Chapter 1.

14.8K 209 8
                                    

Chapter 1.

-''Ako želiš još uvijek imati ovaj posao, bolje za tebe da prodaš barem jedan auto do kraja radnog vremena!''-na mene se izderao čovjek srednjih godina, moj šef. Imao je malo kose sa strana, a čak i ta je bila siva. Zalizao ju je te prebacio sa lijeve na desnu stranu s tem pokušavajći prekriti ćelavost na vrhu glave, ali to još uvijek nije pomagalo da se i u najmanji svjetlobi napravilo jedno blješćeće 'sunce' na njegovoj glavi. Uvijek je bio obučen u odijelo i da mi nije bio šef bi još pomislila da je jedan od prijaznih starih didova što se vole šaliti sa mlađom populacijom. Ubistvu on i jest takav. Do sviju osim do mene. Što se mene tiče ne mogu se sjetiti nekog posebnog razloga da bi me zamrzio, barem ne do sad. Sad ga je sigurno dobio, odbila sam mu jedinog klijenta danas. Ali šta zar sam se trebala pustati da me ucjenjiva da ako ne odem sa njim van da neće kupiti auta. Možda bih još i izašla da je bio normalan i da nije bio stariji 10-ak godina od mene. Znam čudak. I valjda bih baš od starijih ljudi očekivala da razumiju, jer su oni ipak malo staromodniji.

-''Ali..''-postavila sam se obrambni položaj podižući glavu malo više prema njemu iako je bio viši svega jedno pet centimetara.

-''Ništa ali. Ili prodaj auto, ili ti letiš.''-rekao je sa nekoliko umirenijim glasom te ponosno odšetao od mene. Ostavljajući mene gledajući u sat kojeg sam vidjela kad je on otišao. Dovraga! U cijelom danu je bila jedan klijent i sad on od mene očekiva da prodam auto u 1 satu?? Pa nisam ja superwomen. Ako misli da je bolji od mene u prodaji auta nek lijepo sam prodaje i ako dodje kakva sto-godišnja baba nek lijepo izađe sa njom na spoj pa će ona kupiti auto. Hah.

Ljuto sam se okrenula na peti te vidjela mog šefa uskoro ne već, kako zamiče za ugao te krenula za njim. Ništa dati ću odkaz i ako mi je ovaj posao trenutno potrebniji nego ikad. Ja nemam magične palice ko Harry Potter da stvaram čuda oko njegovog propalog posla. Ljutim korakom sam prolazila iza pulta, kad me iznenadio nepoznati, grubi a opet na neki način umiljati glas. Da li je moguće da mi se sreća osmijehnula u zadnjem trenutku? Ako ne sad bi se već sigurno izderala na šefa te izbacila iz sebe sve što sam mu ikad željela reći u facu te dala otkaz. Nabacila sam smješak te se okrenula prema pultu i sa tim i prema smeđokosem dečku.

-''Dobar dan!''-prijazno sam odvratila na njegov pozdrav te ruke postavila na pult koji je bio sa moje strane baš prave višine da sam naslonila ruke na njega. -''Kako vam mogu pomoći?''

-''Pa ovaj, trebao bih jedan auto.''-normalno da trebaš auto nisi valjda došao po čips u prodavalnicu auta. Ali dobro on je bio onako pomalo sladak pa se mu da oprostiti i takve glupe rečenice.-''Nešto, neznam crne boje. Cijena nije važna. Hoćeš mi ti pomoći izabrati?''-osmijehnuo se dok su mu se rupice lagano ucrtale u obraze te me prodorno pogledao zelenim očima, dok se sa laktovima naslonio na pult, koji je bio sa suprotne strane baš prave višine da se tako visok dečko mogao nasloniti na njega. Da nije bio ovako sladak bi ga već otjerala misleći da se onaj stari am kako bih ga nazvala? Budala? Šta ja znam? Uglavnom otjerala bih ga misleći da se zamaskirao. Ali on je bio tako presladak da ne vjerujem da bi to mogao biti on. Khm, jesam već spomenula koliko je sladak?

-''Hm, ti hoćeš da ti cura pomogne oko izbora auta?''-Nagalna sam se još bliže prema njemu kao provjeravajući njegove riječi. Hajde nije grijeh malo flirtati, zar ne?

-''Da, pa ovaj.. glede na to da je za curu.''-oh what? What have you just said? Nastavila sam se smiješiti iako sam same sebe iznutra upucala sa gumenim pištoljem na vodu nakon čega sam pala na pod te se digla kako bih se ponovo polila vodom. Znam, moja mašta je malo izvan granica normale. Normalno,a šta sam drugo mogla očekivati da mu nije neka već ukrala srce? Glupa ja. Nastavila sam se smješiti te ostala u istom položaju kao i prije, jer bi bilo glupo da se odmah nakon tih riječi drastično odmaknem, zar ne? A možda im veza nije ozbiljna. July šuti ti govoriš da im veza nije ozbiljna, a dečko joj kupuje auto. -''Mislio sam da ti znaš što bi se joj moglo dopasti.''-podigao je i spustio ramena.

-''Vidjet' ću, znači crni.''-promrmljala sam izlazeći iza pulta. -''Dođi sa mnom.''-podigla sam desnu ruku te napravila neki čudni pokret, koji bi morao označivati to da krene za mnom. U mislima sam imala jedan auto, koji mi se i samoj najviše dopado od svih u salonui. I sama sebi sam obećala da ću si kupiti ili takvog ili bubicu. Eh za tim autom sam tek luda. Ne želim ni početi objašnjivati koliko luda.

-''Šta kežeš na ovaj auto?''-pokazala sam mu na crni auto sa otvorenim krovom. Sudeći po njegovom izrazu na licu mu se dopao, jer se blago smiješio. Šteta da sad nisam imala prilike da viđam rupice koje su mu se maloprije ucrtale.

-''Da taa bi bio super.''-pokazao je rukom prema autu te se nekoliko jače nasmijao našto su mu se ucrtale rupice.

-''Drago mi je da ti se sviđa.''-osmijehnula sam se križajući ruke na prsima. Zašto zaboga ta reakcija sad? Inače to radim samo kad mi se neko sviđa, a to se meni ne događa baš često. Recimo da su dva slučaja bila dovoljna da to primjetim kao i da primjetim da sam stvarno nezaželjena što se tiče momaka. Valjda je to razlog što sam jedina od svojih prijateljica možda i cijele škole da sa 17 godina još nisam imala momka. Mada bi za to mogli biti i razlog moji roditelji. Šta reći? Vjeruju da sam premlada, ubistvu vjerovali su.. Duga priča.

-"I više nego svidja, wow. Mogu li dobiti probnu vožnju?"-otvorio je vrata te počeo razgledati unutrašnjost auta, koja je bila u crnom tako kao što je bilo auto i izvana.

-"Naravno, sad ću pozvati Davea pa će on ići sa tobom."-rekla sam te primjetila promjenu izraza na njegovom licu. Blago se smiješio, ali ovog puta nisam imala pogleda na njegove rupice. Iz nekog razlog su me te fascinirale čim sam ga zagledala na drugoj strani pulta. Definitivno više pašu na momku nego na nekoj curi poput mene.

-"Aha, okej."- već sam htjela upitati da li je u nečemu problem, ali kad je podigao svoj zeleni pogled na mene sam odustala od svake namjere. Okrenula sam se te otišla prema Daveom uredu, samo se nadam da nije opet nešto zajebao tako kao inače i da ga ja moram izvlačiti. Čim sam zamakla za kut sam podigla ruku u višini očiju gledajući u naježenu kožu. Nije valjda da sam se naježila samo zbog nečijeg pogleda. WTF?

-"Dave!"-rekla sam otvarajući vrata te zatekla plavokosog momka kako pakuje stvari u neku kartonsku kutiju te šefa pored njega. -"Šta se ovdje dogadja?"

-"Šta se dogadja? Gospodin spava na poslu dok mu je ured pun dima. Sigurno nisu samo cigare! Ne mogu dopustiti da moji radnici uzimaju zabranjene supstance. Mozda si i ti.. Na kojima si ti drogama? Ono danas sigurno nije bilo normalno ponašanje! Ah kao da je i važno uskoro i ti letiš!"-iznervirano se kretao gore dole po uredu govoreći brzo i nedozvoljavajući meni ni da progovorim ijednu riječ. Namijenila sam suosjećavajući pogled Daveu dok je on samo slegao ramenima. Nije on loš, samo se uvukao u drogu iz koje ne može naći put van. Nakon svakog izgubljenog posla je išao na odvikavanje, ali nije dugo izdržao, opet se vratio na staro. Samo se pitam kad će konačno shvatiti da sa tim mora završiti jednom zauvijek.

-"Slušajte prvo kao prvo JA nisam na drogama i ono jes bilo normalno ponašanje danas, samo što vi to ne razumijete. Možda hoćete jednog dana, kad bude vaša unuka u istoj situaciji kao što sam ja bila. Baš me zanima kako bi onda reagirali."-pokušala sam kontrolirati svoj glas da se ne bi derala na njega, jer mi onda ni kupac neće pomoći, a da ne letim iste sekunde. Poslije ovog dijela sa unukom je promijenuo raspoloženje i više nije bio onako ljut već više povrijedjen. To je prvi put da sam ja njega ostavila bez teksta i da se nije umiješao u moje govorenje. -" Drugo kao drugo imam kupca za auto, ali pošto ste vi otpustili Davea nema ga s kim probati."

-"Kako nema, a ti? Uzmi mu podatke i idi sa njim, ja ću biti za pultom."-sa ovim je moj pokušaj da Dave ostane na poslu propao. Htjela sam mu nešto reći, ispričati iako nisam imala razloga zato, ali me prekinuo prodorni glas.

-"Šta čekaš pomakni se!''-zaderao se nakon čega sam ja samo izašla iz ureda slušajući njegovu naredbu.

---------------------------

Hej, hoj! (jesam li ja jedina sto uvijek imam cudne pozdrave? xD)

Evo. Jos jedna moja prica.

Nadam se da ce vam se svidjeti i da cete je citati (odnosno da ce je iko citati) :)

Love or hate? /h.s./ (završena)Where stories live. Discover now