Chapter 17.

2.3K 106 4
                                    

Chapter 17.

Momak sa kvrčavom kosom je stao gledajući u mjesto, gdje je stojala July do maloprije. Skupio je ruke u šake, dok ga je sve više preuzimao osjećaj grižnje savjesti. Zapitao se, što ako je preburno reagirao? Što ako onu poruku nije ona napisala? Zapravo, to se zapitao već mnogo puta, no uvijek bi našao razlog da bi ipak povjerovao u to. A sad... Pa sad mu je nešto govorilo da nije sve onako kako izgleda. Možda su to bile njene smeđe, suzama natopljene oči, koje su ga gledale izražajući ogromnu bol. Koju je on prouzorkovao. I bio je svjesan toga.

Prošao je pored Gemme, koja je nepomičnu stojala, zarobljena duboko u svojim mislima, te otišao k prozoru. Sa dlanovima se naslonio na mramornu ploču, naginjući svoje tijelo k prozirnom staklu.

Gledao je njemu dobro poznat ulaz u zgradu. Pored ulaznih vrata je stojao, na zid naslonjen smeđokosi dečko. Iz nekog neobičnog razloga je privukao Harryevu pozornost. Nagnuo se naprijed te nemarno bacio čik daleko ispred sebe u travu. Ubrzo se našao tik do vrata te zgrabio smeđokosu curu oko vrata, stavljajući joj drugu ruku preko usta, kako ne bi mogla vrištati.

Tek kad je ugledao još mali djevojčicu pored nje, je shvatio ko je bila ta cura.

-"July!"- Povikao je, lupeći šakom od staklo. No, oni to nisu čuli. Naravno. Nesvjesno se okrenuo te nastavio trčati po stanu ka izlazu, sa samo jednom stvari u mislima. Mora je spasiti.

*

Tek što je guralna vrata ispred sebe, je osjetila čvrst stisak oko svog vrata. Dečko ju je okrenuo prema sebi, jako pritšćući njenu vilicu.

-"Ally! Bježi!"- U jednom trenutku se uspjela izvući iz njegovog stiska, no ne za dugo. Čvrste ruke su je ponovo povukle k sebi, ovaj put približujući svoje lice njenom.

-"Znao sam da nešto mulja. No, nisam očekivao da je toliko hrabra. Kao ni ti."- Sa tim rječima je još jače pritisnuo njenu vilicu, ne dozvoljavajući joj da govori. Počeo je je vući sa sobom u ne pozantom pravcu. I koliko god se ona otimala, nije našla izlaza. Uskoro je vidjela pored sebe i plavokosu curicu. Ruka od nepozantog dečka, ju je jako držala, dok je ona plakala.

Uspjela mu se oteti, no samo za toliko da je Allyinu ruku izvukla od njega.

-"Bježi!"- Povikala je za njom. Promatrala ju je, kako trči sa barbikom u ruci. Htjela je memorizirati svaki pogled na nju, svjesna da bi joj ovo mogao biti zadnji put da je vidi.

Ponovo se našla u ovaj put još snažnijom stisku.

-"Dovoljna si mi ti. Ne brini."- Dodao je sa zlobnim smjehom. Već su bili na parkiralištu, u masi različnih auta. Još uvijek se pokušala oduprijeti, no nije joj polazilo za rukom.

Otvorio je vrata, te ju jako gurnuo na vozačko mjesto, natjeravajući je da pređe preko mjenjača na susjedni sic. Naravno, da je odmah probala otvoriti vrata, no sjeća nije bila na njeni strani.

-"July!"- U pozadini je začula hrapavi glas. Boja je ovog puta bila nekoliko drugačija, moglo bi se reći da je bio čak i zabrinut za nju. No, ubrzo je otjerala te misli. Radi samo ono što bi svako napravio.

Podigla se naslonjajući koljena na sic. Lupala je dlanovima po prozoru, gledajući Harrya kako istrčava iz zgrade. Vidio ju je te konstantno dozivao njeno ime.

Zloglasni smijeh se razlio po unutrašnjosti auta. Uskoro je vidjela da se udaljavaju sa parkinga, a sa tim i od kovrčavog dečka, koji se ustavio shvaćajući da ne može ništa više napraviti. Bio je jedina osoba, koja bi ju mogla spasiti. A sad... Sad je prepuštena sama sebi.

*

-"Pusti me!"- Izderala se, pokušavajući istrgnuti kosu, svezanu u rep iz njegovih ruku te sa tim možda i pobjeći.

-"Ako se ne smiriš. To neće dobro proći."- Namignuo joj je, te se sledenila. Za trenutak se prestala boriti, no onda je opet počela. U trenutku, kad je mislio da se predala, se naglo istrgla iz njegovih ruku, te potrčala prema dugom, uskom hodniku iz kojeg su upravo izašli.

Okrenula se, te ugledala smeđokosog dečka, kako trči za njom, smijući se. Tek što je pogled ponovo vratila pred sebe, je shvatila da se zabila u nekoga. Podigla je pogled ugledavši dečka sa laganom kovrčavom kosom. Za trenutak je pomislila da je to Harry, no ubrzo se razočarala, čim je skenirala cijelo njegovo lice.

Tiho je opsovala, dok ju je ta dečko za ruku povukao nazad k prvom dečku. Sklonila je pogled na pod, sporo koračajući. Odjednom ju je lice jako zažarilo, te je podigla ruku prlezeći preko bolnog mjesta prstima.

Koliko god je to doboljelo, nije htjela pokazati osjećaja. Pogledala ga je u plave oči, i ako bi pogled imao tu neopisivu moć da ubija, bi dečko ispred nje bio već davno mrtav.

-"Jebi se."- Ponosno podiže glavu, čekajući još jedan udarac. Zatreptala je, gledajući kako je dečko iza nje blokirao još jedan udarac, držeći njegov zglob.

-"Trebamo ju živu i zdravu, sjećaš se?"

*

Nisam imala inspiracije, nikako. No, nisam vec dugo postavila nastavka, pa sam napisala. Pa, sad.. mozda sam pretjerala sa ovom otmicom... Ne znam. Pa eto, nadam se da vam se barem imalo svidja.

Hvala vam sto citate!

Lots of love, :)

Love or hate? /h.s./ (završena)Where stories live. Discover now