Nad zvezdama

4.6K 207 1
                                    

"Gospodine", vozač mi je klimuo glavom dok je otvarao moja vrata.

"U redu je, obavesti pilota da smo stigli", preleteo sam pogledom preko njegovog lica dok sam brižno pružao Aurori ruku dok je izlazila iz auta.

"Kada će doći ostali?", gledala me je poput deteta dok je pokušavala da izvuče svoj veliki kofer.

"Aurora pobogu", pritrčao sam joj dok sam otimao kofer iz njenih nežnih ruku, "Bez nošenja teškog."

Vadio sam naše kofere iz gepeka i mogao sam osetiti kako me strelja pogledom, ne ubija me ali me ranjava, i to opasno.

"Nisam invalid Nikolai", izvukla je ručku i krenula da vuče dva kofera dok sam poput dadilje trčao za njom noseći onaj veći.

"Doktor je rekao da ne smeš da se naprežeš i mučiš", pokušavao sam da joj raširim prste i uzmem kofer ali je bilo bezuspešno.

"Doktor je rekao i da me ne nerviraš", uputila mi je jedan od svojih najlepših osmeha, onaj kad je neko nervira.

"Ti si najtvrdoglavije biće na svetu", uzdahnuo sam dok sam se predavao sudbini da ću oženiti boginju svađe i nemira. Boginju ljubavi.

Izdahnuo sam kada je kofere predala pilotu i osmehnula se stjuardesi nakon čega je ušla u avion, očekivao sam da će sama zahtevati da iznese kofere ali je bar toliko razuma sačuvala za sebe. Mada, možda to nije njen razum, možda je to razum našeg deteta.

Hvala Bogu, bar nešto razumno što je moje.

Ušao sam nakon svoje verenice u avon i osmehnuo sam se kada sam video kako su patike već na podu.

"Mislim da umirem", osmehnuo sam se na njene reči kada sam je podigao i stavio sebi u krilo, "Ne tripuj Romea, neću umreti na tvojim rukama."

"Nećeš jer mi već jedeš živce, do vremena kada budeš odumirala već ćeš mi pojesti sve organe", iskezio sam joj se kada sam joj lagano štipnuo butinu.

"Ti si samo zla osoba", njen smeh je bio zarazan i želeo sam da ga slušam, odavde do Austrije.

"Spavaj veštice", spustio sam je na sedište pored mog i ustao da odem po prekrivač kada je uzdah ispustila Aurorina dosada.

"Nikolai", naslonila se na laktove i pogledom gutala moje telo, mislim da se moja želja ogledala u njenim očima.

"Reci?", morao sam da zadržim kontrolu, raspakivao sam ćebe kao da je to najvažnija stvar na svetu.

"Ne spava mi se", sada je već samo kolenima bila naslonjena na svoje sedište dok je ruke pružala ka meni.

Osmehnuo sam joj se, "A šta bi ti?", prišao sam joj laganim korakom kada je spustila ruke na moje kukove.

"Ne da spavam?", podigla je obrve i zaigrano mi se osmehnula kada je podvukla ruku pod moju majicu.

"Aurora James Vasilevska", podigao sam obrve kada sam u trenutku uhvatio njenu ruku koja je krenula ispod ivice mojih bokserica, "Ne izazivaj, neću pasti."

Neću pasti a tako bih želeo. Gledao sam njene meke usne koje su se napućile dok su se durile poput petogodišnjeg deteta i sve više sam osećao njene neposlušne ruke čiji je dodir lutao po mojoj naježenoj koži.

"Sedi", podigla mi je majicu dok me je povlačila na svoje sedište i kao hipnotisan sam seo, to je bila prva greška, drugu nisam uspeo ni da primetim jer mi je majica već bila na licu.

"Aurora nisi je skinula", govorio sam kroz meku haljinu dok su se savršeno manikirani nokti igrali sa ivicom mojih bokserica, "Bože Aurora."

"Ovaj put ja preuzimam kontrolu", čuo sam zabavljeni šapat koji nije bio ni blizu moje glave a onda sam umro i ponovo oživeo.

x Aurorina perspektiva x

"Ovaj put ja preuzimam kontrolu", zabavljeno sam mu šapnula dok sam osećala kako se njegova koža ježi pod dodirom mojih dlanova a onda sam osetila njegovu krutost na sebi kada sam mu zakačila nežnu kožu dok sam mu zubima skidala bokserice.

Centimetar po centimetar.

"Jebote Aurora", uzdah iznad moje glave je bio gladan i nestrpljiv, "Mučiš me."

Nikolai je nesvesno gurao svoje kukove ka meni kada sam ih rukama prikovala za krevet.

"Sve u svoje vreme ljubavi", divila sam se njegovoj veličini kada sam se podigla do njegovog vrata, "Sada želim da budeš samo moj, da za tebe postojim samo ja."

Samo moj šapat ga je doveo do ivice i zadovoljno sam se osmehnula kada su se moji poljupci niz njegov vrat spustili još niže.

"Aurora..", sada je već bio na slatkim mukama i osmehnula sam se.

"Ššš", moje tiho upozorenje ga je obavezalo na tišinu ali ga ni u trenutku nije upozorilo za ono šta je usledilo.

Dopustila sam mu da oseti mekoću mojih obraza i spretnost mog jezika kada sam mu pustila kukove i oslobodila sve njegove želje. Trenutak mu je bio dovoljan da uhvati tempo i postane dostojan pratilac dok su se njegove ruke gubile u mojoj kosi i telo mu divljalo u mome.

"Tako..", njegove reči su lomili uzdasi dok me je imao u potpunosti, "Tako si jebeno potpuna."

Osmehnula sam se na njegove reči kada sam osetila ukus vrhunca i pobede na svojoj koži.

"Ljudi su mi obično govorili da sam savršena", glas mi je na trenutak izgubio kontrolu jer mogu da se zakunem da mi je Nikolai sjebao krajnike.

"Potpuna si", osmehnuo se dok je bacao majicu sa strane, "Sa svojim manama i vrlinama taman dovoljna za mene, upotpunjavaš moje biće i zato si potpuni deo moje duše."

Sela sam u njegova krila i spustila ruke na njegovu muškost koja je i dalje pulsirala na mojoj koži.

"Jedno pušenje i postaneš Aristotel", namignula sam mu i gricnula svoju usnu u trenutku kada ih je on poklopio svojim.

"Zbog tebe ću da budem i jebeni Aleksandar Veliki", zakikotala sam se kada su se moje ruke našle oko njegovog vrata.

"On je osvajao teritorijalne oblasti", podigla sam obrve, "Ne ženske nevinosti."

"Zato što je bio gej", Nikolai je podigao obrve i nežno me gurnuo na široko sedište koje je bilo naš krevet.

"Da sam ja gej, imala bih više devojaka nego ti", zamišljeno sam grickala usnu gledajući oko sebe dok nas je Nikolai ušuškavao.

"Spavaj Alexandra", zakikotala sam se kada me je nazvao imenom najveće lgbt kraljice svih filomva ikada.

"Laku noć Nikolai", okrenula sam se ka njemu ne nameravajući da spavam.

"Laku noć Aurora", zažmurio je ali sam videla da viri i dočekala sam san sa kikotom na usnama.

Spavala sam pored čoveka koga ću voleti zauvek dok je iznad nas bilo samo nebo a ispod nas ništa osim zvezda.

Gdee ste ljudi?
Izgleda da mi je prešlo u naviku da vam se obraćam na kraju svakog dela ali ovaj put je sa veoma dobrim razlogom!
Naime, želim da vam preporučim zbirku pesama mog druga koja zapravo budi sve emocije, obara sa nogu i ostavlja bez daha. Vredi pročitati početak jedne od verujem vrednijih zbirki i zato vam je toplo preporučujem!

 Vredi pročitati početak jedne od verujem vrednijih zbirki i zato vam je toplo preporučujem!

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.


OKRUTNA MOĆWhere stories live. Discover now