Dubine pakla: Buđenje usnulog vladara✔

Chapter 7: Perzefona, kraljica Podzemlja

Da se zna, pisala sam ovo uz pjesmu iz filma ”Dirty Dance”, svima poznatu „Time of my life”. Moji roditelji imali su ovu pjesmu na svom vjenčanju, sada će ju imati i Had i Perzefona, a jednog dana imat ću je i ja. Jedna divna pjesma i šteta je što gotovo nitko više ne sluša ovakve bezvremenske hitove. Nažalost, sve je spalo na Cece, Braću , i neke tamo Bube da se tako izrazim. Molim vas, samo usporedite „ti lutaš bebo, skreno si s puta bebo.” i „I got really big plans, baby, for you and me, so love me for who I am, and for who I'm gonna be.”Glupo je čak i uspoređivati, a da ne spominjem nepostojeći smisao, pismenost i gramatiku. Iskreno, ljuta sam i zgrožena. Ovakva glazba(koja sa usput ni ne zaslužuje tako nazivati) truje mozak. Pa se ljudi pitaju zašto su današnja djeca tako tupava, a tek kakav vokabular posjeduju. To u životu knjige nije vidjelo.

A sada, uživajte u vjenčanju jer od mene ih više nećete dobiti, nadam se da shvaćate kakva sam po pitanju romantike unatoč tomu što slušam takve pjesme :). I ispričavam se na ogromnim dozama otrova koje izbacujem na vas, moje nedužne čitatelje😂.

„Ne plačite gospodarice, razmazat ćete šminku. ”Govorile su joj sluškinje nakon što su obavile sve potrebne pripreme za njezino sudbonosno da.

Kora je šutke obrisala suze, znajući da od njih nema koristi.

Obučena u bijelu halju, ušla je
u mračnu prostoriju obasjanu svijećama. Bili su gotovo sami.
On i ona, zajedno sa svećenikom i nekolicinom svjedoka čija su lica bila sakrivena iza crnih kapuljača dok su pognute glave iščekivali veličanstven trenutak vezivanja svog gospodara. Uzdahnula je duboko, osjetivši njegov mračan pogled na sebi. Dok je drhtavo hodala prema prijestolju, osjećajući se kao da svjesno ulazi u stupicu, za njom se vukla teška halja, izvezena drevnim ukrasima od čipke u čarobnoj mješavini mekane, tanke svile. Pogled joj je zaklanjao veo preko lica koji je prekrivao tragove njezinih suza koje su zamrljale crnilo na rubovima očnih kapaka, klizeći do rumenih obraza. Kada se našla ispred muškarca, uhvatila je njegov prijeteć, pomalo tužan pogled koji nije znala objasniti, pa ga je stoga vješto izbjegavala, pogleda uprta u pod. Maštala je o vjenčanju kada je bila djevojčica. Željela je puno cvijeća. Sjećala se samo toga. I barem će si ispuniti tu želju. S prkosom je uzdignula bradu podigavši ruke oko kojih se živahno kovitlala proljetna magija. Nikada neće uspjeti ubiti proljeće u njoj, zaklela se u to, nesigurna zbog bolne spoznaje da je ovdje previše mračno i da ne postoji ni jedna moguća zraka sunca koja bi se kroz rupu mogla uvući u ovaj hladan, isprazan, vremenski nepostojan prostor. Nema se za što držati. Proljeće se gasilo. Sada je u njoj vječna zima koja svojom hladnoćom ubija svu živost koja je još uvijek postojala, sakrivena negdje duboko
u njezinoj osobnosti.

Cvijeće se posvuda širilo, izvirivši iz mračnog, kamenog tla, u uglovima zidova, po prijestolju muškarca s kojim će nakon svega vladati na ovom mračnom mjestu.

Iznenađeni svjedoci počeli su se nemirno komešati, neugodno iznenađeni zbog lijepe promjene u Podzemlju. Nakon što ih Had ljutito utiša, samo pogleda u svećenika, naredivši mu da započne, pokušavši ignorirati Korin oštar pogled koji je parao zrak između njih.

Kada svećenik završi i kada si izreknu sudbonosno da, on skine Korin veo spreman za završni čin. Zastane vidjevši crne mrlje i njezine prazne, poražene oči, te povika tako da cijela prostorija odjekuje njegovim dubokim, snažnim glasom.

„Ne plači, ženo. Nisi ponižena, niti prisilno pokorena. ”Reče, obrisavši njezine suze. „Ovako je trebalo biti kad tad. Ovime nisi izgubila svoje dostojanstvo. Sada si moja žena, čeka te velika budućnost, o tebi će se pisati u svim povijesnim knjigama. Ti si sada Perzefona, žena Hadova, boginja proljeća i kraljica Podzemlja. Tvoje ime bit će izgovarano s divljenjem i strahopoštovanjem sve dok je ovog svijeta! ”I tada povuče njezinu slomljenu pojavu u poljubac, nakon nekoliko trenutaka po propisima udaljivši ju od sebe, još uvijek osjećajući okus njezinih usana na svojima.

„Zovem se Kora. Ja sam boginja proljeća. Moja majka je Demetra, boginja zemlje, plodnosti i ratarstva,
a otac Zeus, silni gromovnik, vrhovni bog neba i grmljavine. Živim u Dolini Krvavog Cvijeća. Imam braću i sestre koje nikada nisam upoznala. Sestru Despenu, braću Ariona, Pluta, Filomeja i Eubola. Ja sam Kora, boginja proljeća...-”Ponavljala je jedva čujnim šaptom koji je polako slamao Hada dok ju je promatrao kako zaklopljenih očiju uvjerava sebe u laž.

Prostorija se ispuni pljeskom, pogledima poštovanja, poruge,
ali i malih osmijeha.

Sada je obilježena. Zauvijek. I koliko ju je ta pomisao činila tužnom, toliko i mirnom.

***

Bližila se noć, s time i noć koju
će biti prisiljeni provesti zajedno. Kada je procedura vjenčanja završila, Kora je, bijesna zbog nove titule, otišla u svoju sobu, skinuvši sa sebe svu odjeću i šminku, te se, ušavši u kadu nastojala opustiti i zaboraviti na sve događaje koji su se zbili danas. Čak je i voda bila ledena, pomislila je Kora dok je izlazila iz kade nakon što ni deset minuta nije uspjela izdržati zbog hladnoće koja je prodirala sve do kostiju. Bacila je pogled na svoju sobu, koja se ni po čemu nije razlikovala od drugih, dok je obavijena tamom i malim krevetom s čije se desne strane nalazio mali noćni ormarić činila jednu bjednu, nepotpunu cjelinu.

Uzdahnula je, oblačeći bijelu spavaćicu, u ručnik omotavši mokru, sada mirisnu kosu, dok se tresla od iščekivanja i hladnoće. Osjećala se zatvoreno u gotovo praznoj prostoriji s nepostojećim prozorima, koja nikada nije vidjela svijetlo dana.

Neko vrijeme je u glavi analizirala sve informacije došavši do zanimljivih, a istovremeno bolnih zaključaka. Udala se za Hada, grčkog boga koji se po svemu razlikovao od ostalih. Ona je sada Perzefona, kraljica podzemlja. I više nikada neće vidjeti kako izgleda proljeće, više nikada neće čuti majčino „volim te”. Na tu bolnu spoznaju zgrči se, obgrlivši ramena poput neutješnog djeteta.

Kada je nimfa došla po nju, znala je
da je vrijeme.

A/N

Perzefona i Had:

Hej ljudi!
Nadam se da vam se svidjelo ovo poglavlje. Iduće će meni biti osobno najdraže, tako da jedva čekam sutra :).

Vaša Kate🦋