You || l.p.

2

Već dobrih sat vremena sviram u parku. Grupica ljudi stoji ispred mene i plješće mi. Plavokosi momak se probija kroz tu hrpicu. Prilazi mi. Vadi svoju gitaru iz fotrole koju je držao na ramenu. Sjeda pored mene, čekajući da završim.

"Hej. Ja sam Mat"

"Drago mi je Mat, ja sam Amy"

"Nova si? Nisam te vidio prije"

"Da, danas sam došla iz New Yorka"

"Cool. Mogu li svirati sa tobom?"

"Naravno. Šta želiš da sviramo?"

"Primjetio sam da voliš 1D. Možemo svirati Moments"

"Ok"

Tokom naše pjesme grupica ljudi se povećala. Ima predivan glas. Trebao bi se prijaviti na neki talent show. Sigurno bi daleko dogurao. Završili smo pjesmu. Gromoglasni pljesak se začuo oko nas. Roditelji šalju svoju djecu koja ubacuju pare u moju fotrolu za gitaru.

"Hoćemo još?"

"More than this?" zapita Mat.

"More than this"

I tako smo otpjevali još par pjesama. Kad sam sa njim htjela podijeliti pare koje smo dobili, nije htio ni da čuje za to. Rekao je da samo želi da i sutra budem tu što naravno i hoću jer nemam što drugo raditi. Sada sjedim na klupi u tom istom parku sa Matom. Već je pala noć.

"Zašto baš 1D?"

"Zapravo ne znam. Prošla sam kroz dosta iskušenja u životu. Ti momci su jedine osobe koje su uvijek tu. Iako me ne znaju, zanm me vole. Zapravo da nas vole. A ti? Vidim da i ti znaš dosta njihovih pjesama"

"Cool su" govori, u isto vrijeme slježući ramenima.

Nasmijem se. I on se nasmije pokazujući svoje blistavo bijele zube. Ne znam zašto, ali ovaj momak mi se mnogo sviđa. Tišinu između nas je prekinuo njegov telefon.

"Bro...jup...oh, izvini...stižem"

Prekinuo je poziv i vratio telefon u džep. Pogledao me smiješeći se.

"Izvini. Moram ići. Sutra na istom mjestu?"

ne čekajući moj odgovor ustao je sa klupe, otisnuo poljubac na mom obrazu i nestao negdje u mraku. Moja ruka je refleksno završila na mom obrazu. Neki trnci su prošli mojim tijelom. Ovo je prvi put poslije 12 godina da pričam sa nekim i da mi neko pokazuje svoju pažnju. Taj momak. Zaista ima nešto u njemu. Lagano ustajem sa klupe, uzimam gitaru i vraćam se u svoju kućicu. Liježem na dušek sa mislima kako ću ga sutra ponovo vidjeti.

...

"Mislio sam da nećeš doći" rekao je Mat dok sam sjedala pored njega.

"Uspavala sam se" kažem i blago se nasmijem.

On klimne glavom. Vadim gitaru iz fotrole i stavljam to ispred nas.

"Zašto skupljaš pare na ovaj način?" Upita Mat.

"Možemo li kasnije pričati o tome?"

Nasmijao se potvrdno klimajući glavom. Pjevali smo pjesmu za pjesmom. Stvarno sam se uživila kao da pjevam na velikoj pozornici. Ljudi su kao i jučer bili ljubazni i ostavljali nam pare. Par puta smo dobili komentar kako bi se trebali prijaviti na talent show. Za njega sam sigurna da bi trebao, a ja, pa to baš i nije za mene. I danas kao i jučer sjedimo na istoj klupi poslije sviranja.

"Hoćeš li mi sada reći zašto ovo radiš?" reče Mat i pokaza na moju gitaru.

"Trebam novac. Na moj 17-ti rođendan sam istjerana iz kuće. I evo me sad ovdje. U drugoj državi. Na drugom kontinentu"

''Wow, kako divan rođendanski poklon'' sarkastično kaže nakon ćega me zagrli i čestita rođendan.

''Iskreno to je najbolji rođendanski poklon koji sam mogla dobiti''

''Zašto?'' zbunjen je.

''Usvojena sam od strane porodice koja me je i psihički i fizički zlostavljala nakon tatine smriti. Jedine osobe koja me je ustvari voljela''

Vidim kako se njegove oči šire. Ne želeći da mi postavlja dodatna pitanja na ovu temu, ja njega pitam zašto on svira.

"Ja, meni ne trebaju pare. Sviram jer me to opušta"

''Nemaš nikakvu uzbudljivu priču?'' praveći se razočarana pitam.

''Možda i imam, ali ne znam koliko je to bitno poslje tvoje priče''

Ne želim da me sada sažaljeva. Zašto sam mu uopšte rekla. Nije kao da sam ga tek jučer upoznala. 

''Hajde reci mi, reci mi''

''Dobr, dobro'' uzima novčanik iz džepa, ''Ovo je moja sestra''

On ima sestru?

''Odveli su ju od nas kada sam ima 4 godine zbog nekih tatinih dugova'

Oh.

''Uvijkek sam mami govorio da ću ju pronaći, ali kako godine prolaze sve više gubim nadu''

uzdahne.

''Radim ovo nadajući se kako ću ju jedan dan ugledati u hrpi ljudi koja stoji ispred mene, ali ja uopšte ne znam kako ona sada izgleda''

Spušta glavu sakrivajući suzu koja je pobjegla iz  njegovog oka.

"Oh, žao mi je"

"Amy tvoja priča je puno gora od moje, nema ti što biti žao"

"Hajde, nećemo više pričati o tome. Nego ti si iz Engleske?" kažem pokušavajući ga bar malo oraspoložiti.

"Zapravo sam iz Irske, ali živim ovdje u Londonu"

Nasmijem se potvrdno klimajući glavom.

"Znaš, morat ćeš mi pokazati London jednom"

"Naravno"

"Sad zaista mislim da bih trebala krenuti. Kasno je"

"Pa vidimo se onda sutra Gramy?" Nazvao me je Gramy?Oh, Mat.

"Vidimo se Mat"

Zagrlili smo se nakon čega je svako otišao na svoju stranu. Da li je moguće da napokon imam prijatelja? Moj prvi prijatelj u životu...