Love or hate? /h.s./ (završena)

Chapter 8.

Chapter 8.

Njegova ruka je skliznula sa brave, a ja sam se polako uvukla u stan, ne podizući pogleda na njega. Lagano sam zatvorila vrata, a onda skoro skočila gledajući kroz rupu na vratima. Njegovo smrknuto lice je bilo okrenuto prema podu. Skupio je obrve i skoro neopazno pokimao glavom. Šta znači to kimanje? Da ga više neću vidjeti? Iduće što sam vidjela su bila njegova ledja, koja su se odmicala. To je najbolje za Ally- uvjeravala sam samu sebe. Mora da mi to uvjeravanje nije najbolje išlo, jer je iduće što sam ugledala bila moja ruka na zeljezni bravi.

-"July.."- skupila sam obrve nervozno uzdišući. Smakalna sam ruku sa brave, iako je veći dio mene htio poletjeti u hodnik prema kvrčavom dečku te se što jače zaderati da mu opraštam. Mozda je i bilo bolje ovako. Valjda sudbina ima svoje prste u tome. I nadam se da je u pravu i da neću zazaliti zbog ovoga.

Lagano sam se okrenula. Susrela sam se sa smedjokosom curom, čije lice je bilo u još gorem stanju nego prije par minuta. Njezine velike oči su se isticale pod velikim crnim mrljama od maskare, dok se par suza još uvijek zadrzavalo na kraju njezine brade sa nikakvom namjerom da bi se odvojile od lijepog lica slomljene cure.

-"Zao mi je..."- tiho je promucala sa promuklim glasom, dok sam joj prilazila. Zbunjeno sam pogledala u nju, ne znajući o čemu priča, kao ni šta je bilo ovo maloprije. U meni je gorila velika zelja da saznam odgovore na svoja pitanja, ali imala sam osjećaj da bi je sa tim samo još više rasplakala.. A to ne zelim.

Uzela sam je za ruku te dovela do kauča. Svako malo sam mogla čuti njezino tiho plakanje. Svaki put kad sam vidjela suzu, kako silazi niz njeno blijedo lice.. Kao da je i mene nešto zabolilo.

-"Noćas ostaješ kod mene."- otišla sam do staromodne komode te uz blagu škripu otvorila vrata. Izvukla sam jorgan i jastuk te ga dodala June. Njezine drhteće ruke su to lagano primile. Samo sam čekala, kad će joj to ispasti iz ruku. Nekako je spustila pored sebe i podigla svoj smedji, slomljeni pogled na mene. Znam da je moram utješiti, ali nisam znala kako.

-"Hajde, odmori se. Sutra će sve biti bolje."- zatvorila je oči. Njezina glava je skoro neopazno odkimala. Počela je lomiti prste od ruku, koje su se nekontrolirano tresle. Sjela sam do nje te je povukla u zagrljaj. Naslonila je svoju glavu na moje rame te počela glasno plakati. Svaki njezin uzdah, jecaj i suze, koje su kvasile moj vrat su me boljele. Kako moze iko biti tako okrutan? Zivotinje jedne. Skupila sam obrve, zamišljajući šta ću sve napraviti tom čovjeku, kad ga sretnem. Moje srce je ispunila mrznja prema nepoznatim osobama. Takvo nešto osjećam jedino još prema ubojicama mojih roditlja. Taj osjećaj osvete, koji me gušio zatvarajući mi grlo. Znala sam da to nije ispravno. Svi govore da to treba prepustiti policiji. A šta kad oni zajebu sve? Što ti drugo ostane nego uzeti stvari u svoje ruke? Ništa.

-"Nemoj plakati zbog mene."- rekla je odvajajući se sa mog ramena. Kao i uvijek, nisam primjetila da plačem.

-"Nisam mislila da će mi slijediti.."- spustila je glavu. Niz njeno lice se oklizalna još jedna runda suza. Njenim očima kao da nikad neće nestati te bezbojne tekućine. -"Nisam mislila dovesti Ally u opasnost."

-"Ko ti je slijedio?"- u mom glasu se mogla primjetiti iznenadjenost, kao i strah. Ako joj je neko slijedio.. Prošla sam rukama preko lica brišući suze. Nato sam sav svoj pogled koncentrirala na June, koja je gledala iznenadjeno prema meni.

-"Onaj ispred vrata.."- ponovo je spustila pogled. Skupila sam obrve visoko ih podižući. Šta? Da li je moguće da bi Harry napravio što takvo? -"On je onaj..drugi."- bilo je jedino što je njen glas uspio dodati, prije nego što se ponovo slomio. Sobu je ponovo ispunilo glasno plakanje.

-"Šta? H.."- ustavila sam se prije nego što sam nepromišljeno izgovorila njegovo ime do kraja. Predpostavljam da je činjenica da poznajem tog d-idiota ne bi smirila. Stresla sam glavom. Nikako nisam mogla vjerovati da bi on.. Nekad jest imao svoje agresivne trenutke, čiji sam svjedok bila ja danas, ali da bi takvo nešto napravio. Ne vjerujem. Ali opet u suprotno me uvjeravalo stanje slomljenosti u kojem se nalazila djevojka do mene.

-"Izvini, nisam htjela."- ponovila je mucajući. Ustala sam te je ona ispružila noge preko cijelog kreveta. Podigla sam jorgan te je pokrila. Cijela se nekontrolirano tresla.

-"Sve je u redu. Ne razmišljaj o tome."- moj glas je odsutno progovorio. Tražila sam riječi utjehe, ali moje misli su bile duboko zarobljene. -"Probaj zaspati. Ako trebaš šta..Ja ću biti kod Al."- pokimala je glavom. Ugasila sam svjetlo izlazeći iz sobe. Prije sam razmišljala o osveti. Je li to znači da je Harry upravo završio na listi ljudi, kojima se želim, bolje rečeno, moram osvetiti?

-----------------------------------

Hej! Ne znam, odlucila sam se da necu brisati pricu..Ali vidjet cu jos.. Ako uspijem sve sto sam pogrijesila ispraviti... Onda cu nastaviti pisati.

Hvala vam sto citate!

Za nastavak koji komentar.

Lots of love! <3

xAzrax