Molitva

5K 252 4
                                    

Okrećem se na stomak i puštam da sunce učini svoje na drugoj strani mog tela dok uživam u njemu. Uzimam telefon i menjam muziku na slušalicama kada osećam da me ruke dižu sa ležaljke. 

"Izvadi slušalice", Nikolai mi se smeje dok me nosi poput deteta. 

"Molim?", vadim slušalice. 

"Samo ostavi telefon", osmehuje mi se i u njegovim očima vidim iskru zla. 

"O da se nisi usudio", smejem se i pokušavam da se izvučem iz njegovih ruku kada mi telefon pada na ležaljku i on se okreće ka moru, "Nikolai nemoj!"

Moj vrisak ga očigledno ne zaustavlja, slana voda mi zapljuskuje lice i telo mi nestaje pod ogromnim talasom u koji me je Nikolai bacio. Puštam svoje telo da pluta kroz plavetnilo mora na trenutak kada osećam ruku oko svog zgloba koja me izvlači na površinu. 

"Jebeno sam mislio da sam te udavio", Nikolaieve uplašene oči odmeravaju moje mokro telo. 

"Nikada ne bacaj ljude u more", smejem mu se dok vežem kosu u punđu, šteta je već učinjena, "Osim ako nisi Kapetan Kuka." 

Prevrće očima i privlači me sebi a onda me dugo ljubi, kao da ljudi oko nas ne postoje. 

"Zvončica ume da leti", kezi mi se i okrećem mu leđa potapajući se još jedan put. 

A onda vidim mali bljesak kamere sa terase obližnjeg kafića i osmehujem mu se. Voda mi dođe do struka i mislim da će njemu biti taman. 

"Ljubavi", prilazim mu i on podiže obrve na ovaj iznenadan izliv nežnosti, "Nikolai uzvrati mi ljubav", durim se dok on stavlja ruke na moj struk. 

"Sećaš se scene od jutros?", podižem obrve pa mu ljubim vrat. 

"Kad si nas osramotila pred sobaricama?", kezi mi se i klimam glavom dok mu se smešim, tako ne zna šta ga čeka. 

"Plaža je puna ljudi", osmehujem mu se dok se igram sa ivicom njegovog šortsa, "I možda sam primetila par paparazza oko nas", upućujem mu svoj najlepši osmeh dok moj dlan nestaje u njegovom šortsu, "Nemoj da nas osramotiš, važi?"

"Aur.. Aurora jebote", gledam njegove uzbuđene oči koje zabavljaju moje a onda vidim da mu pogled leti ka našem kamermanu, "Ti si luda, kak..", znam da želi da se buni i zato mu moja ruka oduzima glas uzimajući ga celom njegovom dužinom. 

"Hteo si nešto da kažeš ljubavi?", trepćem poput naivnog deteta osećajući njegove uzdahe na svojoj koži dok prste zariva u moj struk. 

"Uništićeš me", osećam njegove usne na svom vratu i stavljam ruke oko njegovog vrata. 

"Karma is a bad bitch, huh?", smeje mi se dok me ponovo podiže u naručje. 

"Nadam se da ćeš biti zadovoljna kada u novinama objave to kako mi drkaš u moru", zatiče me i moja vilica pada na pod, na pod pa u more. 

"Nikolai pripazi na rečnik", naravno da nije rečnik problem, moja glupost je. 

Iskačem iz njegovog zagrljaja i okrećem se ka njemu. 

"Ko prvi do ležaljke pobednik", ne znam zašto koristim ovu glupu igru ali Nikolai je brži od mene dok trči i smejem se neuspevajući da ga stignem. 

Još jednom se okrećem ka mestu gde je bio čovek koji će objaviti moju sramotu i ledim se u mestu. Više ne drži jebenu kameru. 

"Nikolai", moj vrisak se lomi plažom i Nikolai se okreće ka meni dok trčim ka njemu. "Greg", vrištim ime prvog dečka iz obezbeđenja i on me zbunjeno gleda dok kreće ka nama. 

A onda čujem pucanj. Nikolai i dalje stoji, spuštajući ruku na svoj stomak pada na kolena dok se i drugi pucanj lomi plažom. Osećam bol u svom ramenu dok gledam Nikolaievo telo umrljano krvlju i peskom. 

"Moraš ostati budan, moraš", ignorišem svoj telesni bol dok se trudim da nađem bilo šta da pritisnem ranu bola svoje duše. 

"Donesite mi peškir", vrištim na žene koje šokirano stoje oko mene, "Zovite hitnu, ne stojte samo tu", one se razilaze dok jedna od njih stavlja nežnu tkaninu koju pritiskam na Nikolaiev stomak dok Greg dolazi do mene. 

"Marc i Alex su u poteri za atentatorom", klimam glavom dok pokušavam da održim Nikolaia budnog, "Gospođice, metak koji je u vašem ramenu je bio upućen za srce gospodina Nikolaia. Hvala Bogu da ste se našli tu." 

Kao kroz maglu čujem reči onoga ko je trebao da štiti Nikolaiev život dok gledam kako nas hitna pomoć odvaja stavljajući me u druga kola. 

"Greg donesi mi odeću u bolnicu, pobrinuću se za sve", moram da ohladim glavu i izvučem nas iz ovoga. 

Samo da je živ. Nisam pobožna ali sada molim Boga za jedinu želju i jedino ime koje je poput molitve na mojim usnama. 

Samo da preživi. 

OKRUTNA MOĆWhere stories live. Discover now