Začeće tajne

5K 252 3
                                    

Petak, Carsko selo, Rusija

Pogledala sam svoj odraz u ogledalu svoje sobe kada je moja majka pokucala na vrata. 

"Slobodno!", doviknula sam joj zakopčavajući haljinu i pogledavši vrata preko ramena. 

"Aurora James Vasilevski, sijaš", zagrcnula sam se gledajući lepotu moje majke u crnoj haljini dok su joj dijamantske minđuše upotpunjavale sjaj, upola ne sijajući kao ona. 

"Mislim da gledaš svoj odraz u ogledalu dok to govoriš", namignula sam joj dok su nam se pogledi sreli u uglančanom staklu. 

"Dakle postaješ najjača žena Rusije?", majka mi je namignula i učinila da se zacrvenim poput deteta. 

"Ja sam samo figura koju će moja majka voditi iz senke", kezim joj se dok nameštam kosu. 

"Tvoja majka ima da ti da još jednu sitnicu", osmehnula mi se, "Podigni kosu." 

Zbunjeno sam je pogledala ali sam poslušno podigla svoje zlatne uvojke kad mi se hladna metalna pločica spustila na srce. 

"To je tvoja baka dala meni, a njoj njena majka i.. znaš već kako to ide", namignula mi je i srećno sam među prste uzela pločicu od platine na kojoj je na ruskom bilo ispisano Другая часть моей души.

"Drugi deo moje duše", podigla sam pogled na svoju majku i pronašla lepotu ljubavi u njenim očima. Sve što sam ikada želela. 

Odmerila sam pogledom pločicu i blago se namrštila kada sam videla grb na njoj. 

"Ovo je grb Romanovih", pokušala sam da pronađem odgovor u licu svoje majke koja je samo spustila kažiprst na svoje usne. 

"Ššš, bakina tajna", majka mi je namignula. 

"Saznaću je?"

"Naravno."

Naše porodične trenutke je prekinuo ulazak kućne pomoćnice koja se obratila mojoj majci na ruskom. 

"Očekivani gosti su prošli glavnu kapiju", kao nedostojnu nije mi ni uputila pogled, sama sam ga privukla. 

"Onda ih odvedite u primarni salon?", izgovorila sam na tečnom ruskom dok sam izlazila iz sobe osećajući majčin osmeh iza svojih leđa. 

Nikolaieva perspektiva

Dvorac ruske dinastije Romanov u Carskom selu nije bio posećivan od smrti Igora Vasilevskog. Tada je zatvoren i čak ni posluga nije imala pristup njemu. Javna tajna Rusije je bila da je Igorov otac bio vanbračni sin cara Nikolaia, vanbračni ali omiljeni. Zato je Rusija ostala nema na kupovinu Carskog sela koja uopšte nije bila kupovina već nasledstvo. Ubivši Romanove, Lenjin nije znao da jedan od njih još uvek diše svojim dečijim plućima. 

Igor Vasilevski je ostao živ, postao moćan. 

Bacio sam pogled na prilaz dvorcu u kome je bila devojka koju sam želeo zauvek u svom krevetu, u svojoj kuhinji, u svojim poslovima, u svom životu. Zaljubivši se u devojku britanskog akcenta i lajavih usana na sebe sam uzeo teret Vasilevski prezimena. Nisam se pokajao. 

Ne kajem se. 

"Priznaj da si znao da ima sve ovo", vilica mog brata Lava je pala na pod dok sam sedao u stilizovane fotelje Aurorinog doma. 

"Nisam imao pojma", slegao sam ramenima krivši iznenađenje. 

"Mi smo u dvorcu Carskog sela", moja sestra je ispustila cijuk koji je Petru izvukao podrugljiv kikot. 

"Naš Nikolai će izgubiti sve ovo", Petar mi se iskezio, "A da se kladimo?"

Prevrnuo sam očima kada nas je majka ukorila poput dece. 

"Dvorac nema važnost koliku važnost ima devojka", sela je u fotelju dobroćudnom ljubomorom odmerivši pozlaćen regal. 

"Carska krv", Lav joj je namignuo kad ga je majka ljutito pogledala. 

"Spasila ti je brata", pogledala je svoj manikir pa se okrenula ka svima nama. 

"Još samo da jadna devojka čuje ove strašne razgovore", moj otac se spustio u fotelju ni ne okrenuvši se za raskošom palate, poznavao ju je, "Sada će dobiti ono što je krvlju zaslužila." 

Govor mog oca je prekinuo glasan uzvik sa vrha stepenica koji nam je pivukao pogled. Prelepa žena bujne braon kose je silazila niz njih dok je žurila da zagrli moju majku. 

"Nadia Mayakovsky", osmehnula joj se privlačeći je u svoje ruke, "Znala sam da će doći ovaj dan."

"Nisu još ni stavili prstenje Eveline", moja majka je namignula svojoj očigledno drugarici što je prouzrokovalo grohotan smeh moje braće. 

"Aurora", čuo sam nežni uzdah moje sestre dok sam pogledom pratio pravac u kojem se kretala. 

Jebeno neću izdržati ako bude ovako obučena tokom cele večeri, od jednog pogleda su mi pantalone tesne, zamisli tek od blizine. 

"Vika", nisam siguran kada su počele da tepaju jedna drugoj ali se jako grle, "Zašto nisi dovela Natashu?"

Pita za moju nećaku kao da je njena dok prilazi i jako grli Lava i Petra nakon čega pruža ruku mom ocu. 

"Prelepo si nas ugostila", moj otac joj se smeši kao da je Viktorya na njenom mestu. 

"Čast je moja", učtivo mu se osmehnula nakon čega je konačno pogledala i mene. 

"Nikolai", osmehnula mi se. 

"Aurora", podigao sam obrvu odmerivši je. 

"O bože ne mogu da gledam ovu bedu", moja sestra se osmehnula dok je vukla braću iz sobe. 

"Eveline, pooći ćeš nam da prebacimo papire?", moj otac je ustao uzevši majku za ruku i okećući se ka Aurorinoj majci polako izveo dame iz sobe. 

Prošlo je nekoliko trenutaka pre nego što sam shvatio da sam sam u sobi sa devojkom svojh snova i.. da mi ona uplakana sedi na krilima? 

OKRUTNA MOĆWhere stories live. Discover now