, već je bila potpuna tišina. Posmatrala sam ih. Svako od roditelja je držalo po jednu curicu u naručju, koje su već bile zaspale. A oni su pričali o nečemu. To veselje na licima. To mi je trebalo sad.
-"Za operaciju."-popela sam se na dasku od prozora naslonjajući ledja na hladan zid.
-"Kakvu operaciju Em?"
-"Mama ima rak, ali kunem ti se vratiti ću ti sve i zadnji cenat."- zabacila sam glavu osjećajući lagan udarac u zatiok. Stisalna sam oči. Kako ću to napraviti?"
-"Žao mi je, Em. Novac mi ne moraš vraćati. Samo mi pošalji račun i sutra ću ti nakazati."
-"OK, hvala ti. Hvala ti puno."-čak sam se i osmijehnula. To je sve bila sudbina, zar ne? Da spasim Niallu život, pa tako na neki način i mami.
-"Ništa, samo se nadam da će sve biti dobro."-samo to da sam čula njegov glas i već sam se osjećala bolje. Ohrabrio me. Sigurna sam da će sve biti dobro. Mora, zar ne?-"Laku noć i.. drži se."-dodao je nako kraće tišine.
-"Mhm, pozdravi mi sve. Laku noć."-poklopila sam te ponovo sišla sa prozora bacajući telefon ispred sebe na krevet. Legla sam i buljila negdje u višinu. Moram vratiti te pare, ali kako?
~poslije dvije sedmice~
-"Hej, mama. Kako si?"-prišla sam bolničkom krevetu te sjela smedju stolicu pored nje.
-"Dobro."-lagano se uspravila, dok je njeno lice djelovalo još bljedje nego inače.-"I?"
-"Doktor kaže.."-počela sam sa velikim osmjehom. Postepeno se i njeno lice razvedrilo.-"Da smo ga vjerovatno zaustavili, jer se nije čudo razvio. Ali moraćeš ići na puno terapija i pregleda."-mama je pokimala glavom. Prstima je prelazila ispod očiju brišući par suza.
-"Prepala sam se da ću vas izgubiti."-tad je Eli uletjela u sobu.
-"Jeste li čule?!"-zaderala se i proletjela do mame da je zagrli. Usput je i mene povukla prema njima. One su plakale od radosti, dok sam se ja smijala kao ludjak. Pogledale smo se zbunjeno, kad smo čule galamu iz hodnika. Nedugo zatim je ta galama ušetala u našu sobu. I imala sam priliku vidjeti lica pet meni dobro poznatih momaka.
-"Odkud vi?"-pitala je Eli, koja se već grlila sa Niallom.
-"Danas smo imali koncert tu. Sjećate se?"-Zayn je krenuo prema meni, a ja sam samo razširila ruke. Uskoro mi se u nos uvukao njegov miris. Jako me stisnuo u zagrljaj naslanjajući bradu na vrh moje glave.
1"A da. Baš hej."-Eli se udarila rukom po glavi. A Liam je namještao jedan buket žutih ruža na ormarici. Nakon čega se okrenuo te je nastala tišina. Dečki su se pogledavali, ali nijedan nije postavio tog pitanja. Na kraju se Louis osigurio.
-"I kako je?"-sklopio je ruke pred sobom praveći neku čudnu facu.
-"Doktor kaže da je uspjelo."- rekla je mama sa velikim smješkom na licu, kojeg nije skidala odkako je saznala tu lijepu vijest. Kao ni ja i Eli. A oni su svoje ozbiljne izraze promijenili u nasmijane.
-"Znaš kako bih volio opet imati piknik tu."-rekao je Louis.
-"Sa ovom bakicom?"-rekla je mama.
-"Vi ne morete biti baka, nemate još unuka."-dodao je Louis te prsnuo u smijeh.-"Barem ne da bi mi znali."-dodao je te pogledao u mene, a ja sam ga 'ošilna' sa pogledom i odmahlna glavom. Ponekad pomislim da ima unaprijed pripremite šale, koje samo istresa na svakom koraku.
-"Joj, Loui."-ponovo sam odmahalna glavom-"Piknike mislim da nećemo imati, jer je ovaj mamin doktor neki opasan lik."
-"Znaš da, sreo sam ga sad na hodniku. Pokušao nas je zaustaviti, ali nije mu uspjelo. Iako bi zamalo. Uf kad me postrijelio pogledom preko onih naočala."-stavio je ruku preko lica, a nato je cijelom sobom zaorio njegov smijeh. A meni je pogled zapeo za Zayna. Bio je u bijeloj majici i teksas hlačama. U tome podsjećao na glumce iz 90-ih godina. Samo da je to na njemu izgledalo puno bolje. A u čemu on ne izgleda dobro? Osmijehnula sam se te smakalna pogled sa njega prije nego što me uhvati u buljenju.
---------------
Eeej.. Ovaj dio je prokleto dosadan, ali trebala sam razlog zašto će se Ema preseliti baš u London..I za još nešto. Neću vam još odkriti. :P
Obećavam idući nastavak će biti bolji.
Nastavak sa 4 vota i kojim komentarom ;)
Čitajte, komentirajte, votajte.
Hvala vam što čitate ovo sr***e, ly <3