Love or hate? /h.s./ (završena)

Chapter 32.

Chapter 32.

'Easier to lie'

-"Da ti nisu što napravili?"- Sa rukama položenim na njena ramena, je pogledom prelazio preko njenog lica, tražeći tragove udaraca. Nije vidio ništa. No, samo zato, jer je July masnice jako dobro prekrila. Ona odkima glavom, no on ne povjerova u njen odgovor. -"Ako jesu, kunem ti se da-"

-"Ma dobro sam. Ne brini."- Reče te se odvoji od njega. Zaobiđe poveći krevet te se nadvi nad Ally, pritom navlačeći već navučen jorgan. Rahlo se osmijehnu te prođe rukom preko njenog lica.

-"Kako si pobjegla?"- Skamenjeni pogled je još uvijek stajao na licu plavokose djevojčice, koja je bezbrižno spavala. Ako bi podigla pogled, bi mu sve rekla. Sigurna je u to. Njegovo lice a posebno oči su te natjeravale da sve izdaš. A to bi značilo... Šta? Da mu reče da je nekako njegova sestra upletena u ubojstvo njenih roditelja. Ne bi joj povjerovao. Čak ni ona sama ne zna u šta da vjeruje. Snimke su rekle svoje, kao i Gemma, koja je nije pokušavala navesti da pomisli suprotno. Prođe rukom preko lica, shvaćajući da je razmišljala o svemu i previše dugo. Lagano, skoro boježljivo podiže pogled na Harrya, koji ju je dočekao sa podignutom obrvom.

-"Rekla sam im da je broj sakriven u staroj kući."- Sleže ramenima, nakon izgovorene laži. Znala je da će sve to isplivati na površinu prije ili poslije. No, nije imala izbora. Život je često postavlja u slijepu ulicu, ili joj gasi svjetlo te je tako pusta u tami. Bezizlaznoj. I već neko vrijeme čeka malo svjetlo, mali znak da će sve biti dobro, pa makar to bila ona baja, koja svjetli u mraku. U ovom slučaju bi sve prihvatila.

-"I samo tako su te pustili? Bez da bi te natjerali da sa njima odeš?"- Oslonio se nazad na ruke, dok se nevjerica osjetila u njegovom glasu. Naravno. Laž nije bila dobra. I došlo joj je da samu sebe lupi dlanom po čelu, no onda bi on bio još više sumnjičav. Tako da se strpila. Nekako.

-"Da. Vjeruj, i meni je čudno. Ali tako je."- Ponovo sleže ramena, te se lagano ugrize za usnicu. Harryevo raspoloženje se promijeni u još više nervozno, dok su oči postajale sve tamnije. Okrenu glavu od nje, pritom grizeći unatrošnjost obraza. Sama sebi je priznala da čak i tom neobičnom izdanju, u toj nekakvoj njoj ne shvaćenoj ljutnji izgleda lijepo.

-"Šta ti je?"- Upita nakon par trenutaka tišine. No, odgovora nije bilo. Samo njegova stopala na krevetu su se nervozno pomicala iz strane u stranu, pritom gužvajući pokrivač. -"Harry."- Poziva ga, ali opet ništa. Stoga ustade, zaobiđe krevet, te stade ispred njega. Izbjegavao je pogled prema njoj te je promatrao neku bijelu lampu, koja mu je trenutno ukrala pozornost, dok je razmišljao o July... Koja mu uporno prekriva stvari. Odlazi, otmu je, dođe, skriva nešto, ne objasni. Ništa. -"Što si ljut?"-Tek te riječi su proizvele pravu lavinu osjećaje u njemu, koji su se skrivali neko vrijeme. Prije mu je bio prioritet da je nađe, da se pojavi iako nije znao kako to napraviti. No,sad... Ljut je.

-"Još pitaš."- Drsko odvrati te skrenu pogled na nju. Zbunjeno ga pogleda. Uhavatio ju je u laži? Streljao ju je pogledom i kao da bi sa tim zelenim očima pokušavao doprijeti u njene misli i u dušu. No, nijedno nije htijelo prekinuti kontakt. Svako iz drukčijih razloga.

-"Uporno prekrivaš nešto. I to mi ide tako na živce da bih... Agh."- Isfrustrirano izdahnu i trenutku spusti noge na pod, poklanjajući joj tako još veću pozornost. -"Želim te zaštiti. Pred svime. No, ti mi to uporno ne dopuštaš. Ne govoriš mi ništa. Skrivaš sve. Vidim ti to na licu July. Kad lažeš si zarobljena u vlastitim mislima. Ali.. Samo, ne vidim razloga zašto mi ne rečeš istinu. Zar mi ne vjerujes? Znam, na početku... Nisam baš bio neka osoba od povjerenja. Vidijela si i onu moju goru stranu. No, promijenuo sam se. Kontroliram se. Zbog tebe. A ti opet meni ne vjeruješ... Što da učinim?"- Tijekom govora je kružio pogledom po sobi, no sad. Upućen direktno njoj sa skupljenim obrvama i osjećajima, koji su se krili iza niza gustih trepavica, ju je kidao na najmanje dijelove. U sporim pokretima sjede nekoliko dalje od njega, skoro na kraj kreveta, ne usuđujući se prići mu skroz.

-"I sad me se bojiš. Neću te pojesti. Dovraga, July."- Opsova te prođe rukom kroz kovdže. Navika.

-"Znam da nećeš, Harry."- Sarkastično odgovori.

-"U čemu je onda problem?"- Upita te ona duboko izdahnu. U čemu nije?

-"Nije ni u čemu."- Harry prevrnu očima te u sporim pokretima obliza usnice. Ustade se te sjede tik do nje, na što se ona za trenutak strese.

-"Kako nije? U nečem mora biti. Nemoj glumiti."- Položi ruku na njenu bradu te je tako natjera da ga pogleda. Čvrsto sklopljene obrve i duboki udah se borio protiv suza, koje su se nakupile u tamno smeđim očima.

-"Harry... Ne bi razumio. Ne bi vjerovao."- Promrmlja nejačkim glasom. Idući pokreti su ih oboje iznenadili, ali nisu žalili. Njegove ruke su se jako ispreplele oko njenih ramena, a ona je svoje omotala oko njegovog torza. Blizina koju je osjetila, je natjerala emocije da konačno provru na površinu te se rasplače.

-"Pokušaj. Možda bih. Drukčije ne možeš znati."- Osjetila je usne pored uha, kao i topli dah, koji ju je dekoncentrisao.

-"Harry, tvoj-"- Ugriznu se za jezik, prekidajući samu sebe u jednoj od najvećih grešaka u zadnjih par mjeseci. A bilo ih je puno. Itekako.

-"Moj... Šta?"- Odmaknu se od nje, zagledajući se u njene oči, koje su istraživale njegove punačke usne. Toliko su je vukle da na kraju nije mogla više izdržati. Ignorirala je dalja pitanja Harrya, koja su se većinom glasila kao i prvo samo sa još dodanim njenim imenom. Sklopila je oči istovremeno prislonjajući usne uz njegove. Počela ih je pomjerati, u želji za odgovorom od strane njega, koji se još uvijek upirao sa pričanjem, no na kraju je čak i on posustao. Odustao je od svoje ljutnje, od svih pitanja, koje je htio otkriti, te je privukao više k sebi. Sa svakim trenutkom je poljubac postajao sve strastveniji. Pribijali su se jedno uz drugo, sve dok ih nije prekinuo smijeh.

*
Mislim da je još 5 nastavaka priče ili će biti najviše 40. Odvisno, koliko dugi budu. Sve u svemu. Kraj se polako bliži. Nadam se da vam se sviđa ovo dosad.

Lots od love, :)