Djevojka sa krilima |✓

11. dio

Prva pomisao kad sam se probudila i shvatila da se ponovno nalazim u istoj prostoriji u kojoj sam bila noć kad sam upoznala onu petoricu (onu istu koja se trenutno svađa u prizemlju ali mi se neda ustati) jest ta da se stvarno trebam prestati onesvještivati.

Naravno shvaćam da djelomično nije moja krivnja za sva sranja koja su me dovela do ove sadašnje situacije (obratite pozornost na djelomično) zato jer mi nikako nismo mogli znati da ćemo biti napadnuti, ali opet s obzirom na okolnosti to smo mogli i očekivati.

Govoreći o onome što se desilo... pa voljela bih i doznati što se desilo. Jer glas koji ti preuzme tijelo (iako ti je vjerojatno spasio život) je jeziv. Jako jeziv i totalno ne normalan. No s obzirom na što se sve desilo od kad sam se doselila ništa me više nemože iznenaditi.

...

Uredu ako mi se sad na prozoru pojavi šareni jednorog i posere gliter po meni sigurno bih bila iznenađena no znate što mislim. Nadam se barem.

Valjda bi sad bilo vrijeme da siđem dole i dadem im do znanja da sam se pribudila ali s obzirom, ako se dobro sjećam, bila sam ubodena u nogu pa će to biti izazov.

Možda bih mogla skakati na jednoj nozi. Ali postoji vjerojatnost da padnem po stepenicama i razbijem se. Sad koliko god bi to bilo nekome zabavno *cough* Liam *cough* ja bih radije išla sigurnijom opcijom.

A s obzirom (naravno) da mi se neda razbijati glavu za neko drugo učinkovitije rješenje moj blan B jest još pet minuta. S tim sam se bacila u krevet i zatvorila oči.

-------------------

"Psstt. Leah. Leah. Leaaahhhhh."

Netko me tresao za ramena.

"Jest ona uopće živa?"

"Neznam. Valjda joj se prsa dižu ne jer spava nego jer je mrtva. Glupača."

*smack*

"Au! Hej! Smanji nasilje ženo!" Čula sam da se isti glas zaderao što je usljedilo još jednim smack.

Odlučila sam da je sad dobro vrijeme da otvorim oči.

Isprva me jako svjetlo zasljepilo ali mi se vid prilagodio te sam iznad sebe vidjela Jay i Miu.

"Hey ljudi." Rekla sam i zgrozila se kad sam čula svoj glas. Grlo mi se osjeća hrapavo.

"V..vodeee" rekla sam namjerno zvučeći kao da umirem dižući ruku u zrak.

Jay se nasmijao dok je Mia preokrenula oči.

"Evo. I smanji na dramatičnosti." Rekla je i pružila čašu vode. Ja sam samo kimnula glavom i počela piti.

Nakon što sam iskapila čašu stavila sam je na stolić pored kreveta i pogledala uokolo. Vani je bio dan. Što me podsjetilo...

"Koliko sam dugo spavala?" Upitala sam bilokoga.

"Pa recimo jučer od jedanaest pa sada do podne." Odgovorio je Jay. A to objašnjava zašto nema nikog osim njih. Valjda su u školi.

"A zašto vi niste u školi?" Upitala sam ih.

"Mi idemo u istu školu u koju ide Emma. Nije nam se dalo ići danas pa smo njoj rekli da nam izmisli neku ispriku ili nešto." Ovaj puta je odgovorila Mia.

"Oh.."

"Ajde ustani. Mi smo baš krenuli ručati ali smo išli provjeriti jesi li budna. Napravila sam lazanju." Rekla je Mia i izašla iz sobe.

"Izvoliš" rekao je Jay i dodao mi štaku.

Štaku.

Ok...

Uzela sam štaku i polako se ustala. Zasihtala sam kad sam stavila malo previše težine na ozljeđenu nogu. Namjestila sam štaku i počela hodati prema izlazu.

"Samo nemoj potrgati šavove. " čula sam Jay-a iza sebe.

Kao da sam planirala.

Kad sam došla u kuhinju vidjela sam kako Mia stavlja lonac na stol. Došla sam i sjela. Jay je sjeo zamnom.

"Ovo je fino. Jako fino." Pohvalila sam jelo stavljajući još na tanjur. S obzirom da sam živjela na pizzi oko tjedan dana ovo je napredak.

"Nemoj joj davati komplimente. Kao da se sama ne hvali dovoljno." Rekao je Jay što je usljedio još jedan udarac.

"Ma što je tebi danas? Hoćeš me ubiti ili nešto?" Žalio se trljajući potiljak. Mia mu je samo isplazila jezik uz komentar kako je ona bolji blizanac ionako.

"Rekao sam ti.." pomumljao je Jay i počeo jesti prije nego ga je opet lupila u glavu.

"Nego hvala vam ali ja bih uskoro trebala ići kući." Rekla sam.

"E da. Rekli su nam prije nego su otišli da ti velimo da ostaješ tu. Barem dok se ne vrate."  Rekla je Mia.

"Da jer još trebamo razgovarati o što god se desilo jučer." Nadodao je Jay.

"O. Dobro onda. A kad se vraćaju?" Upitala sam.

"Obično dođu ovdje oko tri ili četiri sata popodne. Ovisi koji je dan i jesu li im roditelji doma."

"Ili ako imaju ispit sljedeći dan. *coughLiamcough*" rekla je Mia

"E da. Govoreći o tome. Čuli smo kako si doslovno razbila Liamovu guzicu na engleskom. Nije cijeli dan razgovarao s nama. " rekao je Jay i počeo se smijati.
"Povrijedila si mu ego!" Rekao je te se primio za trbuh od smijeha.

Mia je samo stresla glavom uz malen osmjeh.

"Nije baš toliko smješno znaš?" Rekla je Mia.

"Ja mislim da je." Rekla sam te mi se ljevi kut usana podigao u zloban poluosmijeh. Jay je podigao ruku i dao mi pet.

Mia se samo uzdigla sa stola i izašla iz kuhinje uz komentar dva Jay-a. Divno.

Na to sam se i ja počela smijati. Nakon pet minuta smo bili gotovi s jelom i stavili suđe u sudoper.

"Ja idem gore malo prespavati. Javi mi kad dođu. Može?" Rekla sam i otišla gore u sobu.

Gore sam se bacila u krevet i zatvorila oči. Pola sata kasnije sam zaspala.