Djevojka sa krilima |✓

12. dio

Naglo sam se probudila kad sam osjetila nešto hladno na svom licu.

"Wakey wakey. Svi su dole. Još samo ti fališ." Rekao je Jay koji je stajao pored mene. U ruci sam primjetila da ima praznu čašu.

Uzela sam štaku te se zaputila dole s njim. Nisam napravila nikakav komentar u vezi kako me probudio-zabavit ću se s tim kasnije.

Kada smo došli dole vidjela sam da su svi dole za stolom. Došla sam do stola i sjela do Jakea. Jay je sjeo do svoje sestre.

"Dobro. Sad kad smo svi tu vrijeme je da popričamo. Vjerojatno vas sve zanima razlog porasta napada Tame u zadnjih par mjeseci." Započeo je Liam.

"Iz Sile svjetla su javili da nisu nigdje drugdje primjetili ništa neuobičajeno u vezi toga. Dakle to me dovodi do zaključka da ovdje postoji nešto što... ih privlači."

"Možda traže nešto?" Upitao je Jay.

"Možda. Ali to nije jedina stvar oko koje trebamo razgovarati." Rekao je te mu je pogled pao ma mene.

"U Organizaciji su doznali da smo dobili... dodatak našem timu. Koliko znate bliži se datum kad trebamo otići u New York na sastanak Organizacije i timova. Žele da Leah pođe s nama." Rekao je na što su mi se oči raširile.

"Z-zašto žele da i ja dođem?" Uspjela sam pronaći svoj glas. Čini se da su se ostali pitali isto pošto su svi pogledali ponovno prema njemu.

"Neznam. Vjerojatno te žele upoznati uživo i saznati više o tvojim sposobnostima. Te naravno ne zaboravimo malen detalj. Valjda žele doznati što si i zašto imaš krila. Jer prema svim dosadašnjim saznanjima bića Tame su jedina stvorenja nalik ljudima kojima su izrasli ti udovi. Plus to što su tvoja krila bijela te ti se moći, osim kontrole uma koje posjeduješ, ne poklapaju s opisom Bića tame." Završio je svoj malen govor.

"Ček. Zar oni misle da sam ja.." nisam mogla izgovoriti.

Očito nisam bila jedina začuđena.

"Koliko znam ne. Ne misle da si jedna od njih ali znaju da vjerojatno imaš nekakve veze s njima." Odgovorio je.

"Wow. Neznam jel ovo smješno ili stvarno istina." Komentirala je Emma.

"Također bisko trebali komentirati ono što se dogodilo prije par sati. Nije sigurno hodati po šumi do ovdje pogotovo ne noću. Imamo sreće što nisu uspjeli pronaći kolibu-još." Rekla je Mia.

"Znam ali ne mislim da možemo išta učiniti u vezi toga. Koliba jest dobro skrivena ali bi nas lako mogli pratiti do nje. Imamo sreće što su ovi prošli koji su nas napali bili toliko glupi." Rekao je Jay.

"To znači da se više nemožemo sastajati ovdje neko vrijeme." Rekla je Emma.

"A gdje onda?" Došao je i moj red da upitam nešto. Oni su se samo međusobno pogledali i onda mene.

"Nebrini za to. Sada je važno da pokupimo važne dokumente i sve što trebamo i odselimo na neko vrijeme.

"Ima li još pitanja? Ili možemo ići?" Upitao je Liam.

"Ja imam pitanje. Kada idemo u NewYork?" Upitala sam.

"Za tjedan dana." Rekao je.

Tjedan dana? To je pre brzo! Htjela sam se požaliti zašto mi nitko nije ništa rekao prije ali sam se suzdržala.

"Odlično. A sada pakiranje." Jake je pljesnuo rukama.

***

Nakon što sam im pomogla da se spakiraju i spreme dokumente Jay me ispratio kući. Pitao me za roditelje, ali sam mu rekla a živim sama. Nakon toga je predložio da netko ostane samnom ali sam odbila. Sigurna sam da već imaju dovoljno problema.

Sada je oko 8 navečer. Nazvala sam na posao i rekla da neću moći doći. Nakon toga sam razgovarala sa Stellom i ona mi je rejla sve što sam propustila u školi i zadaću koju trenutno radim.

Mislim stvarno? Što će meni u životu da znam koji je padež neka riječ? Ili da znam korjen broja 1563? Sigurna sam da ne planiram u životu imati bilokakvo zanimanje koje bi se vezalo uz padeže ili natematiku.

Nakon što sam završila s zadaćom bacila sam se na krevet i počela razmišljati o svemu što mi se desilo u prošla 24 sata.

Kad sam počela razmišljati o napadu i onome što mi se desilo naježila sam se. Bilo je jezivo. Odlučila sam ne razmišljati više o tome te sam zatvorila oči i zaspala.

**

🙃🙃

Žao mi je zbog kratkog nastavka.

Luw ya potatoes!!