Chapter 66 ~ We meet again

1.5K 96 25
                                    

Author

Avery se sjeti djeteta koje je bilo pored nje koje je u tom trenutku stisne oko struka od straha.

Brzo se sagnula i pokrila njegovo tijelo svojim, sakrivajući se još više među policama. Bendžamin je počeo plakati i gledao u pravcu majke. Avery ga je tješila i šuškala uz sebe gledajući u pravcu crnokose žene. Pogledom je pročitala strah iz njenih očiju, ali je svojim pogledom odavala samo samouvjerenost i utjehu.
Pljačka nije bila ništa za nju, pogotovo ovako sitna.

Radila je i gore od toga.

Misli su joj odletjele ka onoj noći kada je otela onu djevojku: njen pogled, strah, panika koja je za kratko vrijeme vladala njenim tijelom prije nego što je uspavala.

Nesvjesno je stisla malog Bendžamina uz sebe tražeći neku vrstu utjehe.

Kada je podigla pogled ka kasarni, pljačkaš je trpao novac u vreću za smeće i držao uperen pištolj u jadnog vlasnika marketa.

"Požuri!" vikao je na njega.

Ubrzo je vreća bila puna novca i pljačkaš se zadovoljno cerekao. "Hvala stari," rekao je trgovcu i izletio iz marketa vrlo brzo.

Uzdasi olakšanja su se mogli čuti širom marketa. Svi ljudi koji su se našli tu u krivo vrijeme, odahnuli su, i dalje pomalo potreseni i prestravljeni.

Avery je uzela Bendžamina za ruku i odvela ga do majke. 

"Hvala ti!" zahvaljivala se mlada žena. "Hvala ti što si ga tako zaštitila i utješila! Da nije prestao plakati i vrištati od straha, možda bi mu kriminalac naudio." 

Žena je grlila svoje dijete i pustila još nekoliko suza, i dalje u šoku.

"Nema na čemu, gospođo," Avery joj se nasmješila i ubrzo potom uputila ka kasi.

Jadni trgovac samo što nije zaplakao. Bio je stariji čovjek, u svojim pedesetim, sijed i mršav. 

"Izvolite," rekao je i brzo pročistio grlo da ga glas ne bi potpuno izdao.

Taj čin podsjeti Avery na nekoga. Na nju. Kad je teško i kad padneš, ne pokazuj bol, ne traži milost i sažaljenje i nastavi se boriti da budeš jači nego ikad.

Iz novčanika je izvadila čekovnu knjižicu i od njega zatražila hemijsku. "Koliko Vam je oteo?"

Trgovac podiže glavu i zabezeknuto je gleda. "Ja- Ja ne znam tačno. Oko hiljadu dolara."

Avery mu je napisala ček od dvije hiljade dolara i nasmiješila mu se. "Uzmite. Sigurna sam da vaša porodica to treba."

Čovjek je gledao kao u anđela. "Hvala Vam gospođice, ali... zašto?" zbunjen, ali srećan, pitao je.

"Recimo samo da Vam je danas sretan dan," pružila mu je ček. "Doviđenja."

"Hvala Vam," i dalje je gledao za njom u nevjerici. Očekivao je da dođe, potrga ček i nasmije mu se u lice što je nasjeo na foru.

No to se naravno nije desilo.

-

Kada je izašla iz trgovine, uzela je svoju torbicu iz auta i nastavila dalje pješke. Bila je dovoljno pametna da namami Louisa da dođe do tog marketa i tako ga nasamari jer ona više nije tamo – što joj je i uspjelo.

Otvorila je snickers i zagrizla zlogaj, te nastavila listati poruke na mobitelu.

For: Majmun
Nemam pojma o čemu govoriš.

Gledala je neko vrijeme, a onda je izbrisala tu poruku.

Nemam se ja njemu šta pravdati. Uostalom, moram mu se osvetiti. Hmm.. Pa šta da mu napišem, a da ga povrijedi? Ili da možda sačekam da se oporavi od male otmice?
Ma zašto ja uopšte pokušavam biti blaga prema tom skotu?! Moram ga povrijediti.

Love or Revenge?- by JelenaaStyles #COMPLETEDWhere stories live. Discover now