Epilog.

1.8K 135 15
                                    

Epilog

-''Smiri se.''- June, obučena u rozu haljinu koja je segala malo ispod koljena, je po nebrojni put danas ponovila te iste riječi July, koja je nato samo zacvilila, mižurajući čelo te smučeno gledajući u June.

-''Što ako me ostavi? Što ako se predomislio? Ako je ovo prerano za njegovih 21 godinu? Što ako-''- Ustavila se sa beskonačnim brbljanjem, nakon što joj se June nasmijala, postavljajući dlanove na njena ramena te je tako natjerala da je pogleda.

-''Zašto bi te zaprosio, ako nije bio spreman?''- Upitala je te je nastala samo tišina. June je zadovoljno pokimala glavom. Jednostavno je znala da je upravu. -''A sad smiri se. Udahni-izdahni.''- Iako to nije očekivala od July da zapravo napravi, je ona upravo to napravila. Duboko udahla i plitko i dugo izdahla, dok se nervoza ponovo vraćala na njeno lice. -''Jesi mu već rekla za...''- Lagano je spustila pogled na Julyin stomak koji je još uvijek bio savršeno ravan i lijepo obavijen bijelom tkaninom njene vjenčanice. Nervozna djevojka, lagano ukvrčane kose, koja se spuštala niz njena ramena, odkima glavom pritom grizući dojnju usnicu. Na to je prijateljica prekorno pogleda, jer ju već tri sedmice nagovara na to i još uvijek nije uspijela. Sad se vjenčaju, a njoj je još uvijek bilo toliko teško reći za trudnoću i June to jednostavno nije shvaćala.

-''Noćas ću. Obećajem.''

-''Ne znam čega se zapravo bojiš. Znaš da bi Harry napravio sve za tebe. Ono što vas dvoje imate je divno. Njegov odnos do tebe... Bože, znaš ljubomorna sam na tebe?''- Obje se nasmijaše, dok je July upijala svaku njenu riječ, dok se crvenilo širilo njenim obrazima.

-''Ne vjerujem ti. Znaš... Ti i Niall...''- I prije nego je završila svoju rečenicu je prsalna u smijeh i samo tako je sva nervoza nestala. June ju je prijekorno gledala iako su obje znale da je to samo krinka. Samo jednoj od njih će trebati duže vremena da to shvati i da konačno prizna samoj sebe nešto, što je drugima tako očitno već mjesecima.

-''I ne spominji. On je kum. I ja kuma. I da mi niste ti i Harry tako dobri prijatelji, bih još pomislila da je to još jedan vaš način da nas spojite. E, pa. Neće vam uspijeti. Irac me tako nervira da bih ga nekad mogla... Zadaviti.''

-''Sa zagrljajom. Znam.''- July se ubacila na što se Juneino lice pretvorilo u crveniju boju od boje paradajza, dok su njena usta pokušavala ostati u iznenađenom obliku, no usnice su se uporno izvijale u osmijeh.

-''Nem-''- Nakon što je konačno smislila neki normalan odgovor na Julyin komentar, ju je spasilo otvaranje vrata. Ubrzo je iza njih provirilo nasmijano lice Juneine mame. I da nije bila nasmijana, bi July vjerovatno pomislila da joj je došla reći da je Harry pobjegao. No... Njene iduće riječi su je potpuno odvratile od te sulude misli koja se uporno vrtila u njenoj glavi.

-''Mladoženja je nestrpljiv, July.''- Nije se mogla spriječiti pred jednim velikim osmijehom, koji je sam za sebe govorio sve što je bilo u njenim mislima, sve što je bilo u njenom srcu. On. Misao na njega, kako je čeka tamo, kako će sad prići njemu, kako će započeti zajednički život... Sve to je natjeravalo njen stomak da osjeti neki čudan, no opet prijatan osjećaj.

June joj je po posljednji put popravila veo prije nego je zgrabila njen buket blijedo rozih ruži sa stola te joj ga pružila. Izmijenule su posljednji nervozni i ohrabrujući osmijeh, prije nego su se ponovo koncentrirale na vrata i ženu koja je još uvijek tamo stojala.

-''Prelijepe ste. Obje.''- Pogled je pomakla od June ka July te se zaustavila na njoj. Nekoliko trenutaka je samo stojala sa otvorenim ustima te pokušala smrsiti tu jednu rečenicu, koja joj već neko vrijeme juri po glavi.

-''Elizabeth bi bila tako ponosna na tebe. I tvoj otac isto.''- Nakon tih riječi je July samo buljila u ženu, kojoj je oprostila sve. Osjetila je kako joj se oči pune suzama te pokušala samu sebe spriječiti da ne zaplače.

-''Mama! Ne smiješ je sad rasplakati. Provela sam stoljeće šminkajući je!''- June je uznemireno mahala rukama pred Julyinim licom. Kao da bi to stvarno moglo pomoći. Neizgovoreno ‚hvala' Juneinoj mami je bilo rečeno sa jednim toplim pogledom prije nego što ju je June povukla u hodnik, dok je ona duboko udahla i sama svjesna da sad ne smije plakati. Zadnjih par mjeseci je provela razmišljajući o tome, kako bi izgledalo da je imala mamu pored sebe da zove cvjećaru, naruči tortu, potraži haljinu koja bi joj najbolje stojala... No, morala se naviknuti. Sad uzima korak naprijed. Dlan je naslonila na stomak, dok se zamišljeni osmijeh rasširio njenim licom. Ako bude curica biti će Elizabeth. Odlučila se i ubrzo nakon toga pomislila na svađice oko imena koje će ona i Harry vjerovatno imati. Čudno da prije nije nikad ni pomislila na to, no sad... Čak i takva svađa sa njim joj se učinila... Jednostavno nešto lijepo.

-''Konačno!''- Podigla je pogled te ugledala Gemmu ispred sebe, koje joj se široko osmijehnula, dok je izgledala kao da je odahla da ju je našla.

-''Molim te, požuri k mladoženji, jer me upravo natjerao da provjerim da nisi pobjegla sa vlastitog vjenčanja. On i njegove lude ideje.''- Odmahivala je glavom, dok se July nasmijala. Do maloprije je ona imala istu brigu, no sad.. Sve to kao da je zamijenuo neki nevjerovatni osjećaj.

-''Vidimo se... Snaho.''- Namignula joj je, nestajući iza vrata, dok je July samo odkimala glavom. Sad je već bila sama. Dobro, ne potpuno. Stala je ispred vrata kroz koja je prije nekoliko trenutaka Gemma prošla. Duboko je udahla, gurajući teška vrata pred sobom.

Pogled je odmah pronašao put ka kovrdžavom momku u crnom odijelu sa malom mašnicom, koji kao da bi odahao, prije nego joj je poklonio jedan od najljepših osmijeha. Onakav kakav bi razvukao njegove blijede, punačke usne do maksimuma te ucrtao rupice u obrazima. I samo tako. Znala je. U tom trenutku, dok je hodala crvenim tepihom ka svom cilju, ka njemu, ka novom dijelu života, ne obraćajući pažnju ni na goste koji su sijedili na bijelim stolicama, niti na kuma i kumu, koji su upravo prestajali sa još jednom svađicom, niti na ostalu trojicu koji su stojali sa strane sa ponosnim osmijesima, niti na Ally, koja se glasno smijala, dok je bacala cvjeće na stariju sestru, niti na Juneine roditelje, koji su joj toliko prirasli srcu, niti na Gemmu i njene roditelje, koji nisu skidali osmijeha sa lica. Sve što je ona mogla vidijeti je bio on. Centar njenog svjeta.

A ona?

Centar njegovog svjeta.

A što je jače, kad nepobjedljiva ljubav spoji dva centra?

Ništa. Baš ništa osim njihovih isprepletenih prstiju.

*

HEY BABY I THINK I WANNA MARRY YOU. Awh Bruno Mars i slika sa strane...

Mogu li reći 'aw'? Već dugo nisam uživala pišući nešto, kao što sam sad. Nisam htijela duljiti, zato su se svi ovako brzo pojavili, jednostavno da dobijete neki sretni osjećaj. I nadam se da sam uspijela u tome, jer sam se ja cijelo vrijeme smiješila? Weirdo. Haha. I zbog DreameraMM koja od pocetka zahtijeva djecu sam dodala jos te ''male nogicena putu''. I imate sretan kraj i ovo je prvi put da ja pišem sretan kraj, jer je tek druga završena priča i osjećam se... Čudno? OKej, whatever.

No, ja vam moram zahvaliti na svakom trenutku kojeg ste proveli uz ovu priču. I nadam se da ćete pogledati Bus girl. Isto je sa Harryem i prvo lice je, jer trebam odmor od trećog haha. I počet ću uskoro i imam dobar osjećaj što se tiče te priče. Mislim da će mi se konačno sviđati nešto što pišem i nadam se da će se i vama i... Još jednom hvala vam PUNO na svemu. Još uvijek vrištim, jer je ovo dostiglo 35,4k čitanja i ludim. Doslovno. Hvala vam! Puno.

Lots of love, :)

P. S. Stay awesome!

You've reached the end of published parts.

⏰ Last updated: May 11, 2014 ⏰

Add this story to your Library to get notified about new parts!

Love or hate? /h.s./ (završena)Where stories live. Discover now