26

1K 82 9
                                    

"Uredu." Započela je Maja. "Krenimo prvo sa strujom."

Kimnula sam glavom, još uvjek malo zbunjena.

Trenutno sam se nalazila u ogromnoj metalnoj dvorani. Sama. Sa strane su se nalazili nekakvi utezi i rekviziti za koje je teško reći čemu služe.

Oko deset metara visine na jednom zidu se nalazio prozor koji je bio otvor s kontrolne sobe. Sa druge strane je stajala Maja promatrajući me.

Okrenula sam se još jednom zbunjeno. "Um...što točno hoćete da napravim?"

Maja je uzdahnula. "Samo..demonstriraj nešto prvo. Onda ćemo dalje."

Okay.....

Podigla sam ruke i udaljila ih kojih pedeset centimetara. Između njih sam stvorila snop struje.

"Je li to najjače što ide?" Čula sam iznad sebe.

"Um..mislim da ne." Rekla sam polako.

"Pa onda hoću vidjeti nešto jače! Ajde malo energije u to!" Zavikala je. Suzdržala sam se od toga da pokrijem uši od toga koliko je glasno sve bilo u prostoriji.

"Ovako. Okreni se." Rekla je te sam se zarotirala. "Da vidimo tvoju preciznost u gađanju."

Dio zida se otvorio te su iz njega izašle gumene lutke.

Oči su mi se raširile. "Gađanju?"

"Da gađanju. Prvo ćemo s metama na mjestu a onda krećemo na mete koje se kreću."

Kreću??

"Ajde. Pucaj." Čula sam.

Podigla sam ruku. Iz nje je izletio malen snop struje i pogodio oko deset metara iznad mete.

Nakon par sekundi tišine se Maja opet oglasila.

"Pa šta je ovo sad bilo? Taj snop nije debeo ni za moja dva prsta! I gdje to gađaš?"

Ne čini se baš sretnom.

"Uh.."

"Nemoj ti meni 'uhhhh'." Imitirala me povisući ton. "Pucaj kako spada!"

Dobro...malo više struje onda.

Drugi puta sam zapucala. Pokušala sam napraviti što veći snop.

Kako sam ispucala tako me sila odbacila unatrag te sam pala na guzicu.

"Da si barem pogodila išta.." Maja je zvučala poraženo. "Dobro. Idemo na nešto drugo. Nešto u čemu si po mogućnosti dobra. Moram si popraviti raspoloženje. Ajde da vidim ta čuvena krila."

Let? To mogu. Valjda.

Skinula sam majicu koju sam nosila. Ispod nje sam imala drugu koja mi nije pokrivala leđa.

Čim sam izbacila krila Maja je zazviždala. "Ovo je zanimljivo. Ajde da vidim što s njima možeš."

Sa tla sam počela mahati što jače da se podignem sa tla. Ignorirala sam bol u mišićima svs dok nisam bila dovoljno visoko. Tada sam se rotirajući spustila gađajići mete s metalnim perjem.

Ali sam se spustila prenaglo i opet pala.

Većina perja je promašila mete i zabila se u zidove. Ali su ipak neki negdje pogodili.

"Ovo je...zanimljivo." Maja je rekla. "Mislim da je dosta za danas. Potraži me u mom uredu za daljnje upute." Rekla je i nestala.

Oči su mi se raširile. Teleportacija? Fora.
Brzo sam se ustala s tla, sklopila krila, obukla majcu i krenula do njenog ureda.

Kako sam hodala ljudi koji su prolazili su mi davali poglede. Nisu valjda vidjeli...?

Nakon pet minuta sam stigla do njenih vrata.

Da pokucam ili..

Pokucala sam.

Čulo se slabo 'uđi'. Ušla sam.

"Dakle. Leah." Rekla je i kliknula jezikom. Zatim je pokazala na stolac ispred sebe. "Sjedi."

Laganim koracima sam došla do stolca i sjela.

"Da započnem s ovim. Kontrola nad sposobnostima koje si mi demonstrirala je ukratko katastrofa."

Znala sam to ali-ouch.

"Zato." Nastavila je. "Sam razmišljala o tome da ti dam mentore, učitelje. Da ti pomognu s moćima." Rekla je i pogledala me razumijem li.

"A tko će to biti?" Pitala sam. Samo da ne bude itko previše strog.

"Pošto si već upoznata s petorkom ne vidim potrebu da ti zadam ikog drugog. Pa će te oni trenirati, izmjenjivajući se." Objasnila je te sam izdahnula u olakšanju.

"Tvoji treninzi počinju od sutra." Rekla je. "To je sve. Možeš ići."

Sutra?!

Ustala sam se i pognute glave izašla iz njenog ureda.

"Hej Leah." Čula sam veseo glas iza sebe te sam se okrenula da vidim tko je to. Iza mene su bili Emma i Jake.

"Aww zašto izgledaš kao da ti fali energije?" Rekao je i počeo se smijati.

"Ta šala je bila jadna." Emma je okrenula očima.

"Slažem se." Rekla sam.

Divno. Vidjeli su..ah pokopajte me.

"Nego trening počinje sutra?" Pitao je Jake.

"Da.." rekla sam polako.  Jake se okrenuo prema Emmi. "Kamen škare papir tko je trenira."

"Stvarno?" Pitala je suho. Ja sam ih pogledala zbunjeno.

"Ček. A gdje su Liam, Jay i Mia?" Pitala sam.

"Eh. Oni imaju posla sutra." Jake je odmahnuo rukom prema meni i ponovno pogledao Emmu. "No?"

"Nema glupog biranja." Rekla je Emma. "Oboje je treniramo. Nećeš se ti ništa izvlačiti."

"Aww."

Okrenula sam očima. Jedva čekam.

Djevojka sa krilima |✓Where stories live. Discover now