(Važno! --> Dok čitate, ostavljajte mišljenje na određenim rečenicama da vidim kako se osjećate dok čitate. Hvala :) Uživajte! Imate i pjesmu koja je jako bitna. Ly all!
Posveta- AlexLovesJB :3
Dok se pokretala u ritmu muzike pod uticajem alkohola koji joj je tekao venama, nije ni slutila da je neko posmatra. Neko iz mraka. Ta sjena je gledala sa velikom mržnjom, ali i požudom. Pogled mračne osobe je obećavao Avery da se neće tako lako izvući iz njenih kandži.
Avery, prepuštena dobrom, brzom ritmu muzike, žmirila je i plesala uvijajući tijelo na razne načine sve dok je Ian nije pronašao i, nakon što je shvatio da deranjem na nju neće ništa postići, uhvatio je za podlakticu i povukao napolje. Ona mu je psovala sve po redu jer je željela još plesati i piti, ali se on nije obazirao.
"Večeras mi je prilika da pijem, plešem i uživam u odličnoj noći. Znaš i sam da sam u kazni i neću moći to raditi često! Možda nikako!" Udarala ga je po prsima slobodnom rukom, ali se njegovo mišićavo tijelo nije pomaknulo. Ona je nastavila psovati kad je to shvatila i proklinjala je muškarce u sebi, nastavljajući psovati naglas dok je hodala za njim.
Njemu je ona, iako obučena opasno i sa svojim samouvjerenim i hladnim ponašanjem, izgledala veoma simpatično. Brzo se rješio tih misli.
"Upravo si to radila cijelo veče. Već je 3 sata. Ne bih da budem partybreaker, ali Veronica je ostala sama u tvojoj sobi da bi ti mogla nakratko izaći i provesti se sa mnom." rekao joj je dok je palio auto.
"Pa ni meni nije drago što sam izašla sa tobom, tako da se nemoj žaliti više. Kvit smo." prkosno mu je odbrusila dok se on nasmijao, a ona je osjetila da joj se želudac prevrće.
"Uopšte nisam to rekao! Hej! Pa šta radiš?!" osmijeh mu više nije bio na usnama dok je gledao Avery kako naglo izlazi iz auta. Izašao je i on iz auta trčeći prema njoj.
Vitka djevojka duge, talasaste kose se naglo spustila u klečeći položaj i počela izbacivati sav alkohol koji je popila iz sebe. Povraćala je bez prestajanja, što je veoma zamorno i teško. Savila se još više od bolova, a Ian joj je brzo prišao i obgrlio jednom rukom, a drugom joj pridržavao kosu.
Ona bi se inače pobunila što je "grli" i odmakla, ali sad zna da je to samo za podršku, a i trenutno je previše slaba za borbu sa njim. Iako ga nije poznavala, pretpostavljala je da je bar nešto bolji od muškaraca koje je ona, nažalost, imala priliku upoznati.
Ali postoji mogućnost da on samo glumi?
Kroz misli joj je proletio Niall. Plavokosi Irac plavih očiju koje su uvijek svjetlucale posebnim sjajem dok je bio sa njom i pazio na nju. Sjetila se kako ga je poljubila samo da bi pobjegla. Prisjetila se njegovih mekanih usana kako miluju njene sa pažnjom i žarom u isto vrijeme.
Proklinjala je i njega, i Harryja i Zayna jer su joj ostali u sjećanju na to mračno i prljavo mjesto koje je mrzila iz dna duše, kao i njih trojicu, ali najviše Harryja jer se zbog njega i našla na tom odvratnom mjestu. Nije joj bilo jasno zašto je Styles htio da baš njen otac dođe i spasi je od njega. Iako pijana, razmišljala je o svim stvarima koje su joj ostale zagonetka, a to nije bilo nimalo dobro jer joj se glavobolja samo još više povećavala.
___
Ian Robertson POV
Dok sam je nosio u rukama prema krevetu, Veronica je spavala. Polako sam položio Avery na krevet pored Veronice.
"Dušo, probudi se." govoreći kroz šapat sam pazio da ne probudim Avery.
Otvorila je svoje plave oči i odmah se nasmiješila čim me vidjela ispravljajući se u sjedeći položaj. Poljubio sam je ne gubeći vrijeme i ona je poljubac dočekala spremno iako je maloprije progledala.
"Stigli ste? A gdje je Avery?" zabrinuto me upitala.
Pokazao sam kažiprstom iza njenih leđa, a ona je svoj zabrinut pogled usmjerila u Avery koja je mirno spavala polako disajući. Izdahnula je od olakšanja. Čovječe, nikad prije nisam upoznao ovako brižnu, dobru i lijepu djevojku.
Šteta.
"Idemo li kod mene?" upitao sam je ostavljajući poljubac na njenom nosu. Zahihotala se, a ja sam je poljubio da ne probudi Avery.
"Ne, odvezi me kući, pa se vidimo sutra. Stvarno je kasno." zijevnula je stavljajući ruku na usta.
Ma krasno, ni večeras neće da ide kod mene. Ova mala je stvarno teška.
Mislim da ću se već snaći nekako za večeras. Postoji mnogo djevojaka koje jedva čekaju da ih pozovem u bilo koje doba noći.
"Da li je sve prošlo bez problema?"
"Da. Da nije, već bi uveliko bili izbačeni odavde, a Avery ne bi vidjela svjetlost do kraja života." govorila je prevrćući očima uz mali osmijeh.
"Ne misliš da malo pretjeruješ sa zadnjim dijelom rečenice?" uhvatio sam je za struk privlačeći je sebi. Tiho se smijala klimajući potvrdno glavom.
"P-Prestani." prostenjala je gurajući me od sebe.
Odvojio sam usne od njene sočne kože vrata i blago joj zagrizao uho. "Jesi li sigurna da ne želiš ići kod mene?" Odvojio sam se od nje, a ona je progutala knedlu i klimnula glavom. "Okej, idemo te onda odvesti kući." rekao sam ljubeći je u čelo.
Avery Cooper POV
Previše bučno lupanje, a ne kucanje na vratima me probudilo budeći i moju užasnu glavobolju. Brzo sam uzela tabletu protiv bolova i otišla u kupatilo da je popijem. Skinula sam odjeću koju i uobičajeno nosim i koju sam nosila i sinoć, oblačeći bijelu pidžamu. Pitam se kako sam sinoć došla do kuće? Mamurno sam došetala do vrata i otvorila ih trljajući očne kapke kako bih probistrila vid.
Bolje i da nisam- pomislih gledajući Georgea kako stoji na vratima. Pa normalno, jedino on može lupati ovako rano na vrata.
"Pa dobro jutro, kćeri." pozdravio me uz osmijeh na licu držeći u rukama sivi, sjajni, metalni kofer.
"Šta je bilo George?" osmijeh mu je nestao sa lica mojom novoizgovorenom rečenicom. Nakašljao se.
"Želim da mi se pridružiš na doručku, nema potrebe da se tako drsko odnosiš prema meni."
Još samo neka kaže nisam to zaslužio i kunem se da ću ga prebiti bio on meni ili ne bio otac!
Moje smijanje, koje je bilo iskvareno i provocirajuće, čulo se duž velikog, bijelog hodnika jer sam stajala pred otvorenim vratima sobe. "Ja?" pokazujući prstom na sebe sam se opet nasmijala "Zašto bih ja to uopšte željela?" upitala sam ga prekrstivši ruke i naslanjajući se na lijevu nogu željno iščekivajući odgovor poznatog biznismena Georgea Coopera koji je, na moju veliku žalost, u krvnom srodstvu sa mnom.
"Jer želim da doručkuješ sa mnom. Šta je tu čudno?"
Da li da ovo shvatim kao šalu, ili stvarno misli da sam ja glupa.
Pa dobro sad...
Ti šuti!
"Da li tebe možda trese groznica?" ozbiljno ga upitam "Jer je očigledno da sa tobom nešto nije u redu."
"Sa mnom je sve u redu Avery. Sad se presvuci i siđi dole u kuhinju da jedemo i normalno se družimo kao pravi otac i kćerka." okrenuo se sa namjerom da ode, ali su ga moje riječi zamrznule na mjestu.
VOTE i kom na onaj način kako sam vam navela na početku, usrećili biste me. :) Hvala na ovako puno pregleda. Iskreno se nadam da ćete me pratiti do kraja.
Ly all!
JelenaaStyles
YOU ARE READING
Love or Revenge?- by JelenaaStyles #COMPLETED
FanfictionIzvukla se iz najdubljeg "pakla" i jedva preživjela veliku izdaju. Srce je okovala lancem načinjenim od leda i zaštitila se od onog što svakog čovjeka čini slabim--osjećaja. 2 godine kasnije--ona je oteta. Njen otmičar je potpuni stranac za nju, a...
