You || l.p.

11

Polako se budim. Otvaram oči i zatičem praznu stranu kreveta. S druge strane vrata se čulo par izgovorenih psovki. Sjedam na krevet trljajući oči. Odlazim do vrata. Ispred vara stoji vidno nanervirani Liam sa tablom u rukama. Sklanjam se sa vrata puštajući ga da uđe u sobu. Stavlja tablu na krevet i sjeda na svoju stranu. Rukom mi pokazuje da sjednem na svoju stranu, što i činim. Pogledam u tablu i vidim dvije šolje kafe, dva tosta, jabuku i bananu.

"Planirao sam da doručkujemo skupa. Poslije moram do studija. Možeš sa mnom ako želiš."

"Ostat ću ovdje. Još uvijek nisam stvari složila."

Slegnuo je ramenima. Uzela sam tost. Ukusan je. Liam stvarno dobro kuha. Posljednji pet dana mi je kuhao. Moram mu se odužiti za to.

...

Hajde Liam. Trebao bi stići svaki čas. Napravila sam nam Pizzu za večeru. Naravno na balkonu. Tu smo proveli najviše vremena u ovih sedam dana. Jednostavno Liam je uvijek želio da razgovaramo na balkonu. Zvuči blesavo, ali razlog tome je kako kaže to što me ovdje prvi put nagovorio da pričam sa njim. Protekli sedam dana je bilo jako zanimljivo. 4 dana sam išla sa Liamom u studio. Bilo je zabavno s momcima. Danas nisam htjela ići u studio jer sam željela pospremiti nered koji smo Liam i ja napravili u ovih sedam dana. Usput sam napravila i večeru. Zvono na vratima. Napokon. Trčim prema vratima i otvaram ih. Ispred naravno stoji Liam. Bukvalno ga uvlačim u stan. Zbunjeni Liam ide za mnom dok ga ja 'vučem' na balkon. Liam se nasmije kad ugleda sto sa pizzom.

"Wow. Čekaj tu. Stižem za sekundu."

Liam nekud nestaje. Slegnem ramenima. Sjednem na stolicu. U tom se i Liam vraća sa vinom i dvjema čašama. Spusti čaše na sto i sipa nam vino.

"Hvala na večeri" kaže i uzima komad pizze.

"Ovo je ukusno" prokomentariše i ja mu zahvalim. Pruža ruku sa čašom ka meni. Ja činim isto nazdravljajući sa njim. Kako je večer odmicala pričali smo o nekim ne obaveznim temama. Pojeli smo večeru i popili pola flaše vina. Nismo se na toj polovici zaustavili, već smo nastavili i dalje piti. S obzirom da oboje ne podnosimo alkohol baš najbolje može se reći da smo bili pripiti. Sjedili smo na kauču i smijali se svakoj gluposti koju smo rekli. Nije bilo bitno dali je to imalo smisla ili ne. U jednom trenutku Liam se strašno približio meni. Moje tijelo ispunila je vručina. Spaja nam čela, a nedugo zatim i usne. Stvara nježan poljubac iz kojeg se on prvi izvlači. Izgovara par psovki i odlazi do ograde na koju se naginje pokrivajući lice rukama. Našim razumom prevladava alkohol jer nikada trijezna ne bi čak ni pomislila da uradim to. Prilazim mu. Natjeram ga da skloni ruke sa lica i okrene se prema meni. Rukama grabim materijal njegove majice i povlačim ga prema sebi. Sad sam pak ja ta koja započinje poljubac. Svojim rukama grabi moje butine podižući me. Nosi me nekuda, a ja sam pre pijana da bih ga mogla zaustaviti.

~Liam Payne~

Budi me jaka glavobolja. Osjećam i strašan nagon za povraćanjem. Brzo ustajem iz kreveta i odlazim u WC.

~Amy Horan~

Budi me jaka glavobolja. Mali nagon mučnine je tu također. Ustajem u sjedeći položaj stavljajući ruke preko lica. Začujem neke zvukove u WC-u i iznenađena tim krećem da vidim šta se tamo dešava. Zatičem Liama kako povraća. Prilazim mu i jednu ruku stavljam na njegovo čelo dok drugom polako prelazim preko njegovih leđa. Kada se odmakinje od šolje sklanjam ruku sa njegova čela pomakinjući se u stranu. Liam se naginje na hladne pločice pokušavajući doći sebi.

"Liam jesi li dobro?"

Ne odgovara. Razmišljam kako bih mu mogla pomoći.

"Liam dođi, umij se"

Bez riječi ustaje i naslanja se rukama na lavabo. Otvaram hladnu vodu i kvasim ruku. Prelazim njom preko Liamovog lica i vrata dok se on pokušava održati na nogama. Kada završim sa tim skontam da bih ga mogla izvesti na balkon, na svjež zrak. To mu može pomoći, a i dat ću mu tabletu protiv glavobolje.

"Daj mi ruku. Izvest ću te na balkon."

Opet ništa nije rekao. Izvodim ga na balkon i puštam ga da sjedne na kauč. Pogled mi padne na dvije čaše i praznu flašu vina na stolu. Oh. Sinoć smo se napili. Izgleda da je on bio taj koji je više popio. Odlazim u kuhinju. Iz ladice vadim dvije tablete za glavobolju. Uzimam čašu i sipam vodu u nju. Popijem jednu tabletu, a drugu odnesem Liamu da popije. Sjedam pored njega. Gledam u njega, dok on gleda u one dvije čaše i praznu flašu.

"Ovo je bila loša ideja" promrmlja.

Klimnem glavom u znak da se slažem sa njim.

"Sjećaš li se ičega od jučer?" pita.

"Sjećam se da smo večerali ovdje i da smo pričali o nekim glupostima"

Klimne glavom.

"Boli li tebe glava?" Pita.

Klimnem glavom i kažem mu da sam popila tabletu. Liam se požali da mu je hladno i tek onda primjećujem da je u boksericama. Spuštam pogled da vidim šta ja imam na sebi. Liamovu majicu? Šta se sinoć dogodilo? Pitanje koje će vjerovatno ostati misterija. Liam odlazi u sobu da se obuče dok ja odlazim u kuhinju da se napijem vode. Čujem Liamov vrisak kroz koji izgovara moje ime. Trčeći odlazim u sobu u kojoj zatičem Liama koji sklupćano sjedi nagnut na zid.

"Šta nije uredu?" Pitam.

"Krevet" jedva izgovara. Dižem pogled na krevet. I imam šta vidjeti. Naša preostala odjeća je na kraju razbacana oko kreveta dok su plahte... krvave...