You || l.p.

36

Osjetim lagano škakljanje na mom stomaku. Lagano se meškoljim otvarajući oči. Pogledam prema stomaku i zatićem Liama koji leži između mojih nogu. Osmijeh je na njegovom licu dok mi lagano prstima prelazi preko stomaka, što me u suštini škakilja. Lagano mu se nasmijem kad primjetim da gleda u mene. Poljubi moj stomak te ga pokrije, prvo potkošuljom, pa majicom. Podigne se iznad mene i jednom rukom čuva svoju težinu, a drugom sklanja zalutale pramenove kose sa mog lica. Lagano spušta usne na moje nakon čega se prevrće i leži pored mene. Okrečem se na bok kako bi ga bolje mogla vidjeti.

''Dobro jutro mamice'' kaže nekako zaigrano dok ne skida osmijeh sa lica.

''Dobro jutro tatice'' kažem također zaigrano.

Poljubi me u čelo.

''Kako se osjećaš?'' pita.

''Odlično''

Njegov osmijeh postaje još veći. To je nešto najlijepše što možeš poželjeti u jutro kako bi ti dan bio savršen.  Svako jutro pored njega je savršeno. Zajedničko valjanje po krevetu. Njegovi poljubci, zagrljaji. Jednostavno savršeno. Njegove smeđe oči su svuda po mom licu. Gleda me i ne trepče. Pogled mu susreće moj. Moji obrazi se lagano rumene. Ne znam zašto. Moje tjelo reaguje svaki put kao da je prvi.

''Nemaš pojma koliko sam uzbuđen.''

''Oh, vjerujem ti.''

Znam kako mu je. Nisam ni ja bolja. Smješno je u jednu ruku. Nije nam prvo djete. Imamo našu princezu. Možda je to zbog toga što ćemo ju skupa odgajati. Bit će tu da mi pomogne mjenjati joj pelene, kupati ju, uspavati ju. Bit će tu kad bebi budu niacali prvi zubići, kada kaže svoju prvu riječ, kada prohoda. Mislim da nas to čini ovoliko uzbuđenima. Naravno da ne pravim nikakvu razliku između Sarah i bebe koju ćemo uskoro dobiti. I Sarah je moja mala beba. Sve će biti ravnopravno. Ne želim da zanemarim Sarah kad se beba rodi. Što se tiče bebe, sa Liamom sam se dogovorila da nećemo pitati za spol djeteta. To ćemo saznati kad se rodi. Liam će izabrati ime za djevojčicu, a ja za dječaka. Već znam ime, ali Liam će to saznati tek kada se rodi i ako bude dječak, naravno.

''O ćemu razmišljaš ljubavi?'' Liam me pita.

''O imenu'' kažem.

''I jesi li smislila neko?''

''Imam par imena, ali moram se odlućiti za jedno. Ti?''

''Također. pitat ću dečke da mi pomognu.''

Dečki. Oni danas dolaze. Moramo im reći. Dobro, trebamo reći Zaynu i Harryu jer Niall i Louis znaju. Nadam se da se Lou neće izbrbljati. Želim da mi budemo ti koji će im reći. Vrata sobe se otvaraju te i Liamov i moj pogled se prebacuje na vrata. Sarah ulazi u sobu.

''Mama, tata dečki su tu''

''Reci im da dolazimo'' Liam kaže.

Sarah istrči iz sobe i zalupi vratima. Liamov pogled se vrati na mene. Lagano poljubi moje usne i ustaje iz kreveta. Polako ustajem u sjedeći položaj. Liam mi dobaci trenerku i majicu. Presvlaćim se i ustajem sa kreveta. Na noge oblaćim papuče koje mi je Liam kupio prije par dana. To su psići ustvari. Kad sam ih ugledala ponašala sam se kao malo dijete i Liam je na kraju popustio. Izlazim iz sobe, a Liam iza mene. Isprepliće naše prste te zajedno silazimo niz stepenjice. Momci već sjede u dnevnoj sobi kao da su u svojoj kući. Fotelja je jedino prazna. Liam sjeda, a ja njemu u krilo. Pospano zjevnem.

''Vidim vas dvoje ste sinoć bili aktivni'' Harry kaže.

Louis ga pogodi jastkom.

''Koji je tebi vrag?'' Harry namrgođeno pita Louisa.

''Kao njihov kum imam dužnost da svjedoćim u njihovu obranu.'' Louis smireno kaže, a Liam i ja se pogledamo širom otvorenim očima.

''O čemu ti pričaš?'' Harry pita još uvjek mrgodeći se.

''Ja sam im kum''

''Kakav crni kum?'' njih dvojica nastavljaju raspravu.

''Dečki, prekinite.'' Liam kaže.

''Koji vrag da prekinem. Njemu nije dobro. Čuješ li ti njega?''

OK. Harry se zaista naljutio. Da ne znam šta se dogodilo mislila bih da ga je udario letvom, a ne jastukom pogodio. Zayn smiruje Harrya govoreći mu da nema razloga da se ljuti.

''Imate 5 minuta da mi objasnite.''  Harry kaže.

''Harry vjenčali smo se'' Liam kaže.

''Bez nas?'' Zayn razočarano pita.

''Imamo opravdanje'' tiho kažem ne gledajući u njih.

''Trudna je'' Liam doda.

''I tek sad nam to kažete?'' Zayn pita ustajući sa kauča.

Prilazi nam i ja ustajem iz Liamovog krila. Grlim ga. Dok on grli Liama ja grlim Harrya koji nam također čestita. Kad ponovo svi sjednemo na svoja mjesta Harry započinje.

''Razočaran sam'' kaže.

''Zašto?''

''Njega ste izabrali za kuma''

''Vrijeđaš me'' Louis kaže.

''Ne, ne vrijeđam te, ali šta meni fali'' kaže i pokaže rukama na sebe.

''Fali ti koja daska u glavi'' Louis mu odvrati.

Njih dvojica se svađaju dok se mi smijemo. Smješni su. Zaista. Znam da ovo rade iz zabave, ali njihove face, izgledaju kao da su smrtno ozbiljni. Na kraju se i oni sa nama smiju.  Njihov smjeh je zarazan. Koliko god pokušavala prestati, ne uspjevam. Kad shvate da su pretjerali, naglo prestaju. Liam gunđa na njih kako sam se mogla zagrcnutu i slično. Dečki mu govore da se smiri jer sam živa i tu, u njegovom krilu. Na kraju se i ja složim sa dečkima, što Liama još više naljuti. Diže me iz svog krila. Ustaje i odlazi iz dnevne sobe. Zayn krene za njim, ali ga ja zaustavim govoreći da ću ja to srediti. Penjem se uz stepenjice i ulazim u spavaću sobu. Liam sjedi na krevetu sa dlanovima preko lica. Sjedam pored njega i kad ga krenem zagrlit on se odmakine.

''Nemoj'' kaže.

''Liam...''

''Šta Amy? Brinem se za tebe, a tebe nije briga'' kaže dok maše rukama udarajući me u stomak.

Refleksno stavljam ruku tamo gdje me je udario iako me ne boli. Njegove oči se šire. Hitro ustaje sa kreveta. Rukama prolazi kroz kosu pa preko lica dok hoda naprijed, nazad po sobi. Brzo sklanjam ruku sa stomaka i ustajem pokušavajući ga riječima zaustaviti. Ne uspjevam. Hvatam ga za ruku ne dajući mu da hoda.

''Prekini'' kažem.

''Jebeno sam te udario u stomak Amy''

''Prekini. Odma sad''

''Ali..''

''Nema ali. Sad ćeš fino da me saslušaš. Nemaš razloga da budeš ovakav prema dečkima. Nisu oni ništa krivi. Fino ćeš im se izvinuti.''

''Amy...''

''Nisam gotova. Morat ćeš da prestaneš mahati rukama. Bar ovih devet mjeseci'' kažem i lagano se nasmijem.

Puštam njegovu ruku, samo kako bih ga mogla zagrliti. Nakon par sekundi osjetim njegove ruke oko svog struka. Njegova glava je zabijena u moj vrat.

''Izvini'' prošapuće dok me njegov dah škakilji po vratu.

Lišim ga zagrljaja stavljajući svoje ruke na njegove obraze. Povlačim njegovo lice ispred svog. Jedna suza se skotrlja iz njegovog oka do moje ruke. Lagano brišem suzu i trag koji je ostavila. Povlačim njegovo lice ka svom i lagano spajam usne sa njegovim. Pokušava se odmaknuti, ali ja mu to ne dopuštam. Odustajem jer mi ne uzvraća poljubac, ali ponovo ga grlim.

''Amy...''

''Li, Volim te''

''Volim te ljubavi'' kaže i tad osjetim njegove ruke oko svog struka...