Kada Adrianna svojoj majci na smrtnoj postelji obeća da nikada neće biti sa muškarcem prije braka,nije mogla ni zamisliti da će u njen život ušetati muškarac koji će je oboriti sa nogu. Max Darwin. Arogantan bogataš i zavodnik.Kada se njihovi putevi...
Kako sam se poslije doručka sa Leom dogovorila naći s Maxom na imanju,nakon što sam neko vrijeme razmišljala o njegovim porukama,pojurila sam se istuširati i odjednuti dok još uvijek nije bio u svojoj sobi.
Unatoč današnjoj niskoj temperaturi,cijelim putem do dnevne sobe,osjetila sam vrelinu svojih rumenih obraza i pitala se da li je moguće sjediti pored puta njega i ne odati mu da sam upravo razmišljala o njemu samome.
''Adrianna'' začujem njegov glas, te podignem pogled i ugledam Maxa kako mi se smiješi preko stola.
Prijatelji. Posjetila sam se.
Domahnula sam mu prije nego što sam uspijela sići stubama usput skinuvši svoju tanašnu jaknu.
''Drago mi je da te vidim'' rekao je ustavši kada sam se približila stolu.
Shvatila sam da su me počele iracionalno živcirati njegovi najednom pristojni maniri,a još više njegova još uvijek vlažna kosa,te način na koji mu je džemper visio s nepreglednog torza.Imao je bijelu majicu i linije njegovih tetovaža virile su na podlakticama ispod podvrnutih rukava.
''Hej'' odvratim mu.
''Malo si grintava'' nasmiješi se.
''Možda malo napeta'' ubrzo doda.
Namrštivši se,rekla sam.
''Ne''. Nasmijao se na to dok smo sjedali.
''Naručio sam ti jelo''.
''Što'' upitam gladna kao vuk iako sam cijelo jutro provela na takozvanom doručku sa Leom,koji nije htio prestati brujati o tome kako mi je kosa svilenkasta i meka.
''Tvoj doručak? Palačinke s limunom i borovnicama,je li tako? I onaj cvijetni sok,što li je već? ''
''Aha'' odgovorila sam odmjeravajući ga preko puta stola. Podignula ubrus te ga raširila preko svog krila. Nagnuo se pogledavši me u oči ,doimljući se pomalo napetim.
''Jesi li željela nešto drugo,mogu reći Sussan...''
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
''Ne'' Duboko sam udahnula,otvorila usta pa ih ponovo zatvorila.
Iako se sve to činilo pomalo beznačajnim,hrana koju sam uvijek naručivala,sok koji sam voljela...doimalo mi se nekako važnim. Činjenica jeste da nisam navikla da mi bilo tko na ovome svijetu pruža neku vrstu pažnje te je ova gesta bila i više nego draga.
''Samo ne mogu vjerovati da si to zapamtio'' slegnuo je ramenima.
''To je samo doručak Adrianna. Nije da sam ti darovao bubreg'' odagnula sam stav nerazumne kuje koji bi se probudio na ove riječi.
''Pa to je samo lijepo. Ponekad me baš znaš iznenaditi'' izgledao je donekle zatečen.
