You || l.p.

31

~Amy Horan~

Rastanak od ovog grada nije baš dramatičan. Jedino što će mi faliti je druženje s Luke-om. Zanimljivo je to. Za ovaj grad me veže kratki dio mog sretnog djetinjstva. Ovdje sam rodila svoju princezu, ponovo srela ljubav svog života. Naravno i za London me vežu neke prekrasne stvari koje ustvari i pobjeđuju. U Londonu sam našla svog brata, ljubav, još tri najbolja prijatelja, upoznala mamu i drugog brata, a uz sve to oni su bili moji idoli. I sad su. Malo je uvrnuto kad imaš napade histerije pored njih, ali mislim da su navikli na to. Na početku mi se to stalno dešavalo. Sad sam starija i mislim da se to ne bi trebalo dešavati, ali sad je tu Sarah koja trenutno skače od jednog do drugog i grli ih dok jadnici pokušavaju zaspati. Idem do nje i zamolim ju da sjedne pored Liama i smiri se. Kaže da će sjesti kod Nialla i da će se smiriti. Vraćam se na svoje mjesto koje sam namjeravala prepustiti Sarah. Kada krenem sjeti Liamova ruka me vuče i završavam u njegovom krilu. Pogledam u njegovo lice. Njegov osmjeh je od uha do uha. Prekrasan je kad se smije. Ljubim njegov nos.

''Prekrasan si'' kažem mu. Njegove ruke se zapetljaju u moju kosu,a njegove usne se spoje sa mojima. Poljubac nije dug jer nismo sami. Naslanjam glavu na njegovo rame dok me on grli jednom rukom, a drugom mazi moj obraz. Tamam kad mislim da bih mogla zaspati, njegov mobitel uništi taj trenutak. Nije telefon taj koji me je razbudio već Liam koji se morao pomjeriti kako bi mogao izvaditi telefon iz džepa. Nezadovoljno otvaram oči kako bih i ja mogla pročitati to zbog čega sam se morala probuditi.

''Liam ljubavi, čekat ćemo te u stanu. Aerodrom je prebukiran. I molim te bez suza, bar jednom za tatu. Molim te...xx''

Sad bi ga najradje pitala šta znači to bez suza, ali znam da on misli da ja spavam. Ne želim da ispadne da sam bila njuškalo. Osjetim poljubac na svom čelu i mogu čuti njegovo šaputanje.

''Ovaj put suze nisu potrebne mama, ona je tu''

Telefon ostvlja u moje krilo te naslanja glavu na moju...

~Niall Horan~

Dosadno je. Mislim da su svi zaspali pa čak i Sarah koja je do prije pola sata skakala okolo. Ustajem sa svog mjesta kako bi vidio je li bar neko budan. Moj pogled leti preko meni vidljivih sjedišta i zaustavlja se na onom na kojem sjedi moja sestra. Dobro sad, njeno sjedište je Liam. Na Liamovom licu je osmijeh iako spava. Čarobno je. Poslije osam godina ga vidjeti kako se smije. I na njenom licu je osmjeh. Koliko sam pričao sa Sarah, i ona se nije baš puno smijala. Njih dvoje su čarobni zajedno. Zahvaljujem Bogu na Sarinim brbljivim ustima jer da nije bilo nje njih dvoje bi se i dalje samo patili. Polako prolazim pored Sarah kako ju nebi probudio. Uzimam Liamov telefon iz Amy-nog krila kako bih ih mogao uslikati. Njegova pozadina je ista zadnjih sedam godina. I dalje se divim njima dvoma. Slikam ih i vraćam telefon gdje sam ga našao pazeći da ih ne probudim. Svi spavaju. Izgleda da ni meni ne ostaje ništa drugo.

~Amy Horan~

''Mama, tata Probudite se u Londonu smo'' 

Ljupki glasić prekida moj san. Otvaram oči i ispred mene je razigrana djevojčica. Skakuće u mjestu dok na licu ima prekrasan osmijeh. Polako ustajem iz Liamovog krila uzimajući njegov telefon iz svog. Kad on ustaje ispusti par tihi jauka. Mislim da se ukočio. Niall dolazi i govori nam da ćemo sutra dobiti stvari iz stana. Izlazeći iz aviona Liam uzima Sarah u naručje. Na meni je njegova dukserica koju mi je dao prije par minuta. Kapuljača je na mojoj glavi dok su mi na očima, također njegove sunčane naočale. Buka je prevelika. Veća je nego poslije koncerta u New York-u. Mislim da se Sarah rasplakala. Sjedam na zadnje sjedište u autu kako bih mogla uzeti Sarah od Liama. Uspjevam ju smiriti na putu kući. Liam mi je dosta pripomogao. Pjevao joj je. zapravo nju je nagovorio da pjeva sa njim. Bilo je to zanjimljivo. Pjevali smo svi skupa. No samo je bitno da je osmijeh na njenom licu. Vrata od Liamovog stana su zaključana. Sakrivam se iza njega dok on zvoni. Sarah je u njegovom naručju. Kad Liamova mama otvori vrata, Liam ispušta Sarah kako bi zagrlio mamu. Njen pogled pokazuje da je jako zbunjena. Ipak ulazi u stan puštajući i nas da uđemo. Sarah i ja stojimo na ulazu u dnevnu do se Liam grli sa ostatkom porodice. Sarah se trese. Osjetim to jer ju držim za ruku. Liam ju zove sebi na što ona brzinom munje pusti moju ruku trčeći ka njemu.