Love or Revenge?- by JelenaaStyles #COMPLETED

Chapter 44 ~ Cuddle

Avery Cooper

"Čekaj, pa koliko ti ono jezika govoriš?" upita i nastavi mi češkati ruku. Udobno namještena, tj. prislonjena leđima uz njegova, hvala bogu, sada majicom prekrivena prsa dok je njemu glava u predjelu između moje glave i vrata, a jedna noga prebačena preko moje obe (oko čega smo se dugo prepirali dok ja na kraju nisam imala izbora i morala popustiti) udostojim se odgovoriti iako me umor savlada.

"Francuski, italijanski, španski, njemački, ruski, albanski i bugarski, a engleski ne računam jer mi je to maternji jezik, tako da je to sedam jezika," kažem dok žmirim i uživam u dodiru njegovih prstiju. Čak mi se još više prispava. "Odlično. Ti ćeš biti i prevodilac," osjetim njegov osmijeh na koži kad mi ostavi sitan poljubac na vratu. Samo se zapitam: kako to da se zloglasni kriminalac Harry Styles upravo mazi sa mnom i uz to ima nevjerovatno nježan dodir?
"Da li to znači da već mogu smatrati sebe dijelom tvog tima?" okrenem glavu prema njemu i pogledam njegove zelene oči u polumraku. "Neću ti reći," prisloni čelo uz moje, a ja opet zažmirim. "Ni ne trebaš," otvorim oči i vidim da su i njegove zatvorene. "A je li? Kako to?" otvori oči i spusti pogled na moje usne uz mali osmijeh na licu. "Zato što već znam da sam u timu," poljubim ga na blic i ostavim ga u čežnji za još poljubaca kad se opet namjestim u isti položaj kao maloprije. "Želim ti laku noć, kovrdžavi, naporni čovječe koji me ubijaš u pojam svaki dan," poželim mu laku noć, a on se nasmije na to.

"Zar ti je sada stvarno do spavanja?"

Brzo otvorim oči koje sam prethodno spokojno zatvorila. Baš lijepo, sad sam se i razbudila.
Naglo poskočim kad mi leđa opet udare od njegova prsa. Ni ne shvatim da sam se odmakla trupom, a on me opet povukao prema sebi uz glasan smijeh. "Smiri se, samo se šalim," osjetim njegov smijeh na koži svoga vrata, ali i na svojim leđima dok mu prsa vibriraju od smijeha. "Ha-ha," sarkastično izgovorim, a on mi opet poljubi vrat, samo ovog puta malo sočnije i tačno pogodi moje slabo mjesto. Ne uspijem suzdržati uzdah i drhtanje, pa zagrizem usnu, ali se potrudim da se prestanem tresti k'o da me groznica trese. "Laku noć," brzo i ravnodušno izgovorim (mada mi taj dio sa 'ravnodušnošću' baš i ne uspije) i zatvorim umorne oči. 

"Ti ćeš sad ozbiljno spavati?" 

"Da, Harry, spavaću. Svidjelo se to tebi ili ne. Za ljepotu treba sna, zato laku noć," ponovim ovog puta malo ozbiljnije, a on samo uzdahne na to. "Razočarala si me," kaže nakon nekoliko sekundi šutnje. "Srce mi se slama zbog toga," hladno izgovorim, pa zijevnem. "Hej, nemoj još spavati. Tek je," pretpostavim da uzme mobitel sa ormarića pored kreveta, ali me nikako ne ispusti iz svog jakog stiska, "K vragu Avery, pa tek je jedanaest sati i dvadeset i tri minute, a tebi je do spavanja," razočarano izgovori, a ja odlučim glumiti da sam već duboko u zemlji snova. Možda onda prestane blebetati.

"Avery," šapne i osjetim njegovu kosu kako me škakilja po licu kad se nagne prema meni. "Avery, spavaš li?"

Ma jok, samo eto, onako, malo ležim zatvorenih očiju, sporo dišem i ne odgovaram ti na pitanja. To uopšte ne znači da spavam.

Napokon, čujem dug uzdah sa njegove strane i shvatim da sam uspjela. Zamalo da mi se omakne osmijeh. Srećom, uspjela sam ga zaustaviti na vrijeme.

Harry mi se još više približi i prebaci ruku na moje obe koje su mi ispred glave na jastuku. Vjerovatno mi namjerno još jednom poljubi vrat polako. Kad bi samo znao koliko me mučiš, Styles.

--

"Izlazi, probudićeš je!"

"Ali Harry, kad ću dobiti svoju nagradu? Bila sam dobra djevojčica."

"Kasnije, sada crta odavde!"

"Dobro!"

Otvorim oči samo na dvije sekunde, ali dovoljno dugo da vidim kome glasovi pripadaju. Harry i Rebecca. 

Kad do mog mozga, koji je još uvijek u polusnu da nadodam, dođe sve što oni izgovore, zgrozim se. "Budi se, divljakušice," začujem njegov glas, ali namjerno ne reagujem. Pa, baš me dugo nije nazavo divljakušom.