Dubine pakla: Buđenje usnulog vladara✔

Chapter 16:Smrtonosna posjeta

Budila se, znojna, orošena čela, pospano posmatrajući Hada koji
se nalazio ispred nje, slikajući na bijelom platnu. Čim je primjetio njezino lagano drhturenje i buđenje, sakrio je svoju umjetničku opremu i dotrčao do njezine onemoćale pojave.

Bilo je očaravajuće vidjeti ga tako smetenog, umazanog bojama koje
su čvrsto prkosile njegovoj tami.

„Što si radio?”Blago se nasmijala, još uvijek pod utiskom njegovog izraza lica. Počešao je zatiljak ne odgovorivši ništa.

„Jesi li bolje?”Pitao je hladnije
no inače, no u očima mu je vidjela zabrinutost.

„Bolje. ”Stisnula je oči.

„To je bilo jako neodgovorno od tebe. Uopće ne misliš na svoje zdravlje. ” Mrko ju je promatrao, a ona je tiho uzdahnula.

„Gle, u redu, shvatila sam. Ali svejedno nisam promijenila
mišljenje. ”Uzdignula je glavu.

„O tome ćemo razgovarati kasnije, sada svoj glupi prkos ostavi po strani, barem na nekoliko dana. ”

Šutjela je, stisnutih usana gledajući u pod.

„Sutra nam dolaze gosti. ”Izjavio je.

„Molim? Netko je dovoljno glup
da svojevoljno uđe u Podzemlje?” Začuđeno je dahnula, a on ju je
ošinuo mrkim pogledom.

„Tko su cijenjeni gosti?”Uzdignula je obrvu, a on je uzdahnuo.

„Tezej, njegova majka Helena i Pirit. Dolaze u evidenciju, ilitiga provjeru. Svake godine junaci poput Psihe, Perseja i Herakla sa pratnjom dođu ovdje kako bi provjerili jeli sve u redu sa mrtvima i planiram li ponovno pokušati uništiti svijet. ”Zakolutao
je očima te nastavio. „Ovaj put, dobrovoljno se javio grčki junak Tezej, u pratnji svoje majke i prijatelja Pirita. Nadam se da znaš nešto o njima?” Zadnje je izrekao u obliku pitanja.

„Naravno. ”Kimnula je glavom.
Kako da ne zna? Tezej je bio atenski kralj, Posejdonov i Etrin sin, također
i vjerni Heraklov prijatelj, uz to i gotovo jednake važnosti kao i Heraklo, najvažniji i najutjecajniji junak na Olimpu. Bili su ponosni nosioci osobina poput hrabrosti, odvažnosti i junaštva.

Njegova majka, Ledina i Zeusova kćerka, ujedno i još jedna u nizu polusestara koje nikada nije upoznala, bila je predivna boginja Helena. Prije nekoliko stoljeća, bila je žena spartanskog kralja Menelaja, a nakon nekog vremena, oteo ju je zaljubljeni Paris, sin trojanskog kralja. Ta otmica je bila glavni razlog zbog kojeg je nastao Trojanski rat. Nažalost, Paris je poginuo u ratu i Helena je ponovno osuđena na nevoljenog Menelaja.

Kada ju je napustio, teškim koracima se odvojila od kreveta i uzela jednu od knjiga koja se pronašla na Hadovim tamnim, drvenim policama.

Hefest

Tvoj blaženi znoj
Kapa na drveni pod
A ti zakivaš
Dok iz tvojih tamnih očiju
Frcaju zlatne iskrice
A iz njih bol
Svijet gori pod tvojim nogama
A ti si hladnokrvan
U ušima ti odzvanjaju
Herini jecaji
Kao najljepša melodija
„Osveta se servira hladna”
Poigravaš se tom mišlju
Iz očiju ti iskre suze
Ali ne puštaš
Dok smiren
Promatraš bol neprijatelja
Koja je samo pogoršala tvoju
Iako si se nadao suprotnome
Ona je zarobljena lancima
A tebe je zarobila samoća
Ona krvari
Ti krvariš s njom
I dok slušaš molitve Bogova
Misli su ti zamagljene
Nisu se molili
Kada si padao sa Olimpa
Kada te je s gađenjem izbjegavala majka
A ostavio otac
Dopustio si Dionizu da te opije
svojim crvenim tekućinama,
dopustio si
I pustio si
Ne iz milosrđa
Ne iz grižnje savjesti
Iako vatrena bol ne bije ugašena
Iako želja za osvetom ne bije utažena
Pustio si
U srcu si bio
Samo nesiguran dječak
I plakao si
Maštao o majčinom brižnom Pogledu
I očevom zaštitničkom zagrljaju
Još uvijek si bio
Samo dječak
Tužan usamljen dječak
Odgojila te vatra
Iskovao kamen
Mislili su da su te nasamarili
A nisu znali
Da si već unaprijed poražen
I da si izgorio svojevoljno