Love or Revenge?- by JelenaaStyles #COMPLETED

Chapter 38 ~ Banana

(A/N; Ostavite po koji komentar dok čitate.)

Veronica Henderson

Znači istina je.
Ovaj lik stvarno postoji. Ian me nije slagao.
Čudo.

Pogledam još jednom dobro u njega i vidim da je obučen u bijelu majicu kratkih rukava, a napolju je hladno, donji dio nike trenerke i crno-bijele nike patike. Očito ne planira izlaziti iz kuće. Jedino ako trenira neki sport, pa će poslije moje posjete ići na trening.

I to je sad stvarno bitno?

"Ja sam Veronica," rukujem se sa njim, a on se nasmiješi. "Veronica..." ponovi sa željom da čuje moje prezime. "Veronica je dovoljno," odbrusim i prekinem rukovanje sa željom da sam mu slagala ime, ali sad je kasno. "Henderson," kaže, a ja ga začuđeno pogledam. "Kako-" započnem, ali on dovrši umjesto mene. "-znam ko si ti? Lijepo, ne bi se ti, ljepoto, nalazila ovdje da ne znam bar osnovne informacije o tebi i zašto me tražiš," objasni mi. Strah me obuzme i pomislim kako bi bilo dobro da se okrenem i pobjegnem glavom bez obzira, ali se sjetim da moram pronaći Avery. Jednostavno moram. Ja sam joj jedina nada za spas.

"Uđi," Liam prekine moje razmišljanje i ja se trznem. "Gdje da uđem?" upitam, a on se nasmije. "Unutra," rukom napravi gest prema unutrašnjosti kuće iza njega, a ja uzdahnem. "Oh, tamo. Ovaj, možemo mi taj razgovor obaviti i ovdje," pokušam držati do svog ozbiljnog i drskog stava. On se nasmije još jednom. "Da li se ti to bojiš, ljepoto?" upita, a to mi stvori još veću jezu u tijelu koju ionako osjećam prema njemu. (A/N; E moja ti, kad bi još znala da se on smatra mrtvim...)

"Ja tebe?" na silu se nasmijem. "Ma kakvi," kažem mu uz nervozan osmijeh. Ubrzo primjetim sitan osmijeh na njegovom licu kojim kao da govori 'Čitam te kao otvorenu knjigu'. Zar sam toliko očita?

MA KAKVI.

"Gledaj, nemam cijelu noć," kaže, a ja tek onda shvatim da je stvarno kasno. Okrenem se i pogledam u tamno plavo nebo, ulice osvijetljene rasvjetom i sjetim se koliko dugo sam se vozila u ovaj tzv. 'opasni komšiluk'. Što se mene tiče: cijeli New York je opasan! Ne prođe ni dan, a da neko nije otet, ili silovan ili drogiran, ili pronađen mrtav itd.

"Zato ti predlažem da uđeš prije nego što ti zalupim vrata pred nosom. Može?" saopšti tako drske riječi pristojno, a ja ga pogledam kao čudaka. "Može," sad njemu za inat, prođem pored njega i uđem u mračan hodnik. Vrata iza mene se zatvore. "Ima li ova kuća uopšte struju?" upitam ga, ali ga ne vidim. To mi se nikako ne svidi. "Pruži ruku," kaže. "Oprosti?" "Samo pruži ruku," kaže nešto blaže. "Koja je magična riječ?" upitam s namjerom da ga provociram što itekako nije dobra ideja. Liam me sam pronađe u mraku i uhvati za nadlakticu. Svim silama se pokušam osloboditi njegovog jakog stiska, ali ne uspijem.

Definitivno moram početi raditi na svom brzom jeziku.

Harry Styles

Spremim se za spavanje i taman kad se lijepo ušuškam u krevet, začuje se galama ispred vrata. "Pustite me unutra! Znate da ja uvijek dolazim kod šefa!" Prevrnem očima i pokrijem se svilom po glavi. Ne samo ona sada. "Ajde odjebi Rebecca, šef nam je rekao da ne puštamo nikoga," Raymond joj odbrusi, ali ona ne odustane. Nisam ni mislio da će biti drugačije. Protiv svoje volje, sav umoran od današnjeg dana jer me Avery poprilično izmorila, ustanem iz kreveta i navučem donji dio trenerke. Došetam do vrata i otvorim ih. "U čemu je problem? Zašto mi ne date malo predaha?" prekorim čuvare. "Harry ljubavi," Rebecca se otme jednom od čuvara i potrči meni u zagrljaj. Ja raširim ruke u zrak dok me ona stišće. "Nisam te vidjela ni čula sedam dana! Zašto me nisi zvao?" kažiprstom pređe preko mojih golih prsa, a ja joj uhvatim zapešće. "Zato što sam umoran Rebecca, trebam sna. Sad odlazi," odlijepim je od sebe, a ona se opet približi. "Uvijek si imao vremena za zabavu, tigru, šta se sada promijenilo?" šapne mi na uho i uhvati me za dupe. Odgurnem je od sebe, a ona zamalo padne na pod. "Dosadila si mi Rebecca, pomiri se s tim," kažem joj i zatvorim vrata. Pa, i to sam riješio.