You || l.p.

28

Gledati dvije, mogu reći meni najvažnije osobe u životu u zagrljaju je nešto neprocjenjivo. Mojim obrazima se spuštaju suze radosnice. Vidim kako Liam šapće nešto Sarah. Nedugo za tim i ja sam u zagrljaju. Ovo je predobro da bi bilo istinito. On je tu sa nama. Napokon.

...

"Mislim da je stvarno vrijeme da kerenemo" kažem nakon nekog vremena.

Mislim da smo predugo ovdje. Momci su sigurno umorni.

"Mama ne želim ići" Sarah se požali.

"Ljubavi moramo ići. Momci su se jako umorili."

"Želim da tata ide sa nama"

Pogledam u Liama u kojeg Sarah već gleda. On se okrene prema momcima kao da ih pita za dozvolu. Niall klima glavom te mu dobacuje nekakve ključeve.

"Idi, sutra ionako imamo slobodan dan."

Liam klima glavom te kreće sa nama prema izlazu. Usput ja mu kažem adresu. Pred izlazom on staje i uzima Sarah u naručje.

"Ljubavi drži glavicu ovako, može?"

Kaže kad joj  glavu 'zabije' u njegov vrat kako joj se lice ne bi vidjelo. Ona se ne pomjera iz tog položaja što vjerovatno znači da se neće pomjeriti. Dok lijevom rukom drži Sarah desnom uzme kraj svoje jakne i odmakne ga. Uvlačim se dok me on grli i jaknom pokriva moje lice. Po izlasku imam osjećaj kao da sam na modnoj pisti. Iako sam zatvorila oči, mogu osjetiti svjetlost od bliceva. Mogu ih i ćuti. Liam se probija kroz sav taj užas pokušavajući nas zaštiti. Nakratko me pušta samo kako bi mogao staviti Sarah na zadnje sjedište auta. Zaveže ju, te zatvara vrata. Ponovo me obgrli te vodi do suvozačevih vrata. Kad sjednem, on obilazi auto i sjeda na svoje mjesto. Na putu ka stanu uglavnom Sarah provaljuje gluposti dok joj se mi smijemo. Čim stignemo kući vodim Sarah na spavanje. Kad obuće pidžamu želi da joj Liam čita priču za laku noć što on rado učini. Sjeda na stolicu pored kreveta kad mu ja dajem knjigu koja je danas na redu. Nedugo zatim ona zaspe. Liam ostavlja knjigu na noćni ormarić i ustaje sa stolice razgledajući sobu. Osmjeh je na njegovom slicu. Ide od jedne do druge njegove slile na zidu. Ima tu i par slika dok sam ga krišom slikala. Staje pored jedne. Pogledam i shvatim da je to slika sa koje sam sebe izrezala prilikom stavljanja slike na zid.

"Savršen si na toj slici. Nisam mogla odoljeti" kao da objašnjavam.

On klima glavom i smije se. Kad izlazimo iz sobe i zatvaramo vrata njegov osmijeh je još veći kada ugleda na vratima natpis 'Mrs. Payne'.

"Ti si kriva za ovo?" on pita.

"Nisam joj mogla odoljeti. Gledala me tim savršenim smeđim okicama."

On klima glavom ne skidajući osmijeh sa lica. Pokazujem mu pravac dnevne. On sjeda na kauč dok ja sjedam u fotelju. Gledamo jedno u drugo dok nastaje neugodna tišina. U toku noći se to nije dešavalo, vjerovatno zato što je ostatak benda bio tu. Nismo dolazili u priliku da budemo nasamo. Ipak tišinu prekida, jako tihi, Liamov glas.

"Izvini" kaže.

Bolje reći šapne. Najradje bi mu rekla da on nije kriv ni za šta, ali možda nekim malim djelom zapravo i jeste.

"Za šta?"

"Znaš da sam ispao ljubomorni kreten" kaže spuštajući glavu.

"Hej, nisi mogao znati."

"Da jesam. Bio sam glup i ljubomora je pobjedila."

"Gotovo je. Sad je sve uredu"

"Ne nije. Otjerao sam te, a samo si mi htjela reći da si trudna. Jebem ti. Prokleto me boli što nisam bio tu kad sam ti najviše trebao. Ubija me činjenica da si sve morala sama" kaže.