Love or hate? /h.s./ (završena)

Chapter 12.

Chapter 12.

~Pripovjedač~ le me xd (odsad cu pisati u 3. licu, vise mi se svidja. Kad dobijem malo vremena cu preudrediti i prosle nastavke. Nadam se da ce vam se svidjeti i da cete unatoc tome citati. Love you!)

-"Pozdravljena."- Rekao je ustaloženim tonom, bez emocija. Dok je cura ispred njega bila na slomu živaca. Uplašila se za život jedine osobe, koja joj je još ostala na ovom svijetu. Osim June. Brzim, ljutim koracima je prišla smeđokosom dečku, vučući Ally od njega.

-"Sa Ally smo imali baš lijep razgovor, zar ne?"- Upitno je pogledao prema maloj curici, koja je poslušno pokimala glavom. Na njenom tamnoputom licu je sijao veliki osmjeh. Nije ni sumnjala što se upravo događa oko nje. Bila je premalena, ali njena sestra je ipak tvrdila da je pametna za svoje godine i glede na to što je prošla u svojih osam godina.

-"Htio sam sa tobom razgovarati."- Nastavio je gledajući July, kako zaštitniški grli curicu oko ramena. Njegovo srce se borilo protiv mozka. Govorilo mu je da joj mora vjerovati, ali mozak i sve što se događalo oko njega, ga je uvjeravalo u suprotno. Igra se sa njim. Sve je ovo jedna velika igra, sa njim, glavnom žrtvom. Objasnio je sam sebi u mislima.

-"Ali vrata mi je otvorila Ally."-Održavao je monotoni ton. Ally je pognula glavu svjesna svoje greške, svjesna da je prekršila obećanje koje je dala starijoj sestri. June je ponosna podigla glavu, potisla je duboko u sebe sve emocije, sav strah. Ponašala se kao i on. Oboje su skrivene misli koje su rovile njihovim glavam uništavale iznutra. Još uvijek je šutila dopuštajući kovrdžavom dečku da završi svoj govor.

-"I saznao sam nešto jako zanimljivo."- Predatorskim pokretima je sjeo na naslonjač kauča, dok mu je na licu blistao prkosni osmjeh.

-"Priznala mi je da je tvoja sestra."- July je blago otvorila usta, ne znajući što reći. Ovaj dan postaje sve gori i gori. -"Ne trudi se negirati."- Dodao je prije nego što je Junin um smislio bilo kakav drukčiji razlog, zašto je ona u njenom stanu.

-"Van."- Oštrim, ali ipak tihim tonom je promrmljala pokazivajući prstom desne ruke u stranu. Druga šaka joj je bila jako stisnuta, mogla je osjetiti kako gubi preostalu snagu u toj ruci. Podigla je ljuti pogled prema njemu, nakon što je začula njegov glasni smijeh, koji je odjeknuo sobom.

Ustao se te sporim korakom prilazio smeđokosoj curi. Zadrhtala je osjećajući strah. Pogledom je prelazio preko namještaja, kao da bi pamtio kako cijela soba izgleda. Sigurno ga to nije brigalo.

Sporim koracima je prišao July naginjući se nad njeno lijevo uho. Topli dah je golicao izloženu kožu njenog vrata, dok je pokušavala izgledati samouvjereno.

-"Znam tvoju slabu točku."- Smireno je prošaptao hladnim tonom. July je zatreptala dugim trepavicama spriječavajući val suza.

-"Pazi što šalješ Gemmi. Brini se za Ally."- Samouvjereno je dodao. Te se okrenuo nastavljajući svoj put prema vratima. Osmijehnuo se sam sebi. Zadovoljstvo je ispunilo njegov um. Sestra za sestru. Promrmljao je tiho.

*

-"June!"- Poviknula je udarajući dlanom od prozirno staklo govornice. Njezino neuravnoteženo disanje se počelo smirivati nakon što je začula mili glas njene prijateljice.

-"Slušaj me. Nemam vremena za objašnjavati."-Ubrzano je govorila, dok joj je u plućima nestajalo kisika.

-"Što je bilo?"- Čula je zabrinuti ton. Mogla je zamisliti, kako sjedi za stolom mučeći se sa notama koje nije mogla odpjevati.

-"Odi na mjesto, gdje bijela površina nestaje pod krilima anđela."- Nekoliko sporije je promrmljala u slušalicu. Bila je svjestna da ako su našli njen mobitel, kojeg je zaboravila na podu wc-a, da imaju i njen broj. Da prisluškuju razgovoru.

Začula je jedan velik udih. Odgovora nije dobila. Nije je razumijela.

-"Bijela površina. Nestaje. Pod krilima anđela."- Ponovila je kroz prekide. Nakon što je začula zvuk sa druge strane telefona, koji joj je govorio da ju je razumijela, je smireno uzdahnula gledajući svoju sestru kako se veselo igra praveći Snješka Bjelića pred govornicom.

-"I pazi da ti ne slijede."- Dodala je te poklopila slušalicu ne čekajući odgovor. Pogledom je skenirala ulicu. Dah joj se zaustavio, nakon što je zagledala tamnoputog čovjeka, kako se kreće prema njima. Jutros mu je pobjegla. Može li ponovo?

Trgalna je svoje tijelo od hladnog stakla te uz udarac otvorila škripava vrata. Povikala je za Ally spremna na bijeg.

*

Ej, ne znam što da kazem. Zeljela bih par komentara. Sto mislite o ovome da pisem u 3. licu. Je li bolje ovako?

Hvala vam sto citate!

Lots of love! <3