Planirao sam to. Očekivao sam to. Unatoč tome bilo je toliko nečega konačnog u načinu na koji me je pogledala poslednji put,u tome kako je taj isti pogled izgledao prokleto slomljen.
Nisam mogao pomaknuti pogled sa vrata. Nisam mogao ni vjerovati samome sebi da li sam upravo sve ono učinio.
Učinio da nestane.
Zatvorio sam oči i potisnuo bol. Nisam još mogao misliti na to. Bila mi je potrebna moja poznata arogancija koju sam često znao koristiti prije nego li sam stigao na ovo imanje te upoznao nju. Sa njom je bila gluma. I tu sam ulogu morao odigrati do samoga kraja.
Sjedio sam tiho i nepomično.
Dok mi je u nosnicama i dalje tutnjao njezin vrlo poznati miris koji nije mogao ispariti.
Soba je bila ispunjena njome,iako ona nije bila u njoj.
Nekoliko minuta kasnije,uz dubok uzdisaj ušao sam u predsoblje ogromne sobe,dok su moji koraci odjekivali u praznini prostorije. Soba se činila tako pustom.
Na šanku su stajale razne boce. Pošao sam ravno prema njima trudeći se ne skrenuti pogled na spavaću sobu koja je u ovom trenu bila otvorena. Bilo je jednostavno. Nisam mogao podnijeti da vidim tu sobu u kojoj nije bilo nje.
Konjak je imao četrdeset posto alkohola te s toga neće trebati dugo da učini ono svoje. Što sam više pio,svaka je čaša klizila niz grlo sve lakše i lakše. Iskreno nakon treće,prestao sam jednostavno i da brojim. Ako popijem dovoljno,ako se dovoljno napijem,možda ovu bol što trenutno po prvi puta osjećam u svojim prsima,neću primjetiti. Možda će prestati boljeti.
Možda se neću osjećati kao da mi je netko upravo iščupao srce. A taj netko sam bio upravo ja.
Ali naravno. Alkohol nije mogao pomoći. Bol koju sam osjećao postajala je sve gora i gora.
Soba mi se lagano zavrtjela. Zateturao sam prema kožnatom kauču i srušio se.
Još.
Trebalo mi je još. Konjak mi više nije ni žario grlo. Čuo sam kako čaša pada na pod,a potom...više ništa.
Zaslijepila me sunčeva svijetlost koja je dopirala kroz prozor. Zaškiljio sam. Kod samog zastora nešto se naglo pomaknulo. Okrenulo se prema meni.
''Ade'' izustio sam jedva.
Beskrajna radost naglo prostruji mojim tijelom. Uspravio sam se.
''Ade'' rekao sam ovog puta glasnije.
Nasmiješila mi se.
''Znao sam da mi nećeš povjerovati u te gluposti koje sam ti pričao. Vratila si se'' udahnem.
''Nisam znao šta da učinim,u tom momentu...''
''Otjerati te'' zadrhtim.
''Bio je najlakši način'' uspravim se.
Htio sam je zagrliti. Konačno.
Konačno ću joj sve reći.
Prišla mi je. I dalje se smiješući.
Gledao sam je opčinjen,dok je sunčeva svjetlost treperila oko nje. Na sebi je imala prekrasnu haljinu koja je lelujala oko nje dok je koračala prema meni. Kretala se tako graciozno. Kao da je koračala po samome oblaku.
Stala je ispred mene,a ja sam joj pomilovao obraz,dok se toplina njezine kože osjetila pod mojim dlanom. Bila je tako savršena.
''Opraštaš li mi''?
YOU ARE READING
SVE DOK NAS LJUBAV NE RASTAVI (ZAVRŠENA)👰
RomanceKada Adrianna svojoj majci na smrtnoj postelji obeća da nikada neće biti sa muškarcem prije braka,nije mogla ni zamisliti da će u njen život ušetati muškarac koji će je oboriti sa nogu. Max Darwin. Arogantan bogataš i zavodnik.Kada se njihovi putevi...
