Dubine pakla: Buđenje usnulog vladara✔

Chapter 23:Zeus

Nakon mučnog prizora, Perzefona se odluči povući u svoje odaje, gorko svjesna činjenice da je njezin otac ubio ženu koja mu je bila ljubavnica ispred svoje kćeri.

No prije odlaska iz vrta, zatekla je zadihanu Tanatosovu pojavu lica sakrivena iza kapuljače.

„Podzemlje je napadnuto. ”

Istog trenutka, Had je pozvao svoju crnu kočiju, upozorivši Perzefonu da nikako ne ide
dolje, nego da ostane na sigurnom, na Olimpu.

Namrštila se, potrčavši ka kočiji te uzjahavši jednog od Hadovih crnih konja, ne slušajući njegove bijesne uzvike. Kada su ušli u Podzemlje, Perzefona je iznenađeno i zgroženo dahnula na prizor ispred sebe. Na tisuće smrtnika oružjem se borilo protiv Hadovih podanika. Posvuda se nalazila tuđa krv. Ljudi su ljutito uzvikivali pobunu, a oružje im bije obloženo kožom posebne vrste zmije otrovnice koja je bila opasna za grčke bogove.

Nije se dvoumila ni trenutka, već je odlučnim, brzim koracima koračala ka središtu rata, slobodno puštajući svoje ruke da korijenjem uguše pobunjenike i isuše njihovu zlu krv.

Had im je svojim mračnim moćima oduzimao osjetila i
na kraju svakome slao svoj
dah smrti koji ih potpuno dokrajči na samom kraju.

Iznenada, zemlja se otvori i Apolon pošalje svoje sunce da svojim smrtonosnim zrakama sprži njihovo oružje i tijela, a Posejdon pošalje svoje valove da odnesu sada nepomična trupla i isperu crvenu tekućinu intenzivnog, metalnog mirisa.

Perzefona se tiho zahvali, znajući da Hadu to nije na pameti.

„Kako su uspjeli ući u   Podzemlje?”Perzefona je bila zbunjena.

„Misliš li na smrtnike ili grčke bogove?” Had je odgovorio pitanjem.

„Oboje. ”Slegnula je ramenima.

„Gle, i sam sam zbunjen. Ravnoteža se poremetila zbog našeg odlaska na površinu, tako bude svaki put. Ali opet, nije li sumnjivo to što su ljudi saznali za Podzemlje? Nisu mogli sami rastvoriti zemlju, probuditi ju čarobnim riječima. Moramo što prije saznati tko je tajni saveznik. Ovo je već prešlo sve granice. ” Prošao je kroz crnu kosu, uvidjevši Perzefonin zabrinuti pogled.

„A sve dok smo na površini, ravnoteža će biti klimava. Mislim da se trebaš kloniti Olimpa zasad. Oko nas vreba opasnost, ta palača je bojno polje. Molim te, ostani ovdje barem dok ne nađemo krivca. ”Promatrao ju je molećivim pogledom.

„U pravu si, nažalost. Nadam se da će sve ovo ubrzo biti gotovo. A sad, moramo se pobrinuti za ranjene, ovo ne izgleda dobro. ” Perzefona brzim koracima ode po bilje u Asfodelu kako bi zacijelila rane napadnutih podanika.

***

Majka ju je preko pisama preklinjala da se vrati, a Perzefona je preko njezinih neurednih riječi napisanih umrljanom tintom osjetila njezin jad i čežnju.

Srce joj se paralo zbog svakog nadolazećeg pisma koja nisu prestajala dolaziti sve dok ona
ne napiše svoj odgovor.

Bila je tužna zbog majke, ali
znala je da je ovako bilo sigurnije i uostalom... Često bi zatekla sebe da joj je drago zbog ove odluke. Pregovor će biti ukinut neko vrijeme, a kada se pronađe krivac, sve se ponovno vraća onako kako je dogovoreno. Znala je da je ono što osjeća u svom srcu jedino ispravno i da svo to Hadovo žrtvovanje i zanemarivanje vlastite mračne naravi zbog utaživanja njezine čežnje za iskrenom ljubavi nisu uzalud. Zbog toga ga je toliko voljela. Bio je spreman odreći se sebe radi nje i to joj je bio dovoljan dokaz da i on može voljeti, da je samo tih i sramežljiv grčki bog koji je mračan zbog svoje neprihvaćenosti. Voljela ga je zato što se nije predao lažnom blještavilu Olimpa, što svoju osobnost nije izmijenio samo kako bi dobio naklonost ostalih. Bio je takav kakav je, sirove, zlokobne vanjštine, ali dobra srca i mudra uma. Voljela ga je jer je bio tu. Uvijek i zauvijek, skriven u svojoj sjeni.