Kao što me niko nije voleo

5.2K 241 2
                                    

"Napolje", teram ovog odvratnog čoveka iz moje sobe, očigledno ne uspevam da ga oteram iz života. 

"Možda sam došao poslom?", seda na sofu u mojoj sobi i uzima čaše. 

"Ti i ja nemamo zajedničkih poslova Filipe", prekrštam ruke i trudim se da laganom kućnom haljinom prekrijem što veći deo svog tela. 

"Koliko si sigurna?", smeje se dok na sto baca malu plastičnu karticu. Zbunjeno bacam pogled kada on opet progovara. 

"Uveri se."

Prilazim stolu polako i oprezno, poput zeca koji zaobilazi zamku i podižem karticu a onda ispuštam uzdah. Ne verujem svojim očima, ne mogu da objasnim ovo. Otišao je ovoliko daleko da bi me prevario?

"Lažeš", uspevam da izgovorim jednu jedinu reč a onda ispuštam uzdah, "Nemaš kvalifikacije da budeš u žiriju za najboljeg urednika."

Ima li? 

"Uh, ovo je uvreda moje ličnosti? Loše smo počeli gospođice James", smeje mi se poput predatora dok ustaje i kreće ka meni. 

"Loše smo završili Filipe", odmičem se za korak od hladnoće njegovih emocija i toplote njegovog tela, "Uradio si šta si hteo i dobio si šta si želeo. Ostavi me."

"Znaš razmišljao sam..", otkopčava sako i stavlja ruke u čepove pantalona dok glumi da razgleda moju sobu, produžava agoniju, "...ti si jedina koja mi je probudila beskonačno veliki osećaj moći. Ostale su bile slatke ali ne sa tako uplašenim očima i lajavim ustima koja pokušavaju da sakriju želju i strah."

"Ti si psihopata", odlazim do vrata, "Napolje."

Osećam ruke oko svog struka i ledim se. 

"Mislim da tvoje zadovoljstvo nagradom zavisi od mog zadovoljstva", njegove ruke se spuštaju niz moje telo i otimam se. 

"Ti si lud, ucenjuješ me svojim položajem", guram ga rukama i što su moje ruke grublje toliko je njegov stisak jači. 

Ne smem da plačem. 

"Samo tražim zajedničku korist ljubavi", smeje se dok se moje telo opušta, "Volela si me, šta se promenilo?"

"Promenilo se to što ti nisi dečko koga sam zavolela", moje telo se opušta u njegovim rukama i osećam njegove ruke u svojoj kosi, usne na svom telu. 

"Ali si ti ista ona mala naivna devojka", smeje mi se dok me pribija uz zid, "Želiš ovo, samo te je trebalo malo ubediti."

Svlači mi kućnu haljinu i gledam njegovo telo ispred mene, zaštitnički nastrojeno prema svojim željama. 

Sad ili nikad. 

Ljubim mu vrat i spuštam se na rame, a onda ga ujedam. Čujem bolan uzdah ali znam da nemam vremena, trčim ka kupatilu i tako blizu kvaki, na centimetar od nje, osećam ruke koje me bolno stežu dok me spuštaju na mekan krevet koji se pretvara u kamen. 

"Jebena mala veštice", šamar koji spušta na moj obraz mi okreće glavu u suprotnom pravcu i osećam krv u svojim ustima, "Ovo se promenilo."

"Filipe nemoj", suze prekrivaju moje obraze dok se otimam, "Molim te nemoj."

"Meni će ostati ožiljak, što ne bi ostao i tebi?", okrutno mi se smeje dok pritiska moje ruke na svilenu posteljinu i zarobljava mi noge svojim. 

"Filipe ostavio si ožiljak, večan je", čujem sebe kako molim poput deteta koje je izgubljeno, "Molim te." 

Moji jecaji ga nerviraju i moje telo oseća još jedan udarac. 

"Gde ti je sada sitan ruski kriminalac?", cepanje moje spavaćice deluje na njega kao najlepša simfonija i vidim mu sjaj u očima koji me plaši. 

"Nikolai nema veze sa tobom", pokušavam da izvučem ruke ali osećam nokte koji se zarivaju u njih. 

"Hoćeš da vidiš kako je?", smeje mi se a onda prelazi usnama preko mog vrata. 

Nežan dodir je poput izlivanja vrućeg olova, ubitačan. Pokušavam da se spasem od ovog čoveka koji mi je nekada bio sve, pomeram nogu i ispuštam glasan jecaj kada ostavlja otisak svojih zuba na mojoj koži. 

"Što više jecaš biće bolnije", ljubi mi mesto koje je povredio i osmehuje se kao da ima sve što želi. 

Osećam kako spušta ruku niz moj stomak i grizem usnu da ne bih plakala, iako se svaki deo mene raspada u komadiće. 

"Gde ti je telefon?", ne pušta mi ruke dok me njegovo pitanje zbunjuje, ne odgovaram i on pojačava stisak, "Aurora gde je?"

"Na stolu, na stolu, pusti me, molim te", gubim dah koji uzimaju suze. 

Pobednički se osmehuje dok skida kaiš i širim oči, samo želim da prestane. Makar i smrću. 

"Pruži ruke", odmahujem glavom i osećam bolnu prutnicu kaiša na svom stomaku na šta momentalno pružam ruke. 

"Dobra devojka", uzima moje ruke i bolno ih steže kaišem.

"Filipe boli me", pokušavam da obrišem suze ali je nemoguće. 

Osmehuje se na moju tvrdnju a onda mi veže ruke za uzglavlje kreveta i obliva me hladan znoj, ovo se ne dešava. 

Silazi sa kreveta i uzima moj telefon. 

"Sada ćeš biti dobra devojčica" osmehuje mi se dok traži nešto na mom telefonu, "I javiti se dečku."

"Ne", pokušavam da izvučem ruke, poslednji put,"Ne radi ovo, nisam te povredila, molim te"

"Ipak", njegov hladan glas mi seče dah, "Ako mu išta priznaš znaš koliko će boleti."

Puštam suze da se slivaju niz moje obraze dok mi naslanja telefon na uho i prelazi rukom preko mog stomaka nakon čega je zaustavlja između mojih nogu. Sam taj dodir me ubija i pokušavam da zadržim jecaj. 

"Aurora", čujem Nikolaiev glas i osećam Filipov pritisak, "Mislio sam da se nešto loše desilo."

Ćutim i umesto nežnog pritiska od malo pre sada osećam nokte koji se zarivaju u mene. 

"Ne", moram da zvučim normalno, moram, "Samo si mi nedostajao."

"I ti meni nedostaješ, od kad si ušla u avion", znam da se osmehuje i ispuštam slučajni jecaj koji Filip gasi udarcem. 

"Ljubavi", zabrinut je, sjebala sam, "Sve je u redu?"

Osećam bol koji prouzrokuje Filip i grizem usnu. 

"Samo mi nedostaješ, osećam se sigurno pored tebe", znam da slušaju svaku moju reč, obojica, "Voliš me, kao što me niko nikad nije voleo."

Zbog mojih reči osećam da više nema dodira na mom telu. 

"Bila si dobra", Filip otrovno govori, "Ponovićemo."

A onda odlazi i lupa vratima. 

"Aurora", čujem Nikolaiev glas iz New Yorka, "Je l to bio Filip?"

"Ne", ne znam zašto lažem, "Da, Nikolai sve ću ti objasniti, dođi, molim te dođi."

"Jasno mi je", čujem gorčinu u njegovom glasu. 

"Nikolai", gubim dah dok izgovaram njegovo ime, pričam sa spuštenom slušalicom. 

U pravo vreme, kaiš puca i ruke mi umrtvljene padaju na jastuk. 

Moram da se izborim, moram da objasnim. Nikolai će razumeti. 

Da li će?


OKRUTNA MOĆOnde as histórias ganham vida. Descobre agora