You || l.p.

38

~Amy Payne~

Ostajem lišena Liamove ruke dok pokušavam shvatiti šta je doktor upravo rekao. Liam počinje hodati kao Baltazar dok provlaći ruke kroz kosu.

"Gledajte. To se ne mora desiti. Šanse su podjednake. Za sad bi najbolje bilo da se ne opterečavate" doktor kaže.

Samo klimam glavom. Doktor kaže da će ponovo doći za dvadesetak minuta te izlazi iz sobe. Moja pažnja je u potpunosti posvečena Liamu koji, ja imam osjećaj, trenutno ludi. Pokušavam ga dozvati, ali on i dalje 'glumi' Baltazara. Stalno mrmlja kako je on kriv i kako nam dijete može umrjeti. Mislim da sam i sama svjesna toga, ali zaista ne mislim da je on kriv. To se moglo desiti i Sarah. Znam da mu je sad teško jer zna kroz šta je i on sam prolazio. Gledam ga kako čupa kosu nrprestano govoreći kako je on kriv. Da nisam priključena na infuziju vjerovatno bih ga sad zaustavila, ali to ne mogu. I dalje ga pokušavam zvati, ali ne uspjevam. Bukvalno vrisnem njegovo ime kada osjetim bol u stomaku. Jako veliku bol. Otatak mi je mutan, ali mislim da je Liam zvao doktora jer sam u sljedećim trenutcima išla na porođaj. Liam ostaje sa mnom. Drži me za ruku. Pokušavam se suzdržati i ne stiskati njegovu ruku. Nije mi baš uspjevalo. Liam se par puta hvatao za stolicu kao da će pasti. Ipak me nije prestao držati za ruku.

"Vidimo glavicu. Gurnite još jednom. Možete vi to. Hajde sad" doktor kaže.

Jako se napnem nakon čega čujem doktorov glas i da je beba izašla. Moju bebu odma odnose. Doktor sestrama govori da me odvedu u sobu nakon što mi izvade posteljicu. Jedna sestra odvodi Liama da se umije jer se sav preznoio i prebljedio. Nakon što sam izbacila posteljicu sestre me spremaju te mole bolničare da me vrate u sobu. Nakon par minuta u sobu ulazi i dalje bljedi Liam.

"Srce, uredu si?"

Lagano klimam glavom. Dolazi do mene i ljubi me u čelo. Sjeda na stolicu pored mene uzimajući moju ruku u svoju. Napetost je bila očita. Iako je sve prošlo i dalje nismo znali je li naša beba u redu.

...

Najdužih pola sata u životu. I dalje smo u istom položaju. Niko ne govori ništa. Doktor još nije dolazio. Samo je došla jedna od medicinskih sestri da vidi je li sve u redu sa nama. Nije nam mogla dati podatke o bebi. Nikad se gore nisam osjećala. Doktor ulazi u sobu sa nekim papirima. Liam i ja smo trenutno na iglama.

"Uspjeli smo stabilizirati stanje. Vaše djete je zdravo. Izgleda da se mališi samo žurilo van"

Liamov pogled se susreće  sa mojim. Ogromni osmjesi su na našim licima. Moj mališa je u redu. Čekaj. Mališa? Znači muško je. Bože, tako sam sretna.

"Nažalost, pošto je djete rođeno ranije morat ćemo vas duže zadržati. I vas i mališu. Žao mi je gospodine Payne. Znam da morate u London, ali ne mogu poslati njih dvoje. Rizično je"

"Shvaćam" Liam kaže.

"Već imate jedno djete. Upravu sam?''

"Da" kažem.

"Onda znate kako to ide. Moramo napisati podatke"

Doktor zapiše datum, mjesto rođenja i ime roditelja.

"Da li ste se odlućili za ime ili ćete još razmisliti?" doktor pita.

"James"

Doktor se nasmije klimajući glavom. Nastavlja upisivati podatke dok se Liam i ja smješkamo. Od prvog trenutka trudnoče, tj. od našeg dogovora o biranju imena sam znala koje ime. Jednostavno, imala sam tri Jamesa u svom životu koji su me pazili. 'Tata' James nikada nije dao da se Sophia dere na mene. Moj brat James, pa dobro Niall James me je sklonio sa ulice, dok mi je moj muž James, Liam James pomogao da podarim tom malom biću život. I ne samo njemu, nego i našoj ljepotici. Mislim da je zaista dobra odluka to ime. Doktor ispunjava sve potrebno i izlazi iz sobe ostavljajući nas same.

"Lijepo ime" Liam kaže.

"Znam" nasmijem se.

"Niall će biti oduševljen."

"Ne sumnjam. A koje ime si ti planirao?"

''Danielle, zvala bi se Danielle''

"Lijepo ime''

"Znam" kopira me.

...

Tek danas smo dobili priliku da nakratko vidimo Jamesa. Moj mali miš. Nadimak mu i odgovara jer je sićušan. I Liam je bio ovakav. Liamova mama mi je pokazala dosta njegovih slika. Liam je cjelu noć bio tu i lomio se na neudobnoj stolici. Iako sam ga pokušala nagovoriti da ode. Trenutno je otišao po kafu da se razbudi. Kad ulazi u sobu, za njim utrčava moja lijepotica. Liam ju zaustavlja prije nego što skoči na mene. Kaže joj da me još uvijek boli stomak i da mora biti pažljiva. Razumno klima glavom i lagano me grli. Baš u trenutku kada pitam ko ju je doveo, cijela 'banda' upada u sobu. Zayn, Louis, Harry, Niall, El, Lou, Lux i još sa njima su Layla i Leila. Niall i Layla se drže  za ruke. Ou, zašto sam zadnja saznala za to. Kako god. Svako od njih mi prilazi grleći, prvo mene pa Liama. Otprilike sat vremena provode sa mnom prije nego što doktor dođe i sve ih istjera. Pa mogu reći da je to bilo najzanimljivijih sat vremena. Niall i Layla su se uglavnom opravdavali zašto mi nisu rekli za njihovu vezu. Kažu da su željeli da se Liam i ja prvo stabilizujemo. Lažovi. Louis i El su stajali po strani, zagrljeni komentarišući kako će i oni jedan dan ovako. Lou je sjedila na stolici koja je sinoć bila Liamov krevet. Lux i Sarah su sjedile sa obe moje strane dok je Leila sjedila kod mojih nogu okrenuta prema meni. Ispitivale su me mnoga pitanja kao 'Gdje je James' i slično. I onda Harry, njega smo zezali jer jedini ovdje nema svoju lijepšu polovinu. Leila ga je branila govoreći da mu je ona cura. On je to potvrdio i poljubio njena usta na blic. Tako je naučio i Sarah da ga ljubi. I Liamu i meni to pomalo smeta. Po Laylinoj reakciji vidim da se i ona slaže sa nama. Nije u redu da to radi. Koliko god to slatko bilo kad ljubiš malu djecu, kad odrastu to nije u redu. Stalno bi govorili Harryu da imaju po 8 i 12 godina i da to više nije u redu jer nisu male. Kako god, on nas nije slušao. Na kraju bi mi odustali. Toj tvrdoglavoj mazgi se ne može dogovoriti. U toku dana su došli i Liamovi. Presretni su. Pogotovo njegova mama. Nekako sam ga sa njima uspjela nagovoriti da se ide odmoriti jer sutra putuju za London. I to smo ga jedva nagovorili. Jedina ubjedljiva činjenica bila je da će njegovi ostati u Manchesteru dok sam ja u bolnici i da će moji doći sutra. To ga je i omekšalo da popusti. Doktor ga je pustio da još jednom vidi Jamesa prije nego što ode. Uslikao ga je. Kako kaže da mu ne nedostaje.

"Čuvaj se. Sretan put" kažem.

"Ne brini se srećo. Tu sam za četiri dana. Odma poslije zadnjeg koncerta sjedam u auto i dolazim"

"Nemoj ludovati"

"Oh, ti ne znaš šta mi radiš"

"Volim te Li"

"Volim te"

Ostavlja poljubac na mom čelu, nosu te usnama prije nego što iziđe iz sobe. Gledam, zajedno sa njegovom mamom, koja me drži za ruku, kako se vrata zatvaraju...