12: Uplakani đavo

965 51 14
                                    


Planove neprijatelja ćeš najbolje shvatiti prateći njegove ljude.
-San Cu, Umetnost ratovanja - 8. poglavlje

__________________

Elenor

"Dolazi još njih sa zapadne strane!", dobacio mi je Lukas pojavivši se sa strane, a zatim stao iza zida preko puta mene, uzdignuto držeći pištolj u rukama, dok je nova kiša metaka nailazila.

"Pokrivaj me. Idem da nam obezbedim izlaz", rekla sam Lukasu, savijeno trčeći iza kamenih blokova kada je on počeo da puca u meksikance kako bi mogla neopaženo da prođem.

"Čekaj, Elenor!", pokušao je da me zaustavi ali sam ja nastavila da se krećem ka izlazu.

Dvojica novih se prikrala iza blokova naređanih blizu zida. Prikrala sam se sa suprotne strane blokova i kao i uvek po osećaju, kada sam osetila da su stajali na istom mestu sa suprotne strane blokova, iz sve snage zaletela se na blokove - porušivši ih.

Podigla se prašina, na šta mi je trebalo par trenutaka da primetim da je jedan završio u nesvesti a drugi je pokušao da se izmigolji od silnih blokova naređanih preko njih. Pištolj mu je ispao nedaleko, te sam prekočila ovog u nesvesti i našla se tik pored glave ovog svesnog. Šutnula sam pištolj do koga je pokušavao da dođe, na drugu stranu, a zatim ispalila hitac u njegovu glavu uz automatskog pištolja sa prigušivačem.

Onda sam primetila senke koje se provlače niz glavni izlaz. Nova grupa je nadolazila. I dok sam uz pratnju hitaca koje su se začuli sa Lukasove strane dok je on pružao otpor, ja sam stala iza suprotnog stuba baš kada su trojica iskoračili iza istog.

Razmišljajući šta da radim, držeći pištolj uza sebe - proverila sam koliko mi je metaka ostalo. Samo jedan. Zato sam upasala isti pištolj oko pasa, a zatim produžila ka čvrstom kanapu koji je visio sa visokog plafona. Uza stepenice koje u slučaju opasnosti stajale sa strane sam se popela a zatim skočila na kanap.

I baš kada su se senke sekundu ranije prikrale do mesta na kome sam ja stajala pre par trenutaka - oduprla sam se nogama o zid i snažno zaljuljala. U sledećem momentu sam visila u vazduhu a sekundu kasnije sam kao pijune poobarala dvojicu muškaraca koji su zakoračili.

Završila sam na zemlji nedaleko od njih, i dok su oni pokušavali da ustanu ja sam dohvatila pištolj jednog od njih kome je ispao kada sam ih udarila i isti taj uperila u trećeg muškarca koga nisam uspela da oborim. Zatim sam ispalila pre nego što je uspeo da mi zada smrtonosni metak u glavu.

Jedan od dvojice oborenih je uspeo da ustane, a drugog sam oborila šutnuvši ga u noge, dok sam i sama ležala na zemlji. Istim pištoljem kojim sam ubila prvog koga nisam oborila - sada sam prosvirala glavu oborenom čoveku. Ostao je još jedan, pomislila sam kada sam uperila pištolj u onog koji je ustao. Videla sam kako je pogledao u pištolj na zemlji od jednog od njih.

I ispalila pre nego što je uspeo da ga se dočepa. Ali nije bilo metaka.

Što je navelo tog istog da se zaleti u mene, zbog čega smo završili među kamenim blokovima koje sam ja leđima poobarala a njemu ublažila pad. Zajaukala sam od bola, dok je čovek koji je završio nedaleko ode mene - ustajao. Videla sam da je krenuo ka meni. Samo što nije bilo ni jedno slobodno sredstvo koje bih iskoristila protiv njega.

Moja sreća je bila što nije imao u tom trenutku pištolj. Moja nesreća je što je koraknuo ka pištolju na zemlji. I pre nego što je uspeo da dođe do njega, petom sam iz sve snage odgurnula kameni blok koji sd nalazio ispod mojih nogu. Taj isti blok je preprečio čoveka da dođe do pištolja, na taj način ga sapletavši.

The Mafia Princess: The ReunionWhere stories live. Discover now