Love or hate? /h.s./ (završena)

Chapter 27.

Chapter 27.

Sa dlanovima na hladnim pločicama se glasno nasmijala, podižući glavu. Desna stranu obraza je već polako preuzimalo crvenilo od udarca, dok joj je iz kuta usnice curila krv. Koliko god se osjetila nejakom, nije mu mogla dopustati da shvati, koliko ju povrijeđiva.

-"Kučko! Rekla si da ćeš reći broj! Imali smo dogovor!"- Ljuto se zaderao. Duboko dišući je došao do nje, povlačeći joj glavu za kosu nazad. Za trenutak je spačila lice, no ponovo se grohote nasmijala. Ljutila ga je, znala je to. No, istovremeno je uživala u osjećaju da ga pobjeđiva riječima.

-"Ko je rekao da ja poštivam dogovore?"- Upotrijebila je njegove riječi. Iznerviran više no ikad, je spustio njenu kosu. Rukom je prošao kroz kratku kosu te se ljuto uputio prema izlazu. I gubitnik ponekad pobjeđiva, zar ne?

*
Noć se polako spuštala, zagrćući grad sa tamnim kaputom. U tami je sjedio pored prozora, posmatrajući ulična svjetla, koja su se polako palila. Sve je čekao, kad će ugledati njen poput leptira lepršavim hod, kad će začuti njen smijeh ili vidijeti njenu kovrčavu kosu izdaleka. No, ništa od toga se nije događalo. Razočaran je prinijeo šolju sa kafom k ustima.

June se već vratila kući. Koliko je shvatio iz njenog poziva, su njeni roditelji skoro doživjeli srčani napad ili nešto još gore. No, nije im ništa objasnila. Čini mu se da je ljuta na njih. I bio je upravu. Dan prije otmice je saznala najgoru moguću tajnu. Ta tajna je slomila i ono malo poštovanja, koje je ostalo poslije prošle svađe. No, o tome ćemo drugi put.

Gemma je upravo ušuškavala Ally u krevet. Primila je to i bolje nego što je očekivao. Samo mu je ujedno na pleća stavila jedan težak zadatak, a to je da pronađe njenu sestru, kao što je to napravio prošli put. Malena, plavokosa curica mu je toliko vjerovala da se čak nije ni brinula, bila je potpuno smirena. No, prošli put kad ju je pronašao, je to bilo slučajno. Nije vjerovao da će imati istu sreću dvaput.

-"Hej."- Gemma je nježno prošaptala, stavljajući ruku na njegovo rame. Uputio joj je jedan mali, no ujedno slomljeni osmijeh. Sjela je pored njega na dasku od prozora, križajući noge ispred sebe te ih lagano ljuljajući. Fokusirala je pogled na njemu, znajući da će početi pričati. Izgledao je kao neko ko treba nekoga da šuti te da ga samo sluša.

-"Nije pravedno. Ništa od ovoga."- Započeo je zureći kroz prozor. -"Ponekad stvarno pomislim da sreća nije na mojoj strani. A izgleda ni na njenoj. Znaš."- Skrenuo je pogled prema Gemmi, na što mu se ona ohrabrujuće nasmiješila.

-"Izgladili smo sve probleme, razgovarali smo o svemu, o našim razlozima da smo lagali. Smijali smo se, zabavljali."- Kratki smijeh mu se ote iz pluća, zamišljajući iduću scenu. -"Čak mi je i kosu obojala u plavo. Poljubili smo se. Pomislio sam da... Da ćemo biti zajedno. Ne odmah. Nisam je ništa pitao, nisam htio žuriti. Želio sam da idemo drukčije nego drugi parovi, polako. Ako uopće osjeća šta prema meni. No, htio sam nešto drukčije... Nešto samo naše. I uzeli su mi priliku za to. Uzeli su mi nju."- Spustio je pogled, rukom prolazeći kroz svoju kosu, sklanjajući par kovrdža sa čela.

-"Voliš je?"- Iznenada je upitala Gemma. Kao da je zadnji dio njegovog 'govora' poptuno izbrisala iz glave. No, to samo zato, jer je imala nekakav plan. Možda jadan, možda glup, blesav, nazovite to kako hoćete. No, imala ga je.

Harry se blago zagrcnuo u kafi, koju je ponovo približio svojim punačkim usnicama. Svjestan da postoji mogućnost da se i uguši u toj istoj kafi, ako Gemma nastavi da govori kratke rečenice, no sa velikim značenjem, je spustio šolju pored sebe.

-"Voljeti je jaka riječ, Gemma. Za takvo nešto trebaš puno vremena sa tom osobom. Vremena, kojeg mi, kako mi se čini nećemo imati."- Gemma je i sama bila iznenađena njegovim riječima. Harry nije nikad imao takvo zrelo razmišljanje. Možda je bilo krivo, no bila je tako ponosna na njega. Počeo je shvatati da ljubav nije u jurenju za curama u kratkim minicama.

-"Onda je ne voliš?"- Na te riječi se skamenio, ponovo. Da je i sad pio kafu, sigurno bi se već ugušio u njoj. Nije da je nije volio, no nije je ni volio. Nije mogao reći nešto takvo. Iskreno, i sam se bojao svojih osjećaja. Imao je osjećaj da ulazi na nepoznato područje, gdje ne zna kakav će biti kraj. Zaluđen vlastitim mislima je duboko udahnuo, skrećući pogled ka smeđokosoj curi blago valovite kose.

-"Ne znam. Neki osjećaji do nje postoje, ali ne mogu tome reći da je ljubav."- Tek što je izgovorio te riječi, je shvatio zapravo koliko to suludo zvuči. Ima osjećaje, ali je ne voli? Sad je definitvno zvučao, kao najveći debil. No, Gemmi se nije činilo tako. Što više, znala je ono što on nije shvaćao. A to je da gaji velike osjećaje do July, samo se boji probati nešto drukčije i riskirati. Ali Gemma je već prestupila tu tanku granicu i odlučila se da će riskirati, za bratovu sreću, za njegovu i Julyinu buduću ljubav. Sestre valjda najbolje znaju.

-"Sam ćeš shvatiti sa vremenom."- Uputila mu je kratki smiješak. A zatim se sa jednim spretnim skokom sa daske od prozora, dočekala na nogama. -"Sve."- Dodala je, razmiśljajući o jednoj potpuno drugačijoj temi, nego što se Harryu činilo. Laganim korakom se okrenula na peti te krenula prema vratima.

-Gdje ćeš?"- Zaustavio ju je njegov glas, na što je samo slegnula sa ramenima. Da mu reče da ide do Vladimira, osobe koja je otela July i koja je ubila njene roditelje i sad iz nekakvog njoj nepoznatog razloga lovi July. I da još doda da je ona prisustovala tom ubojstvu? Ne. Prvo joj ne bi vjerovao, drugo bi pomislio da su joj sve možgane vijuge odamrile te da se pretvara u biljku, koja blebeće neke glupe stvari bez ikakvog normalnog razmišljanja, i treće sigurno bi završila na nekakvoj mentalnoj ustanovi, dok bi se Harry vjerovatno naljutio, razočarao u nju i ne bi nikad više ni riječi progovorio sa njom. Ovo zadnje je ipak bilo najbolnije, tako da se odlučila za jedno veliko 'ne'.

-"Nigdje posebno."- Odvratila je te nastavila prema izlaznim vratima. Uzašla je uz dvije stepenice, koje su dijelile dnevnu sobu od hodnika te se ubrzo nakon toga izgubila ispred njegovog pogleda, zatvarajući ulazna vrata za sobom.

Sad kad Gemme nema, se mogao ponovo posvetiti svojoj kafi u bijeloj šolji, koja je možda bila razlog da je još uvijek budan ili su ga ipak neprekidne misli na July, kojima su se sad pridružile i misli na neobično i skrajnje čudno ponašanje Gemme.

Tek što je ispio tamnu tekućinu iz šolje, je začuo zvono na vratima. Brzo je skočio na stopala te se požurio prema vratima. Kolika je mogućnost da tu vani sad stoji July da se vratila i da je dobro? 0 %. Pomirio se sa tom činjenicom. Možda je Gemma? Ali zašto bi Gemma zvonila? Davno je prošlo ono doba njihovog života, kad su jedno dugo zezali sa zvonjenjem na vratima i onda bi pobjegli u susjedovo dvorište, dok bi ih ono drugo pokušavalo naći. Sigurno se Gemma nije sijetila toga da sad to radi 12 godina poslije i baš u ovom trenutku, kad mu glava otkucava kao sat na zidu i samo malo fali da eksplodira.

U daljem suludom razmišljanju i ubrzavanjem one tempirane bombe u mozgu, je prekinuo sam sebe, otvorivši vrata. No sve što je ugledao je bio prazan hodnik, čak i iz suprotnog stana nije dopirala uobičajena buka, koju bi stvarao mali dječak sa svojim pucanjem i igranjem kauboja. Potpuna tišina. A možda se ipak Gemma odlučila da ih malo vrati u djetinjstvo? Mada, sigurno. Odlučan da je došlo vrijeme da isključi mozak, prije nego mu padnu kakve sulude ideje napamet poput one da pita onog kauboja preko puta da idu spašavati July i ako ima kakav savjet da mu pomogne i pronalaženju nje, se pomakao jedan korak nazad. No, i prije nego što su se njegovi prsti ponovo obavili oko kvake, se pred njim prikazala figura visokog momka sa nekoliko svjetlijim kovrdžama od njegovih.

*

Broj čitanja, glasova i komentara je na prošlom nastavku pao, no.. Okej. Znam da dosadi čekati nešto dugo. No, trenutno sam jako hiperaktivna, što će te vidjeti i po nastavku i čudnim rečenicama. Isto tako mi se pojavila inspiracija, koju sam za prošlih par nastavaka izgubila i sigurno ste to i sami primjetili. Kako god, zahvaljujem se onima koji još uvijek niste odustali. Hvala vam.

Lots of love, :)

xAzrax