Priča o Hadu i Perzefoni.
Grčkom Bogu koji ju je volio iskreno i duboko, a zbog tame u sebi to nije mogao pokazati. Hoće li onaj koji u sebi nosi toliko grijeha i tuđih duša uzeti i njezinu, neiskusnu i punu života?
Kora je, kao mladica, živjela bla...
Nakon te noći prolazili su dani i dani. Had je bio neodlučan i osjećao je dosad nepoznat osjećaj - krivicu.
U jednom trenutku svog razmišljanja, zaključio je da će učiniti ono najispravnije. Pustit će pticu da poleti svome gnjezdu.
Izašao je iz radne sobe, uputivši se Perzefoninoj sobi, no u tome ga je prekinuo Hipnos, bog sna, njegov odani podanik. Njegove mirne, sanjive oči u kojim se prelijeva tekuće zlato, namrštile su se istog trenutka kada su ga ugledale. Had nije mogao ni zamisliti riječi koje će mu taj bog sna upravo izreći.
„Što je?”Upitao je Had, vidjevši njegovo začuđeno lice.
„Netko je, koliko vidim, poradio na tvojim snovima. Jesi li ovih noćiju sanjao išta čudno?” Sumnjičavo ga je upitao svojim dubokim, sanjivim glasom. Had je šutke kimnuo glavom, nesvjestan saznanja koje će ga za nekoliko trenutaka pogoditi poput Zeusove munje.
„To je napitak kojim možeš kontrolirati nečiji san. Zamisliš ono što želiš da taj netko sanja i to se dogodi. Onaj tko ti ga je podmetnuo, očigledno je htio da se osjećaš krivim za nešto jer krivicu ti već danima vidim u očima. ”Hadove oči postale su crne rupe koje su gutale sve pred sobom i ne primjećujući Hipnosove zabrinute uzvike, Had se divljački uputio ka Perzefoninoj sobi.
„Idi!”Ušao je u sobi, glasno zalupivši vratima zbog čega se Perzefona trgne iz čitanja.
„Što?”Začuđeno je pitala.
„Rekao sam idi. Pakiraj se, Haron će te odvesti na površinu. ”Rekao je tihim, upozoravajućim glasom, kao da mu još malo fali da pukne.
„Spustila si se toliko nisko da izmanipuliraš muževim osjećajima i u njemu izazvala krivicu. Znaš li koliko sam besanih noćiju proveo kao luđak pitajući se što onaj san znači? Znaš li koliko sam se izjedao, mislio o sebi sve najgore, a zapravo si ti bila ta koja je stvorila tu iluziju i začarala me svojom čistoćom! Ti si jedna obična lažljivica i prevarantica. Htjela si ići na Olimp? Među svo to zlatno blještavilo, površne grčke bogove pune arogancije i ponosa, u palaču iskovanu od tuđe smrti, boli i patnje? Slobodno idi. Odmah sada. Ništa te više ne drži ovdje. Vidimo se za šest mjeseci, ako i tada. ”Bijesno je zalupio vratima, ostavivši bespomoćnu Perzefonu da se grize u vlastitoj krivici...
***
Tri mjeseca kasnije...
„Gospodaru?”
„Da, Tanatose?”
„Znam da vas ne zanimaju stvari koje se zbivaju na površini, ali ovo je jako bitno. ”Zabrinuto je govorio šuštav glas iza kapuljače.
„Reci ako smatraš da je bitno. ”Mirno je rekao Had, sklanjajući nekoliko crnih pramenova sa blijedog čela.
„Izbio je rat. Ljudi su se urotili protiv grčkih bogova, ni sam nisam siguran zbog čega. Mislim da čak ni oni nemaju nekakav valjan razlog. ”Slegnuo je ramenima te nastavio. „Govori se da su pali pod utjecaj palih Titana. Unatoč tomu što su zarobljeni duboko u Tartaru njihov glas je sve glasniji, a utjecaj jači. Mislim da čak imaju saveznika, nekog moćnog saveznika. Na Olimpu vlada sumnja i nepovjerljivost. ”Završio je sa suzdržavanjem u glasu, kao da nije rekao sve.
„Da, i? Mislim, to su ljudi. Nemaju nikakve šanse, smrtni su. ”Bio je zbunjen iako to nije pokazivao.
„Sada imaju nova oružja, moderna, koja nas lako mogu oslabiti, možda čak i ubiti. Ljudi zasigurno ne bi mogli doći do takvog znanja, znaju sve naše slabosti. A to definitivno nisu mogli saznati tek tako. U to su upleteni i Titani i grčki bog koji im je saveznik. Problem je u tome što...” Zastao je, pogledavši ga oprezno. Had kimne glavom u znak da nastavi.
„Svi sumnjaju na tebe. Svi misle da si ti krivac, da surađuješ sa Titanima i da se osvećuješ zbog onoga što se dogodilo prije. ”Na to, Had se zamisli. Istina, imao je dobre motive, ali da se osvećuje i ratuje? To nikuda ne vodi, osim samouništenju, svatko prosječno pametan bio bi svjestan toga.
Had se nasmijao, te ušetao u ženine odaje planirajući joj reći da se na neko vrijeme sele na Olimp. No, osmijeh mu nestade s lica kad shvati da je Perzefona prije tri mjeseca otišla na površinu, ostavivši ga samoga u tami Podzemlja. Osjećao se čudno, samotno i bilo mu je hladno na neki neobičan način. Valjda je o ovome govorila cijelo vrijeme. Nadolazeći osjećaji mu se nimalo nisu svidjeli.
„Tanatose, zamolio bih te za uslugu. ” Prekrije usta kada shvati da je zapravo zamolio. Izgleda da ponašanje njegove žene prelazi i na njega. Tanatos se samo tajnovito nasmijao, a kada ga gospodar ošine svojim ledenim pogledom, osmijeh nestane s njegova lica.
„Tebi ostavljam brigu za Podzemlje. Svi moraju slušati samo tebe dok se ja ne vratim. Ti si glavni. ”Uputi mu značajan pogled.
„Čekajte... Nije valjda da idete na...-”Njegovu zatečenost prekine gospodarov glas.
„Da, idem u malu posjetu Olimpu. Nisam siguran kad ću se vratiti, a do tad nemoj iznevjeriti moje povjerenje. ”Govorio je ozbiljno i odlučno, dok je Tanatos kimao glavom.
„Ne brinite, gospodaru. I da, pozdravite mi gospodaricu. ” Bio je to prvi put da se neozbiljno obratio svom gospodaru.
„Hoću. ”
A/N
Haron(pretprošlo poglavlje):
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Nadam se da vam se svidjelo poglavlje, stvari postaju zanimljive. Na ljetovanju sam i nemam bašmreže, ali uspjela sam objaviti poglavlje.
