Love or Revenge?- by JelenaaStyles #COMPLETED

Chapter 5 ~ I knew it

Pogledam u čupavog idiota ispred sebe i duboko uzdahnem sva smorena.

Zadržim hladan izraz lica. Hladna sam kao ovaj led u čaši, mislim metaforički. Hladno-bezosjećajno.

Nemoj mi se tu praviti pametna sa književnim pojmovima! Znamo da govoriš o dobro poznatoj stilskoj figuri-- metafori. Doda glasić.

Popijem još jednu čašu svog omiljenog viskija.

"Avery" čujem glas koji izaziva ježenje. Tako dubok, hrapav i usporeno doziva moje ime i tako je...

Sexy?

Nisam to rekla.

Ali si pomislila.

Pijana sam!

"Styles" izgovorim hladno i opet s čaše podignem pogled prema smaragdnim očima.

Harry Styles POV

Liči li na njega? Baš i ne. Prije bih rekao da liči na majku.

Uzdahnem i pokušam smiriti svoje ubrzano disanje prouzrokovano prevelikim bijesom i mržnjom koju osjećam prema tom čovjeku. Kad god se sjetim svega dođe mi da počupam sebi svz kosu s glave. Pa zapravo lažem. Dođem mi da ga ubijem, a to ću ostvariti preko nje.

Malo bolje pogledam u Avery i shvatim da ne nosi onu haljinu koju sam naredio da nosi. Niallu sam zapovjedio da je ona mora nositi, ali gledam u nju i ne vidim je u toj haljini.

Bijes se povećava.

Ne može to tako kako ti misliš Avery!

Avery Cooper POV

Dok se gledamo neko vrijeme, ja nezainteresovano, a on zamišljeno, shvatim da me odmjerava nekoliko puta. Kad vrati pogled na moj imam priliku upoznati se sa njegovim bijesnim pogledom i zelenim očima tamno zelene boje.

Šta se dešava?

On te vuče negdje?

Oh, ma nemoj reći.

Pa pitala si.

Iznenada se trznem i usput malo otrijeznim kad on zalupi vratima sobe i okrene se prema meni. Negdje na sredini sobe stanem i otrgnem ruku iz njegove.

Okej, definitivno ništa ne razumijem.

Reci mi zašto nisi plavuša, molim te? Govori glasić i doda kako je jedva dočekao ovakvu priliku da mi to kaže.

Čupavi mi se ne približava. I bolje mu je!

"Zašto si me doveo" zastanem, okrenem se i gledam po sobi koja je mračna i jedina svjetlost koja dopire u nju je mjesečeva svjetlost koja se probija kroz prozorsko staklo "u svoju sobu?".zaključim na kraju poslije kratkog razgledanja. Nisam ništa posebno ni vidjela jer kao što rekoh- mrak je.

Osjetim kako soba ima izuzetno dobar miris. To je njegov parfem vjerovatno.

"Zato što sam nezadovoljan tvojim ponašanjem." odgovori mi.

Vratim pogled na njega i ironično se nasmijem. "A kako bih se ja to trebala ponašati? Da li možda da cvrkućem od sreće jer si me ti, idiote, oteo?!" ispljunem.

"Gledaj to s vedrije strane" približi mi se, a ja samo samouvjereno podignem bradu i prekrstim ruke uz drzak pogled "nećeš morati izigravati dobru curicu pred svojim ocem" govori i polako hoda oko mene kao da sam njegov plijen, kao da se sprema zgrabiti me svakog trenutka dok ja nepomično stojim i gledam u prozor i pravim se da mi je svejedno. Dok lupkam čizmom s visokom petom od pod prekrštenih ruku, zvuk moje potpetice je popraćen zvukom njegovim glasnih koraka. I on nosi čizme ako se ne varam? "nećeš morati ići u školu" nastavi pričati i osjetim kako je stao iza mojih leđa i osjetim njegov prijatan i topao dah na svom vratu i kosi. Ne čujem zvuk njegovih koraka, ali ne prestajem lupati čizmom od pod. "i moći ćeš se opijati sa ostalima kad god hoćeš." šapne mi zavodljivo negdje blizu uha.