Kada Adrianna svojoj majci na smrtnoj postelji obeća da nikada neće biti sa muškarcem prije braka,nije mogla ni zamisliti da će u njen život ušetati muškarac koji će je oboriti sa nogu. Max Darwin. Arogantan bogataš i zavodnik.Kada se njihovi putevi...
"Ade" izgovara moje ime poput neke molitve a onda duboko udahnem.
Allah.
"Stani" odmičem se od njega skoro skačući na drugi kraj kreveta.
"Ovo,ovo..." mlataram rukama ne znajući pronaći odgovarajuću riječ koja bi opisala ovu situaciju.
Bože kako da mu objasnim da me ne može imati? Kako da mu kažem da ne mogu biti sa njim ako me ne voli i ako me ne želi oženiti?
"Ponovo činimo istu grešku Adrianna" reče tiho umirujući me.
"Uredu je...hej" dotakne mi palcem obraz na što naglo uzdrhtim jer me njegov dodir zbunjuje. Budi u meni nešto što nikada prije nisam osjetila. Zove li se to požuda? Zar je toliko nadvladala nadamnom želja za muškarcem?
Majko pomozi mi. Allahu uputi me na pravi put.
Ponovo zurim u njegove usne.
"Želiš me poljubiti" ...
Oklijevam. Zaklela sam se majci da ne mogu biti sa muškarcem prije braka. Zaklinjem se da ga neću taći. Zatvorim oči ali sa nadom da ne pomisli da mu se nudim.
Ne sad.
Ne ovdje.
Ne poslije svega što se izdešavalo.
On kao da čuje moje misli te se naginje i ljubi moje čelo.
"Idem spavati na gornjem krevetu" rekao je prelazeći rukama kroz kosu.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Mislim da je tako i najbolje" složijem se sa njim te ga promatram kako se penje na krevet na katu. Trepćem sneno dok promatram rasvjetu koja nas obasjaje kroz ogromne prozore Maxove sobe.
U mraku smo. Oboje.
Ja ga čak i ne poznajem dovoljno. Potisnem svoju nelagodu te stiskam ćebe koje je prebačeno preko moga tijela.
Trebalo bi da je umoran nakon svih ženskih koje je imao. Ženskih koje i dalje ima. Ali zbog čega je onda ovdje pored mene?
Zbog njega sam nemirna. Imala sam u šaci poslednju trunku samokontrole da se popnem na krevet pored njega te ga privučem k sebi čvrsto u zagrljaj.
I šta bi se desilo onda?
Stvari bi se izmakle kontroli. I krenule bi tamo kamo ne bi smjele. Kamo se ne bi trebale ni usuditi.
Ne trebam mu ja kao žena. Maxu treba prijatelj. Kao i on meni.
Uz tu pomisao sklapam svoje oči te padam u dubok san.
"Ne čini to Ade. Ostavit će te kao krpu na cjedilu. Napravit će ti ono što je i tvoj otac napravio meni."
"Ali majko on je dobar".
"Nijedan muškarac nije dobar Ade"
"Ne voli te Adrianna, uzet će ono što svaki muškarac želi i onda će te ostaviti samu"
