Dobrodošli

17.9K 491 30
                                    

"Vaša kancelarija je na sedmom spratu, gospođice James", crnkinja za pultom mi se nežno smeši dok rukom cilja ka liftu.

"Hvala Vam", trudim se da pročitam ime sa pločice na njenom reveru dok hodam pored nje uzvraćajući joj osmeh, "..gospođice Kan"

Upućuje mi još jedan blagi osmeh dok idem ka liftu opravdavajući moj pristanak na posao u ovoj prokletoj zgradi, opijena finoćom već na ulazu, nisam primetila kako je lift došao, zaustavio se i već krenuo da sastavlja svoja vrata. Primetila sam momka koji je bio u liftu.

"Molim Vas, zadržite lift!", vičem mu dok ubrzavam korak do trčanja i utom jeku on me gleda, podiže obrvu dok odmerava moje telo i nestaje iza gvozdenih vrata. To je sve što je uradio, podigao prokletu obrvu.

Stižem do lifta taman da mi se zatvori ispred nosa i ostajem kao jebeno pokislo odbačeno kuče ispred njega, puna besa i revolta jer kreten nije mogao da pruži ruku. Kreten.

Besno pritiskam dugme i svesna da će se vrata svakako u jednom trenutku otvoriti, izgleda ne u trenutku koji bi meni odgovarao. Saznaću na kom mu je spratu kancelarija a onda ću je spaliti, do temelja i kada bude trčao da gasi požar, imaću spreman gest. Planirajući svoju osvetu i pamteći svaki njen deo, ulazim u lift koji već juri ka vrhu. Podignuću obrvu na ugalj koji ostane od kancelarije onog smeća i sa osmehom odšetati dalje u svojim Louboutain ciplama. 

"...sprat?", nečije daleke reči me bude iz moj sanjarenja o plamenoj osveti. 

O Bože, toliko daleko sam odlutala u svom planiranju osvete da nisam ni primetila kada je ovaj bog lepote, ovaj Apolon ušao, što je još gore samo sam treptala svojim nežno našminkanim očima nesvesna da mi se obraća.

"Izvini?", smešim mu se poput srednjoškolke koja je upravo postala kraljica mature, ko mu se ne bi tako smeškao.

"Koji sprat?", uzvraća mi osmeh i nestajem u carstvu zvanom 'ovaj sako je rođen za ovog lika'.

"Oh, sedmi", gledam kako pritiska dugme i ubeđena sam da umesto na sedmi sprat idemo u raj, iskreno se nadam da je u raju dozvoljeno ono što bih ja htela sa tim prstima. 

"Redakcija Eveline?", letimično se okreće ka meni naslanjajući se na hladan zid lifta. 

"Mhm", klimam glavom svesna da sam zanemela i više nego što je potrebno, jezik jednostavno više nije moj.

"Nova zaposlena ili model?", budalasto se osmehnuvši na njegovo pitanje, shvatila sam da on misli da mogu biti model.

"Zaposlena", dozvoljavajući sebi momenat da razmislim o odgovoru, spuštam još jedan pogled na njegovo telo dok našu igru prekida zvuk lifta koji je došao do sedmog sprata, "Ali verujem da ću uračunati i ovaj kompliment u moje razmatranje tvog poziva na večeru."

"Pa koleginice, Nick White", pruža mi ruku i pokušavam da smirim kovitlanje u stomaku stežući mu ruku i neprimetno prebacujući jednu nogu preko druge. Ovaj bog lepote je moj kolega.

"Aurora", puštam mu ruku smešeći se. Aurora je dovoljno. Ne želim da svoju potencijalnu just sex varijantu prepadnem činjenicom da mi je prezime James, slučajno isto kao i prezime njegove direktorke Eveline.

"Kao princeza", smeje se, više za sebe, "pa princezo, vidimo se okolo", namiguje mi i odlazi i ja iskreno nisam svesna kako ne vrištim od sreće.

Puna novog poleta, više za istraživanje kancelarije nego za rad, hodam ka novoj devojci za novim pultom, ova se ipak, ne osmehuje nežno dok odmerava moje korake ka pultu koji je štiti. 

"Gospođice James, majka vas očekuje u kancelariji", ovo su bile reči koje su je naterale da se sakrije još dalje iza pulta izbegavajući moj osvetnički pogled.

"Kasnije.", odmahujem rukom stavljajući devojku kao igrača na samom centru između dve vatre, njen pogled mi govori da ona ne želi da bude na toj poziciji ali je nemam vremena da nežno prikupljam igrače i zato joj sama određujem stranu "Pokaži mi moju kancelariju."

Pratim svaki korak uplašene devojke dok pogledi kancelarije ostaju prilepljeni za zvuk mojih potpetica koje bude tišinu u svakom njenom ćošku. Budno osmatrajući svaki ćošak kancelarije u potrazi za mojom majkom, devojka mi napokon otvara vrata propuštajući me u moju kancelariju.

Ako sam htela da vrisnem dok sam gutala Nicka pogledom, sada želim da se skinem gola, trčim oko New Yorka i vrištim. Moja kancelarija je apsolutno ispunjenje želja. Sedmica na lotou. Nick White.

Smejem se na zadnju pomisao spuštajući se u svoju belu fotelju napravivši čitav jedan krug pogledom po kancelariji, nisam bila ubeđena da se Eveline ovako brine o svojim radnicima ali je svakako dobila poen od mene. 

"To je sve. Slobodna si.", posmatram devojku koja izlazi, očigledno uz dubok izdah koji mi je govorio da će je njena odanost meni koštati besa gospođe Eveline James, pobrinuću se za to, kasnije.

Okrenuvši se u svojoj fotelji, dopustila sam mišićima da se opuste pred pogledom koji je lomio New York, ceo grad je bio pod mojom foteljom i ne mogu slagati da se nisam nasmejala na tu pomisao, bila sam oduševljena. 

"Ti si jedna vraški srećna devojka, Aurora James", uživajući u glasu koji mi je doneo i najviše upseha, nasmejala sam se svesna da pričam sama sa sobom. 

"O jesi, čim si privukla moju pažnju", glas iza mene je dubok, akcenat tvrd i zvuk seksipilan. Jebena dobitna kombinacija.

Želela sam da vidim vlasnika tog glasa koji je mogao da obori svaku ženu sa nogu samo šapatom i zato sam se lenjo okrenula u fotelji ka njemu. Ostavši bez daha, uspela sam da podignem samo obrvu.

"Kučkin sine", čujem svoj glas dok gledam idiota zbog koga sam čekala dodatnih petnaest minuta.

"Devojke obično vrište Nikolai", seda preko puta mene kao da je kancelarija njegova, "nakon onoga što planiram da uradim tebi."

OKRUTNA MOĆWhere stories live. Discover now