Izvukla se iz najdubljeg "pakla" i jedva preživjela veliku izdaju. Srce je okovala lancem načinjenim od leda i zaštitila se od onog što svakog čovjeka čini slabim--osjećaja.
2 godine kasnije--ona je oteta. Njen otmičar je potpuni stranac za nju, a...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Avery Cooper
"Dobro. Ian mi je to rekao," kažem mu. "Sad mi reci zašto se ona vratila."
"Ona je ta koja samo želi novac od tebe."
I neko kao da me udario tavom posred glave. Prdržim se za Louisa, a on me čvrsto uhvati.
"Dođi," nježno me uzme u naručje i stavi na mjesto vozača, a on sjedne na mjesto suvozača i ostavi otvorena vrata da ulazi svjež i hladan zimski vazduh.
"Jesi li dobro?"
Pogledam ga u oči i ugledam brigu u očima. Oduspravim se i nakašljem. "Jesam. Možeš nastaviti sa pričom," govorim dok gledam ispred sebe.
"Tvoja majka je-"
Prekinem ga. "Ne zovi je tako. Ta žena je prestala biti moja majka one sekunde kad se odlučila za svoju sebičnost i napustila oca i mene," stisnem volan ispred sebe toliko jako da zapravo osjetim bol i prste kako se grče.
Sve dok Louis ne nasloni svoje ruke na moje, polako ih odvoji od volana i ostavi u svojima.
Ne usudim se progovoriti u tom trenutku.
"Dobro," kaže. "Anastasia je, nakon što je lažirala svoju smrt, pobjegla u Francusku i tamo se udala za milionera. Stekla je sa njim dvoje djece, Caitlin i Peter-a," nastavi. "Međutim, njen muž je zapao u loše "društvo" i prokockao sve osim kuće," objasni. "Ovdje je došla samo zato što je saznala da je George umro i pomislila na to da će od tebe uspjeti ugrabiti nešto novca. Tvoja je odluka da li ćeš joj pomoći ili ne."
Izvučem svoje ruke iz njegovih i podignem pogled. Kroz oči mi bljesne mržnja i bjes nakon novih informacija koje sam saznala od Louisa.
"Da li je istina to što govoriš?" upitam.
"Da," klimne glavom da potvrdi.
"Ne pada mi na pamet da joj pomognem!" ni sama ne znam zašto, ali poželim izbaciti frustraciju i povrijeđenost iz sebe, ali se sjetim da je najbolje da ne pokazujem da me to dotiče onoliko koliko me zapravo dotiče. Disanje mi postaje pliće svakom sekundom koja prolazi, ali se uspjevam obuzdati od napada agresije. "Ta žena je bila duh cijeli moj život - neka to i ostane," izgovorim bez emocije u glasu. Bar neprepoznatljive.
"Kako ti želiš," odgovori.
"O, tačno znam šta želim i šta planiram učiniti povodom toga," okrenem glavu prema njemu. "A ti ćeš mi pomoći u tome."
On se nakezi. "Sa zadovoljstvom," namigne.
Author
Ne znajući šta je spopalo, poželjela je da podivlja i nanese bol svima. Bar trećinu boli koju je ona osjećala.
Bila je spremna da se poigra na bilo koji način sa životima drugih ljudi koji joj se nađu na putu - a povrh svega ljūdi koji su je prešli.
