Stan je hladan i pust kad uđem u njega tako da samo ostavim stvari u hodniku i produžim do dnevne sobe osjećajući nelagodu jer sam sama i zbog svega što se trenutno dešava u mojoj glavi. Legnem na sofu mršteći se i sklopim oči pokušavajući da izbacim Harrya iz glave, ali ne ide mi koliko god da se trudim. Svaki put kad zatvorim oči poznate zelene mi se ukažu remeteći mi pokušaj da zaspim. Zatim i onaj njegov osmjeh koji proviruje iz tame. Na čas iritantan, a na čas blag i dražestan.
Trepnem par puta da maknem njegovu sliku iz glave, a zatim se podignem i odem u sobu otpuhujući glasno. Moram zaokupiti misli s nečim inače će se zaista desiti ono u što ne bih voljela da se desi. Preturam po latici radnog stola i pronađem neke stare novine od prošle godine za koje se i ne sjećam zašto sam ih kupila jer ih obično ne čitam, ali drago mi je da jesam jer će mi sad koristiti. Iz kofera uzmem pištolj za lijepljenje i punjenje, te obično ljepilo, dva komada kartona od bombonjera, šestar i sve to stavim na novine. Isključim laptop i premjestim se u dnevnu za sto da mi je lakše raditi.
Ovo nisam radila već dvije godine, ali znam da je korisno kad si iznerviran ili tužan jer pomaže da se misli maknu sa problema. Na youtubeu pronađem video i uključim ga da se prisjetim postupka pravljenja. Baš kad video započne pažnju mi odvuče otvaranje ulaznih vrata i zatvaranje i jasno mi je da je moj pokušaj da ga zaboravim upravo propao. Harry ulazi u dnevnu radeći grimasu dok se proteže, a ja polahko podižem pogled, odlučna da odgovorim samo na njegova pitanja s nadom da će da ode u sobu.
''Naporan je ovaj faks, zar ne?'', upita, a ja lagano klimnem glavom potvrdno, ne mičući pogled sa ekrana iako nemam pojma dokle je video stigao.
''Radiš nešto važno?'' Čujem kako korača i znam da mi se približava te da želi vidjeti šta je u pianju. Odmahnem glavom odrično kad se nasloni na sto i pomjeri laptop tako da ima pogled na ekran. Zakrivi glavu čudeći se.
''Ne. Zapravo, liječim živce radeći korpice od papira'', pojasnim kratko i počnem pripremati materijal.
''Korpice?'', pita kroz smijeh na što prevrnem očima. ''Radit ćeš korpice da se oslobodiš stresa? Volio bih to vidjeti.''
''Onda sjedi i gledaj'', odbrusim mu i zaustavim video te uzmem šestar da bih napravila krug na kartonu.
Radim ga pažljivo i sporo kako se šestar ne bi pomjerio jer mi trebaju dva jednaka kruga. Krajičkom oka primjetim kako me Harry pražljivo promatra, ali samo vratim pogled da ne bih pogriješila dok režem krug. Nije mi bila namjera da ostane, ali ne mogu ga ni otjerati jer bi shvatio da se ponašam čudno.
''Trebaš pomoć s tim?'', pita uzimajući drugi komad kratona.
''Nisi li se malo prije smijao kad sam ti rekla da ću raditi korpice?'', upitam, a onda dodam – ''U ostalom, ne izlgedaš mi kao tip koji bi radio korpice.''
Pokušam ga iznervirati kako bi otišao, ali vidim da mi to ne ide za rukom jer Harrya nije briga za moje riječi. Samo želim imati prostora jer kad smo blizu izjeda me strah i nervoza. Počinjem da osjećam odbojnost pri pomisli da provodimo vrijeme zajedno, a znam da je to zato što mi je sa svakim novim susretom jasno da nisam ravnodušna prema njemu.
''Ni ti ne izgledaš kao tip cure koji radi korpice, pa ipak evo te ovdje i radiš ih kako mogu da primjetim'', odgovori mi, a ja se namrštim.
''A koji sam ja to tip cure ako mogu da znam?'', upitam ga, gledajući ga ispod oka.
Vratim pogled na novine koje popolavljam po dužini, a zatim uzimam malenu olovku iz šestara i vadim pištolj iz kutije. Harry ocrtaje krug na drugoj, a zatim uzima makaze i zastaje prije nego zasječe, te me pogeda i odgovori mi.
''Tvoja vanjština odaje smirenost, proračunatost i hladnoću, ali ti to nisi. Ti samo želiš da budeš primječena, da budeš voljena i ne voliš da rizikuješ jer uvijek igraš na sigurno'', opisao me kao me poznaje čitav život, a meni je kisik zaistao u plućima. Nisam ni primjetila kada je uspio tako dobro da me upozna.
Pokušam da prekrijem svoje iznenađenje pa sa smješkom kažem: ''Znači ne kao cura koja radi korpice.''
Oboje se nasmijemo na moju rečenicu. Harry zna da želim da izbjegnem komentarisanje njegove rečenice, a meni je drago jer me ne tjera na to. Odloži makaze te spusti kartonski krug do mog. Pošaljem ga po dva štapa za ražnjiće u kuhinju, a kad se vrati objasnim mu kako da mota papir oko njih te ih ja na kraju zalijepim. Napravimo ih dosta i kad pogledam u sat iznenadim se kako je vrijeme brzo i neprimjetno prošlo jer već pada mrak.
''Koliko još do pravljenja korpica?'', upita Harry, odlažući štap od papira na hrpicu. Vidim da mu se više ne radi i ima sreću da nam više vjerovatno nije ni potrebno jer sada prelazimo na korpice.
''Napravi ovdje plus, na ovoj strani kruga'', naredim mu, a on uzme pištolj i natisne ljepila na karton praveći plus. ''Zatim dodaj još tako da izgleda kao pahuljica.'' Dodaje još četiri između glavih, pazeći da na jednom ostane mjesta za dvije jer broj mora biti neparan. Ja nalijepljujem glavna četiri papirna štapiča, a Harry dodaje ostale.
''Izgleda kao sunce.'', kaže kad završimo i pomjeri ga na sredinu. ''Šta sad trebamo da radimo?''
''Sad priljepimo ovaj drugi krug preko, i pletemo'', pojasnim pa dodam – ''Ja ću plesti, a ti pazi da lijepiš i držiš kad ti kažem u redu?''
Natisnem ljepila iz pištolja i priljepim drugi karton na vrh te stisnem mršteći jer je vruče. Potom uzimam štap sa kamarice i pređem prstom preko njega da se slijepi, a zatim mu kraj jednom omotam oko prvog štapa te ga Harry zalijepi i uhvati prstima i stisne da se lijepo spoji. Krečem da pletem preplečući glavni kroz ostale, pazeći da provlačim jednu ispod, jednu iznad i da ih spuštam tako da prate krug. Na kraju dodajem drugi i Harry ih pričvrsti ljepilom. Nastavljamo tim tempom sve dok ne obiđem pet redova te odlučim da je dosta i skratim štapiće, a harry poslijednji koji sam motala lijepi prebacujući ga unutra.
''I to je to? Ne izgleda nešto posebno lijepo'', primjeti kad završimo, a ja se nasmijem.
''I nije. Moramo je obojiti i onda je gotova, ali nemam tempera niti kistova.'' Harry slegne ramenima i promrmlja da je to štetea te počne da sakuplja materijal. Iznenađena sam da će mi pomoći da sve sakupim.
''Ja sad idem u radnju da kupim tempere i kistove'', kažem kad smo gotovi te se protegnem jer sam se sva ukočila.
''Želiš da idem s tobom?'', pita me, ali ja to odmah odbijem. Želim malo da se maknem od njega jer ovo vrijeme sada koje smo proveli zajedno mi je previše. Previše razmišlljam, previše vjerujem da bi ovo moga biti naša svakodnevnica.
Odem u sobu da se presvučem. Sa ofingera skinem džemper i navučem ga na sebe te izvučem kosu i prebacim je na jednu stranu. Uzmem torbu u kojoj mi je novčanik i izađem iz sobe da bi zatekla spremnog Harrya.
''Rekla sam da ne trebaš ići samnom'', kažem nezadovoljno jer me nije poslušao, ali Harry se odbrani sa pojašnjenjem da ga je Liam pozvao da mu nešto kaže i da će kod njega biti najmanje sat ili dva te da ukoliko se vratim prva zaključam stan i nikoga ne puštam unutra. Čudan mi je sa tim naredbama, ali potvrdim da ću uraditi kako mi je rekao. Kroz misli mi proleti udaranje u vrata i zvuk petarde kako puca pa me obavije neki ružan osjećaj koji mi izazove drhtavicu.
Pušta me prvu vani zbog čega sam prijatno iznenađena jer uvijek izađe prije mene. Izađem iz stana vukući kajš torbe na gore dok mi u ušima odzvanja zvuk naših koraka.
Starija žena za kasom mi se smješka dok kuca cijene svako malo podižući naočale prema gore, a zatim mi izvlači račun i čeka da joj platim. Vidim da je umorna. Jasno mi je to jer je njen osmijeh prazan i smoren. Jasno je da ga ima za svakog kupca koji se pojavi, ali da on nije iskren. Iz novčanika izvadim savijenu papirnu novčanicu i pružam joj je govoreći da ne trebam kusur te uzimam kesu i izlazim vani na hladan vazduh, usput se mimoilazeći sa ljudima koji ulaze unutra. Otvorim zadnja vrata auta i ubacim kesu, a zatim prođem do svojih i baš kad krenem da uđem neko me uhvati za ruku i okrene prema sebi. Nađem se oči u oči sa visokim, crnokosim momkom koji mi se iskezi prelazeći očima preko mog lica.
''Možeš li se maknuti?'', pitam zlovoljno i nameršeno te krenem izvući ruku iz njegove, ali još me jače stisne. To me uplaši.
''Pusti me!'', viknem i povučem ruku, ali on me još jače stisne tako da zajecam na rubu suza. Povuče me naglo prema sebi i osjetim njegov dah na vratu što me natjera da zadrhtim od straha. Ljudi su tu i mogu vikati, ali plašim se jer mi je ovako blizu i može uraditi šta god želi.
''Sličiš mu, znaš. Odmah sam te prepoznao u marketu'', rekao je gledajući u mene kao da želi da upije moje lice i dobro zapamti svaki trag i svaki djelić njega. ''Ista boja kose, isto držanje, iste oči i ista drskost. Šteta što nisi i snažna kao on'', dodao je pustivši mi ruku, ali mi nije dao da uđem u auto.
''Ko si ti?'', upitam prelazeći desnom rukom preko lijeve koja me je pekla od stiska.
''Mislim da će ti ime Snake za sada biti dovoljno. Vidjet ćemo se uskoro, malena'', rekao je drsko, poljubio me u obraz i odšetao se sa parkinga kao da se ništa nije desilo.
Istog sekunda kad mu vidim leđa otključam auto, uđem unutra i zaključam se te stavim ruku preko srca i duboko udahnem da se smirim. Na rubu sam suza, tresem se i ne znam šta da radim sa sobom. Pređem rukama preko lica i već mogu osjetiti tragove suza. To nije dobro. Ubacim ključ u bravu, mjenjač u rikverc te se izvučem sa parkinga i nagazim na gas kako bih pobjegla što dalje. Rastresena sam, ne znam šta da radim i moja desna ruka sama pronađe mobitel u džepu. Prije nego što sam svjesna tipkam Harryev broj, pozovem ga i stavim na zvučnik kako bih mogla voziti i razgovarati. Nakon trećeg zvona konačno se javlja, a prema svoj onoj buci koju čujem u pozadini mogu zaključiti da je i dalje tamo gdje god da je sa Liamom.
''Zar si me već toliko poželjela?'', pita i nasmije se glasno natjeravši me da požalim što sam ga zvala. Trebala sam pretpostaviti da će biti pijan, ali on je jedini i prvi koji mi je pao na pamet. Nisam znala koga drugo da zovem.
''Harry, ne bih te zvala da nije važno'', kažem tiho, grizući usnu da se obuzdam i da ne zaplačem. Ruke su mi čvrsto na volanu, a očima pokušavam da uočim gdje bih mogla da se parkiram jer mi se pogled muti od suza.
''Šta se desilo? Nisi pronašla tempere?'' Nakon pitanja je uslijedio smijeh, sada ne samo od njega nego su mu se pridružili i drugi sa kojima je bio. To me gurnulo preko ruba i požalila sam definitivno i svoju neravnodušnost i svoj poziv.
''Ti si stvarno jadnik koji nema muda ni za šta i ne znam kako sam samo pomislila'', zastala sam prije nego što sam se izlajala o svojim osjećajima. Prekinula sam poziv i bacila sam mobitel na zadnje sjedište.
Kad sam se smirila stigla sam pred stan i parkirala se na svoj parking. Nisam izašla iz auta. Umjesto toga oslonila sam glavu na volan i počela da plačem. Ponovo. Osjećam se tako jadno jer sam svoje osjećaje željela pokloniti nekome kao što je on. Ona noć mi se opet uvukla u misli. Kako je samo djelovao iskreno. Kako sam mogla pasti na to? Vjerovatno je samo želio da me iskoristi pa kad nije uspio smislio je priču o razočarenju da umiri svoj ego. Čak me i strah od scene na parkingu prošao i sada sam samo patila zbog čovjeka koji nema morala ni trunke. Čovjeka do kog mi je na žalost stalo.
Nasmijala sam se samoj sebi, obrisala suze maramicom i stisnula sam šake. Željela sam da nestanem odavdje, ali nisam uspjela upaliti auto i pobjeći jer mi je neko pokucao na prozor i uplašio me. Imala sam namjeru da otkačim tu osobu, ali sam se brzo predomislila kada sam shvatila o kome je riječ.
----
(A/N 2016) Jeste li se zapitali ko je Snake i sa kim ima veze? Ko je kucao na prozor i kako će Bella odreagovati kad joj se obrati? Nisam sigurna koliko još ima, ali mogu reći da je priča daleko odmakla. Ostavite vote i preporučite je drugima ukoliko vam nije mrsko. Bila bih vam zahvalna. I hvala na 9.5k pregleda :D Nadam se da vam ide u školi jer sam se ja već smorila. Ima samo jedan razlog zbog kog mi se nije mrsko ujutru probuditi, a on nema veze sa mojim časovima :D
(A/N) 2020 - Čudno je vidjeti ove moje A/N od prije 4 godine. Ne mogu vjerovati da je ova priča toliko stara haha a još sama činjenica da sam dobila inspiraciju za nju 2015 je nevjerovatna. Prolazi vrijeme brzo. Hvala svima onima koji čitaju ovu priču, koji ostave vote i koji daju komentar. Tada sam imala 9.5 K pregleda, a sada 45.3K, ogromna razlika, ogroman uspjeh za prvu priču. Žao mi je što sam za 4 godine ostala samo na jednoj ali dugo nisam objavljivala. Željela bih to da promjenim.
Do sljedećeg puta :)