Nisu njene

10.2K 393 24
                                    

Nikolaieva perspektiva

Izlazim iz te paklene zgrade koja je zapalila sva moja čula izgovorivši tihu psovku koja je poput molitve prešla preko mojih usana. Imao sam celokupnu situaciju u svojim rukama a onda sam je izgubio zbog devojke koja nije mogla da se potrudi da sedi i glumi da je poslušna, zbog devojke koja je na moj dodir odgovarala drugačije od svih onih koje sam ikada dotakao, drugačije od one kojoj sada idem. Spuštam pogled tek toliko da vidim poruku na telefonu i osmehujem se na njen sadržaj, naravno da je spremna. Maria, devojka koja je najviše ličila na onu koja je zapalila moje misli, ne bi usudila da mi protivreči dok joj šaljem spisak želja nezainteresovan za njene.

Problem u mom, do sada, perfektnom umu nisu stvarale te pune usne koje su me proklele dok sam izlazio iz kancelarije. Problem je stvarala ona ne dopustivši mi da je spustim na kolena u skupom toaletu Eveline redakcije, problem je što sam zbog nje prekršio svoje principe i ugovorio sastanak umesto da sve rešim na licu jebenog mesta. 

Ipak, koliko god se nećkala i odbijala da prizna istinu koja joj je bila pred nosom, ja sam znao devojke poput nje. 

Sakrivajući se iza jezika koji nije imao dlake i skupih haljina koje devojke na pistama još nisu uspele da prošetaju, želela je isto što i sve devojke ovog sveta. Skupo vino, sto i jednu ružu dok klečim na kolenima moleći je za noć sa mnom. U planu sam imao samo skupo vino znajući da sam cveće zamenio pogledima koji su joj mamili uzdahe, ipak će ona mene moliti za tu čarobnu noć.

Odmahnuvši glavom na misli koje su se rojile u mojoj glavi, trudio sam se da ubedim sebe da nisam baksuz. Muškarci svaki dan nalete na ženu sa par psihičkih poremećaja i problem sa agresijom i žele da je žene. Žele li? Baksuz.

"Želite li da Vas odvezem u firmu, gospodine Mayakovsky?", Alexei mi govori nesvestan da ja uopšte nisam stigao da razmislim o mestu na kojem treba da se pojavim za pola sata, udahnuvši duboko, glasan vrisak sa druge strane ulice me je prekinuo i pre nego što sam progovorio. 

Može biti bivša ili članica nekog tabloitskog udruženja koje se prošle nedelje bavilo mojim slikama bez majice. Ako je bivša, svakako može da se izvuče neko kvalitetno vreme bez objašnjenja zašto nikada nisam zvao, ako su tabloidi... Podižem pogled spreman da se suočim sa kamenjem koje je sudbina odlučila da sruči na moju glavu ali ipak samo ostajem zabavljeno zatečen dok gledam belo lice koje ide ka vrisku prekoputa ulice.

Aurorina perspektiva

Našla me je, nakon uspešnog celodnevnog skrivanja, napokon me je našla. Bilo je pitanje vremena kada će se moji dani mira okončati ovim izneverenim vriskom koji mi dolazi do srca. Nisam smela da nastavim da se igram sa nervima devojke koja je stajala napolju te sam požurila da smirim njen razuzdani glas i sklonim poglede sa naših lica. Brzo sam uzela torbu napustivši restoran, korak po korak spremajući se za ribanje. 

"AURORA JAMES", taj glasan vrisak mi je čak nedostajao i zato se nežno osmehujem dok idem ka devojci kojoj pripada, "KAKO SE USUĐUJEŠ?"

"Kako se usuđujem?", trudim se da sakrijem svaku trunku radosti, negodujući poglede koji su upereni ka nama, zajedno sa osobom koja ih privlači nazad, "Uradila sam nešto loše?" 

"Prošlo je šest meseci od kada si misteriozno isparila sa izgovorom da tražiš novu radnu okolinu i svoj mir, sada si se isto tako misteriozno pojavila nazad i nisi prvo došla u stan svoje najbolje drugarice već si se poput nekog manijaka opsednutog radom zatvorila u kancelariju", da pogled može da ubije, sada bih ležala na betonu i policajci bi prekrili moje osuđeno telo crnom folijom. Uzrok smrti? Pogled. 

"Gina, kasnila sam na posao", osmehnuvši se, trudim se da govorim što više istine zaobilazeći deo u kome plačem jer je Rose odlučila da pusti Jackovu ruku, "Svakako si upućena da mi telefoni nisu najomiljenija stvar na svetu." 

OKRUTNA MOĆWhere stories live. Discover now